Mnogi ljudi imaju osjećaj da im postavljanje granica ne polazi za rukom.

Prema podcastu Baye Voce, ekspertu za popravljanje odnosa (Instagram @bayavoce), razlog je jednostavan: granice se često postavljaju kao ultimatumi, a ne kao odluke o sopstvenom ponašanju.

Kada granice koristimo da bismo kontrolisali druge, one izazivaju otpor. Kada ih koristimo da zaštitimo sebe, one stvaraju sigurnost. Zdrava granica nije zid koji podižemo, već most koji omogućava odnos bez samouništavanja. Evo tri najvažnija koraka kako da postavite granice na način koji zaista funkcioniše.

GRANICA NIJE ISTO ŠTO I KONTROLA

Prva i najčešća greška je uvjerenje da granica služi da bi se druga osoba promijenila.

Povezani članci

Društvo

DANIJELA OSTOJIĆ ZA STANDARD: Balkanska uvjerenja i potisnute emocije stvaraju generacije anksioznih ljudi

Društvo

VOJINOVIĆ ZA STANDARD: Država godinama toleriše zagađenje koje ugrožava zdravlje i ustavna prava građana

Društvo

PSIHOLOŠKINJA BABIĆ ZA STANDARD o ,,prazničnoj depresiji”: Prihvatimo da ne moramo uvijek biti srećni samo zato što se to očekuje

Ako čekate da se neko ponaša drugačije kako biste se vi osjećali sigurno, to nije granica, već (pusta) želja i često tiha kazna.

Baya u podcastu ističe da je granica uvijek usmjerena na nas, ne na tuđe ponašanje. Umjesto prijetnji i uslova, zapitajte se: Šta ja mogu da uradim da zaštitim sebe ako se ovo ponovi? Granice ne kažnjavaju, one štite. Kada to razumijete, prestajete da ulazite u borbu moći i počinjete da preuzimate odgovornost za sopstveno emocionalno stanje.

KOMUNICIRAJTE SMIRENO

Način na koji govorite jednako je važan kao i sadržaj tih rečenica. Ako komunikacija postane glasna, napeta ili puna optužbi, poruka se gubi. Stoga, ne dižite ton.

U trenutku eskalacije tokom razgovora, napravite pauzu, a razgovor nastavi tek kada se tenzije stišaju.

Zdrava granica zvuči jasno, ali mirno. Na primjer: umjesto Nije mi odgovorio na poruku, blokiraću ga, što je oblik kažnjavanja, zdrava granica bi glasila: Ako mi se ne javiš nakon teškog razgovora, povući ću se i fokusirati na to da prvo umirim sebe, pa ću tek onda nastaviti komunikaciju, i to kada ja želim. Fokus ostaje na vašoj reakciji, ne na prijetnji.

BUDITE DOSLJEDNI, NE DRAMATIČNI

Granice ne funkcionišu kroz velike izjave, već kroz dosljednost.

Rečenice poput Dosta mi je, ne mogu više često ostaju bez efekta ako se poslije svega nastavi po starom. Granice se vide u ponašanju, ne u riječima.

Pravo postavljanje granice podrazumeva svjesnu odluku da ćete reagovati drugačije, čak i kada je teško. To može da zvuči ovako: Volim te, ali shvatam da sam predugo tolerisala stvari koje su me povređivale. Od sada ću drugačije reagovati kako bih sačuvala svoj integritet u ovom odnosu. To nije prijetnja, već lični dogovor sa sobom.

Na kraju, važno je zapamtiti: zdrave granice nisu ultimatumi, već odluke koje donosite i svakodnevno održavate. One ne služe da bi neko drugi bio popravljen, već da biste vi ostali povezani sa sobom, mirni i autentični, u svakom odnosu u kojem se nalazite.