Video
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Psychophysiology pokazuje da ljudski mozak u prvim trenucima gotovo ne razlikuje emoji od pravog ljudskog lica.
Drugim riječima, kada u poruci vidimo nasmijani, ljutiti ili tužni emoji, mozak ne reaguje kao da posmatra običan crtež.
Naprotiv, u djeliću sekunde ponaša se kao da pred sobom ima stvarno lice.
Istraživači sa Univerziteta u Bornmutu pratili su moždanu aktivnost učesnika dok su gledali fotografije ljudskih lica i emojije koji prikazuju različite emocije – od sreće i tuge do ljutnje i neutralnog izraza.
Koristili su EEG kape sa 64 senzora, a rezultati su pokazali da su reakcije mozga na prava lica i emojije bile iznenađujuće slične.
Emoji je izazvao moždanu reakciju već nakon otprilike 70 milisekundi, dok je za stvarno lice bilo potrebno oko 120 milisekundi. Iako razlika djeluje mala, u kontekstu moždane obrade to je izuzetno kratak vremenski okvir. Ukratko, čim prepozna oči, usta i jasnu emociju, mozak automatski “uključuje” mehanizam za obradu lica.
To možda objašnjava zašto nam emojiji tako dobro “legnu” u dopisivanju.
Poruke bez njih ponekad mogu djelovati hladno, strogo ili čak pogrešno interpretirano, iako to uopšte nije bila namjera.
Jedan jednostavan smajli na kraju rečenice često može potpuno promijeniti ton poruke.
Naravno, mozak ipak nije lako “prevariti”.
Nakon početne reakcije, on brzo razlikuje stvarno lice od simbola. Prava ljudska lica i dalje snažnije aktiviraju određene neuronske mreže, ali emojiji imaju svoju prednost – emocije koje prenose često su jasne i prenaglašene.
Zato jedan tužan, ljut ili nasmijan emoji ponekad može prenijeti poruku brže nego čitava rečenica.
U digitalnoj komunikaciji, gdje nedostaju ton glasa, mimika i govor tijela, emojiji zapravo postaju mali zamjenski komadić ljudske ekspresije.
Preporučeno
I baš zato oni nisu samo simpatičan dodatak porukama. Oni su prečica kojom pokušavamo da prenesemo osjećanja, ublažimo ton ili dodamo toplinu razgovoru. A ako je vjerovati ovom istraživanju, naš mozak ih shvata mnogo ozbiljnije nego što bismo voljeli da priznamo.
