To navodi na pitanje: postoje li teme o kojima jednostavno ne bi trebalo razgovarati sa djecom ili pred njima? I obrnuto – postoje li razgovori za koje odrasli pretpostavljaju da nisu primjereni, a zapravo mogu biti korisni?
Kako kaže klinička psihološkinja Laura Markham, autorka serijala „Mirni roditelj, srećna djeca“, u većini slučajeva nije problem tema sama po sebi, već način na koji joj se pristupa, piše Huff Post, piše N1.„Na primjer, ne biste sa djetetom razgovarali o finansijskim brigama na način koji bi ga zabrinuo. Ali svakako možete reći da novi automobil ili skupo ljetovanje ove godine nijesu u budžetu“, rekla je ona za HuffPost.
U nastavku Markham i drugi terapeuti dijele svoje savjete o tome šta treba, a šta ne treba govoriti kada su djeca prisutna.
Pet stvari o kojima odrasli ne bi trebalo da govore pred djecom
Komentari o tuđem ili svom tijelu
Kada odrasli govore loše o svom ili tuđem tijelu, djeca to primjećuju i često usvajaju negativne poruke, kaže porodična terapeutkinja Brajan Billups Hjudžs.
Čak i kada komentari nijrsu negativni, već učestalo pominjanje izgleda i težine, može kod djece izazvati preteranu brigu o sopstvenom izgledu, dodaje Markham.
Negativni komentari o drugom roditelju ili staratelju
Kritikovanje roditelja ili staratelja – bilo direktno ili u blizini djeteta – može dijete dovesti u emocionalni konflikt i osjećaj da mora da bira strane. To podriva njegov osjećaj sigurnosti i može izazvati osjećaj krivice.
Poređenja između djece
Markham savjetuje da se izbjegavaju poređenja među braćom i sestrama, čak i kada su pozitivna. Ona mogu stvoriti rivalitet, ljubomoru i nesigurnost. Primjer: ako kažete djetetu da je „dobro“ zato što „ne pravi probleme kao brat“, ono se može osjećati pod pritiskom da zadrži tu ulogu – i da brata drži u ulozi „lošeg“.
Finansijski problemi odraslih
Djeca nemaju razvijen kapacitet da razumiju kompleksne finansijske situacije. Kada čuju o novčanim problemima, mogu zamisliti najgori mogući scenario, što izaziva anksioznost i osjećaj krivice. Umjesto toga, treba im smireno i jasno objasniti da postoji plan i da će njihove potrebe biti zadovoljene.
Idealizovanje alkohola i droga
Govori koji normalizuju ili romantizuju konzumaciju alkohola i droga mogu kasnije uticati na stav djece prema tim supstancama. Djeca su podložna uticaju, i čak i šale o konzumiranju mogu ih podstaći na rizična ponašanja u budućnosti.
Pet tema o kojima odrasli zapravo mogu govoriti pred djecom:
Zdrava neslaganja
Roditelji često misle da moraju sve sukobe rješavati iza zatvorenih vrata, ali djeca mogu imati koristi ako vide kako odrasli rješavaju neslaganja s poštovanjem. Naravno, svađe koje uključuju vikanje, uvrede i nepoštovanje treba izbjegavati pred djecom.
Iskrene emocije
Djeca treba da vide kako odrasli izražavaju osjećanja na zdrav način. Ako roditelji kažu, na primjer: „Tužan/na sam jer mi se prijatelj preselio, i to je u redu“, djeca uče da su emocije normalne i prolazne, i da ih mogu slobodno izraziti.
Greške koje odrasli prave
Priznavanje sopstvenih grešaka pred djecom pomaže im da nauče o odgovornosti i otpornosti. Ako čuju kako roditelj priznaje grešku i govori o rješenju, razumjeće da su greške prirodan dio života.
Govor o novcu uopšte
Finansije ne moraju biti tabu tema. Objašnjavanje osnovnih pojmova poput budžeta, štednje i odgovorne potrošnje, može pomoći djeci da razviju zdrave navike u vezi sa novcem.
Razgovori o tijelu, pubertetu i pristanku
Iako se mnogi roditelji osjećaju neprijatno da pričaju o ovim temama, važno je da djeca uče o sopstvenom tijelu, granicama i osnovnim činjenicama o razvoju i reprodukciji. To pomaže da razviju zdravo razumijevanje odnosa i tijela i sprečava pogrešne informacije iz drugih izvora.
Preporučeno
Bez obzira na temu, način na koji razgovaramo s djecom i pred djecom ostavlja dubok trag. Zbog toga je važno voditi te razgovore pažljivo i svjesno. Modelovanjem zdravih obrazaca – od rešavanja konflikta do prihvatanja osjećanja – pomažemo djeci da razviju ključne životne veštine. Cilj nije da ih u potpunosti zaštitimo od realnosti, već da im stvorimo okruženje u kom mogu učiti, izražavati se i osjećati se bezbjedno.