Video
Rambo Amadeus je rekao agenciji Tanjug da se ne nada da će skoro biti stvorene redovne okolnosti za održavanje koncerata, i da je njegov povratak u Kombank dvoranu uslijedio poslije dvije godine, jer je “čekao dovoljno”.
“Moj osnovni posao su koncerti, nedostaje mi publika, vjerovatno i ja njima. Dragocjen je osjećaj kad se skupe ljudi sličnog ukusa i senzibiliteta na jedno mjesto. Naravno, pridržavaćemo se najrigoroznijih epidemioloških mjera. Ideja je da se svi osjećamo bezbjedno. Nedopustivo je da kao emancipovani građani doprinosimo širenju zaraze”, naglasio je muzičar.
Rambo je istakao da mu ne pada teško održavanje koncerta uz sadašnje ograničavajuće pandemijske mjere, jer su mu “jasni uzroci i posljedice”.
“Solidaran sam sa ljekarima koji bukvalno umiru na radnim mjestima boreći se sa koronom. Svira mi se pred publikom, makar imali dozvolu da sviramo za samo 50 ljudi”, naglasio je muzičar.
Prema njegovim riječima, svijest da će ga određen broj ljudi pratiti onlajn preko platforme Entrio utiče na pristup svirci, jer “dodaje monumentalnost činjenica da vas gledaju tog trenutka po raznim ćoškovima planete”.
“Takođe, dio moje pažnje ide na ekran – monitor ispred mene na kome se odvija veoma intenzivan čet ljudi koji gledaju onlajn. To zaista daje neku sasvim novu dimenziju. Ima puno duhovitih i pametnih ljudi, koji nisu glasni, koji radije pišu nego da viču, stvara se nekakav sasvim nov fidbek između publike i nas kao izvođača, ima više smijeha”, ocijenio je Rambo.
U odsustvu koncerata tokom proteklih pandemijskih mjeseci Rambo se posvetio retrospektivnom sagledavanju svojih pjesama na jutjubu, pišući zanimljiva opažanja na vlastitoj fejsbuk strani, poput priznanja kod izvedbe “Predrasuda” iz Bitolja 2007. godine: “Uvijek mi biva žao kad čujem da sam previše k.njo, a premalo svirao gitaru”.
“Okreni, obrni, profesionalno bavljenje muzikom je jedna od najprijatnijih, najbezbrižnijih profesija. Kad proizvodiš i izvodiš muziku, najgore što može da ti se dogodi je da odsviraš pogrešnu notu. Koliko sam ja pogrešnih nota odsvirao i nikom ništa. Ne mogu sebe ni da zamislim na nekom odgovornijem radnom mjestu. Da radim kao aviomehaničar ili hirurg, ili… Bankar?”, naveo je Rambo.
Prisjećajući se pjesme “Don”t Happy, Be Worry” bila je prilika da Rambo primijeti da je u njoj još 2000. godine nedvosmisleno govorio o fenomenu globalnog otopljavanja.
“Tada je priličan broj ljudi tvrdio da lupetam gluposti. Danas imamo još i drugih razloga za zabrinutost, i jednak broj onih koji tvrde da su u pitanju gluposti. Razlog je prost. Odbrambeni mehanizam – lakše je čovjeku misliti da ga neko laže, nego da strahuje od neke stvarne opasnosti”, naveo je muzičar.
Prema njegovim riječima, danas je “najveća opasnost za ljudski rod univerzalna nekompetencija”, jer čovjek voli da sudi o stvarima o kojima zapravo nema pojma, “i što manje zna, to je arogantniji, manje je voljan da se informiše, da se osloni na naučne procjene”.
“Koliko je jedan? Banalno pitanje koje traži kompleksne odgovore, vječne borbe singularnosti i dualiteta. Kad sam pravio pjesmu, intuitivno sam joj zakomplikovao uvod, valjda nagađajući kakvi su odgovori na ovo pitanje. Stvarno ne znam zašto to radim, umjesto da pravim ljubavne pjesme i uzimam lovu, ja mlatim praznu slamu i komplikujem život i sebi i drugima. Sadomazohizam, pretpostavljam”, naveo je Rambo o “Koliko je 1? (38 x 6) = Higsov Bozon”.
Prema njegovim riječima, pjesma “Free Mendela” napisana je 1989. godine “kad su ljudi Balkana bili opijeni nekim sasvim drugim snovima, koji nikakve veze nisu imali sa ekologijom, tada su se izrazi ”čista zemlja” i ”čišćenje terena” upotrebljavali za neke sasvim mračne rabote”.
“Fejsbuk tretiram kao svoj lični medij, svakako da sam aktivan tu. Generalni utisak kad gledam stare snimke sa koncerata je da sam se previše drao, misleći da je to ne znam kako šarmantno i duhovito”, objasnio je muzičar.
Rambo je najavio da će na nagovor fanova štampati na vinilu digitalno objavljen album “Brod budala” (2020), jer je ideja “da imaju neki materijalni suvenir, koji istovremeno može i da svira kad se stavi na ispravan gramofon”.
Preporučeno
“I dok moji vršnjaci izlivaju nove i nove ploče na sve višim spratovima svojih apartmana, ja izlivam – vinil. Testamentom eskiviram i onu finalnu mermennu ploču, više mi se sviđa ideja da moj pepeo nosi vjetar, možda se spletom prijatnih okolnosti umrsi nekoj nudistkinji u njenu ličnu aleju velikana”, napisao je Rambo.
