Video
„Pronašli smo ukupno 16 balzamovanih ljudi, jednog balzamovanog psa i poremećeni sloj u kojem su bili ostaci najmanje još četiri osobe“, rekao je prvi autor studije, dr Džared Karbajo Peres, istraživač sa Univerziteta La Laguna. „Detaljno proučavanje tijela pokazuje da nije riječ ni o haotičnom gomilanju ni o nestajanju prvobitnog rituala tokom vremena. Umjesto toga, postojao je određeni prostorni red u kojem je svako novo ukopavanje prilagođavano prisustvu prethodno sahranjenih tijela. Sve to je urađeno sistematično, kao svojevrsno pogrebno sjećanje u procesu ponovnog korišćenja grobnice.“
Tebanske grobnice su drevne egipatske grobnice smještene na zapadnoj obali Nila, u području nekadašnjih Teba, današnjeg Luksora. U njima su sahranjivani faraoni, plemići i visoki službenici, a mnoge su ukrašene bogatim zidnim slikama i religijskim prikazima. Tebanska nekropola sastoji se od više od 400 grobnica. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology, istraživači iz Španije detaljno su proučili treću komoru grobnice TT 209 kako bi rekonstruisali način na koji je taj prostor vjekovima korišćen od njenog nastanka tokom XXV dinastije (754–656. p. n. e.) pa sve do ptolemejskog perioda (305–30. p. n. e.), kada je grobnica napuštena.
Koautor studije, dr Migel Anhel Molinero Polo, profesor egiptologije na Univerzitetu La Laguna, dodao je: „Imamo malo podataka o tome kako su se ljudi koji su ulazili u grobnice ponašali, koji su bili njihovi motivi u različitim istorijskim periodima i kako su zamišljali i prilagođavali već postojeći prostor.“
Grobnica kroz vrijeme
Kako bi bolje razumjeli način polaganja tijela i promjene pogrebnog prostora, istraživači su iskopali komoru, fotografisali mumije i napravili skice i opise njihovog položaja, orijentacije i odnosa prema strukturi grobnice. U komori se nalazi devet pogrebnih cjelina, koje obuhvataju pojedinačne i višestruke ukope, kao i različite pogrebne predmete. Kod najstarijih ukopa istraživači su uočili relativno odvojena tijela koja su bila položena u kovčege.
„Čini se da su osobe koje su najranije sahranjene ovdje bile visokog društvenog statusa, jer su bile položene u kovčege, sa pogrebnim mrežama i amajlijama, kao i uz skupocjene predmete, poput sadržaja pronađenog u feničkim amforama. Veliki broj takvih amfora pronađen je pored njih“, rekao je Molinero Polo.
Kasnije, pred kraj XXV dinastije i tokom persijskog perioda (otprilike 680–404. p. n. e.), tijela su smještana u svaki slobodan prostor. Zbog toga je prostor postao sve gušće ispunjen. U nekim slučajevima primijećene su i promjene u položaju udova – na primjer, jedna ruka bila je savijena uz tijelo, dok su u ranijim ukopima ruke uglavnom bile ispružene.
Tokom persijskog perioda primijećen je i prelazak sa pojedinačnih ukopa na vertikalno slaganje tijela. Tijela postavljena jedno iznad drugog pronađena su u dvije trećine ukopa u ovoj komori.
Rekonstrukcija pogrebnih običaja
„Tijela položena vertikalno jedno na drugo nisu imala kovčege, ali su bila pažljivo mumificirana. Takođe su bila povezana sa uspravnim posudama koje ukazuju na određeni ritual koji nije pronađen u ranijim fazama korišćenja grobnice“, rekao je Molinero Polo.
„Jedan detalj koji smatram posebno lijepim jeste prisustvo mumificiranog psa koji je položen direktno na mumije muškarca i žene“, rekao je Karbajo – Peres. „To bi moglo ukazivati na blisku povezanost između tih ljudi i životinje.“
Molinero Polo je dodao da bi pas mogao predstavljati psihopompa – simboličnog vodiča koji pomaže duši na njenom putovanju u zagrobni život.
Uočene su promjene u rasporedu tijela koje pokazuju da grobnica nije postala neuredna niti su se pogrebni običaji izgubili. Na primjer, u kasnijim ukopima osobe su bile sahranjivane sa obije ruke prekrštene na grudima, u položaju koji egiptolozi nazivaju Ozirisovim položajem. U starom Egiptu ovaj položaj je simbolizovao povezanost pokojnika s Ozirisom i vjerovanje u njegovu obnovu i život nakon smrti. Oziris je jedan od najvažnijih bogova starog Egipta, bog zagrobnog života, smrti, vaskrsenja i plodnosti.
Istraživači su zaključili da komoru treba posmatrati kao prostor koji je iznova aktiviran i prilagođavan novim ukopima. Svaki novi ukop mijenjao je organizaciju i značenje prostora, ali pritom nije brisao tragove prethodnih ukopa.
Preporučeno
Arheolozi napominju da je kod nekih pogrebnih cjelina teško utvrditi tačan redosled ukopa i namjere ljudi koji su ih izvršili. Razlog tome je viševjekovno korišćenje komore, tokom kojeg je ona više puta bila poplavljena, izložena požarima i ponovnim ulascima ljudi koji su premještali ostatke i materijal unutar grobnice.
„Ipak, naši rezultati pokazuju da se ukopi koji su ranije smatrani ‘neurednim’ mogu drugačije protumačiti“, zaključio je Karbajo – Peres. „To će nam pomoći da bolje razumijemo društveno ponašanje povezano sa pogrebnim običajima.“
