Nedavno je završio drugu godinu i jedva čeka sljedeći stepen svog glumačkog obrazovanja, ali tako vam je to, kada volite ono što radite…

“Zaista uživam na Cetinju studirajući ono što volim učeći od zaista fantastičnih profesora sa klasom koju obožavam. Imao sam tu sreću da se, zahvaljujući kastinzima koji su sve češći, a nadam se da će tako i ostati, oprobam i u “profesionalnim vodama” kako često kažu. Tako sam nakon prve godine igrao u “Ivici neba”, lutkarskoj predstavi koju je za Gradsko pozorište režirala Veselka Kuncheva. Ovo mi je prva uloga i drago mi je da sam imao priliku da steknem određene vještine potrebne u lutkarstvu koje mi je inače zanimljivo. Igrao sam i u “Slavuju” koji je rezirala Varja Đukić. U pitanju je dramsko-muzička forma, specificne estetike i emocije posvećena Kseniji Cicvarić. Ipak, najdraža mi je uloga Pijanog u “Drugoj strani vjetra”, ispitnoj predstavi za kraj druge godine koju smo upravo završili u koprodukciji sa Centrom za kulturu u Tivtu“, kaže na početku razgovora Đurđević.

Razvojni put ovog mladog čovjeka vrlo je interesantan. Naime, on nije, kao njegove kolege upisao glumu odmah nakon srednje škole…

“Glumu sam upisao sa 27 godina, što je kod nas pomalo neobično. Oduvijek sam volio filmove i pozorište, i čak kad sam prvi put odabrao ekonomiju nisam otpisao glumu, nekako sam vjerovao da ću naći put do nje i bez fakulteta”, priča i nastavlja:

“Međutim kod nas je teško naučiti glumu bez fakulteta. Proveo sam neko vrijeme u Americi i Belgiji i tamo postoje drugi načini, a da to nije formalno obrazovanje, ali su te opcije dosta skupe, i nisam siguran koliko bih kvalitetno mogao da se posvetim tim časovima, jer bih morao da radim i izdržavam sebe u stranom gradu. Tako da sam istrajao u naumu da upišem glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju gdje imam pristup kvalitetnim studijama u gradu bez mnogo distrakcija i da radim na sebi punim intezitetom”, objašnjava.

Iako je relativno nov na sceni, Lazarev talenat je primijećen. Sa svih strana samo pristižu ponude…

“Igrao sam u dva studentska filma do sad. Upravo sam dobio ulogu u seriji “Šetaci po mjesecu” na RTCG-u koju po romanu Obrada Nenezića režira Radoslav Stanišić. Radi se o jednoj izrazito interesantnoj priči koja mnogo obećava. Za vrijeme korone sam putem online kastinga dobio ulogu u jednom sitkomu u Srbiji, ali je situacija sa koronom konkretno taj angažman za sad dovela u pitanje”, kaže.

Rad na predstavama za glumca nije lak, a na naše pitanje kako je doživio isti, na ulozi u predstavi o legendarnoj Kseniji Cicvarić, priča:

“Rad na toj predstavi je bio vrlo intezivan. U pitanju je priča o nimalo lakom životu Ksenije Cicvaric. Varja je čitav komad koncipirala kroz preplitanje muzike i dramskih scena, tako da je bilo zanimljivo raditi sa muzičarima, razmjenjivati iskustva i upoređivati naše naizgled različite umjetnosti”

Centar za kulturu Tivat i Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje nedavno je prikazao predstavu “Druga strana vjetra” nastalu po motivima poeme “Neverovatna morska pesma” Miroslava Antića. Tu ima zapaženu ulogu, a u danima kada se predstava davala sva su mjesta bila popunjena…

“Dramatizaciju i režiju je radio naš profesor, i zajednickim trudom i radom smo, vjerujem, izašli sa jednom magičnom pričom o odrastanju, nadam se dostojne Mikinih stihova. Čitava priča je smještena u jednom otkačenom svijetu mornara u koji zaluta jedan Balavac, koji u početku tu uopšte ne pripada. Kako priča odmiče, razvijaju se razni odnosi na brodu i upoznajemo mornare sa njihovim specifičnim ličnostima i htjenjima. Muziku je radila Nina Perović, pokret i netipične koreografije smo radili sami, i mislim da je krajnji rezultat i više nego zadovoljavajući sudeći po reakcijama publike na premijeri i repriznom igranju.”

“Zahvaljujući Centru i Fakultetu smo imali odlične uslove za rad. Mislim da smo pokazali da kad neko hoće, on onda i nađe način. Kultura i pozorište kod nas nažalost nisu u žiži interesovanja tijela koja propisuju pravila, kao što su recimo politička okupljanja. Publika je bila malobrojna u skladu sa postojećim mjerama NKT-a, ali svejedno ključna da naša priča zaživi.

Maske, distanca, mjerenje temperature na ulazu, sve je bilo u skladu sa situacijom, i moglo je!

Čemu stremi i šta je za njega glumački posao, u jednom dahu odgovara:

“Veoma sam ambiciozan i postavljam sebi visoke ciljeve, ali se trudim da ne robujem pretjerano planovima, što mojoj prirodi ne ide uvijek lako. Gluma je nešto u čemu uživam, čak i onda kad se mučim i kad nešto ne ide. Mislim da je zdrava za mene, jer mi pomaže da budem bolji čovjek. Izuzetno sam radoznala osoba, a gluma je puna stvari na kojima treba raditi, od striktno tehničkih stvari poput glasa, govora, tijela i pokreta, pa sve do razvijanja mašte, empatije, i psihotehnike generalno. Zbog svega ovoga mislim da sam srećan čovjek jer mi nikad nije dosadno, često mi dan bude kratak za sve ono što bih radio”, ispričao nam je Đurđević uz osmijeh.

Neke od vaših kolega dobili su angažmane u regionu. Šta je potrebno da se tako nešto desi glumcu, talenat ili nešto drugo?

“Ima svega pomalo. Mislim da je rad na sebi presudan, kao i u svemu, ali u glumi tek. Pomenuo sam projekat u Srbiji, u kojem je moj angažman usljed korone upitan. Ništa nije nemoguće. Nije nemoguće ni svjetsko tržište. Bitno je samo koliko neko to zaista želi i koliko je spreman da na tome radi. Bitna su naravno i sreća i splet okolnosti, i da baš ono što vi u tom trenu imate da ponudite nekom treba”, iskren je.

Porodica kao najveća podrška u svim njegovim odlukama…

“Što se tiče porodice, oni su moja najveća podrška u svemu. U pitanju je samo bilo malo duže lično traganje”.

Uzore u svijetu glume ima.

” Uzora u svijetu glume imam mnogo. Trudim se da od svakog učim. Volim Leonarda DiCapria, Jim Carrey-a, Joaquin Phoenix-a… Britanska škola glume mi je posebno draga poput Anthony Hopkinsa, Benedict Cumberbatch-a i mnogih drugih, ali mi je ipak najblize idolu Daniel Day Lewis, a “My left foot” je moj omiljeni film”, iskren je mladi glumac.

O planovima, mudro: Korak po korak…

“Mislim da nas je ova godina naučila da ne planiramo predaleko. Vidjećemo kako će se stvari odvijati, ali trudiću se da pronalazim načine da radim ono što volim kao i do sad. Nadam se da će se postojeće predstave igrati pod adekvatnim bezbjedonosnim uslovima, i da ćemo moći da radimo na novim projektima. Nego, korak po korak”…