Osim onoga što mu je bila osnovna dužnost i poziv, Sigmund Frojd se rado upuštao i u teorijska objašnjavanja religijskih, antropoloških i umjetničkih pojava.

Nekima se vjerovatno neće dopasti oni Frojdovi jer ih mogu smatrati pretjeranima i jednostranima, ali je zanimljivo podsjetiti se nekih njegovih razmišljanja.

„Moglo bi zaista da se kaže da svaka osoba neprestano vrši psihičku analizu svojih bližnjih i da, stoga, njih bolje poznaje nego samu sebe. Međutim, da bi se ostvarilo ono na šta nas opominju riječi spoznaje sebe samog, potrebno je pod lupu staviti svoje naizgled slučajne radnje i propuste.“

Psihopatologija svakodnevnog života, poglavlje Simptomske i slučajne radnje

„Onaj ko ima oči da vidi i uši da čuje, može se uvjeriti da nema smrtnika koji je sposoban da sakrije tajnu. Ako su mu usta nijema, on brblja vrhovima prstiju; izdaja curi iz svake njegove pore. Zbog toga je zadatak, da se učini svjesnim ono najskrovitije u ljudskoj duši, lako rješiv.“

Dora: fragment analize jednog slučaja histerije

„Očigledno je da su sveštenici mogli da drže mase u religijskoj pokornosti samo po cijenu vrlo velikih ustupaka čovjekovoj nagonskoj prirodi. Tako se ostalo pri sljedećem: jedino je Bog jak i dobar, a čovjek slab i grešan. U svim vremenima nemoralnost se oslanjala na religiju isto koliko i moralnost.“

Budućnost jedne iluzije

„Iako je savjest nešto što se nalazi u nama, ona ipak nije u nama od samog početka. Ona je potpuna suprotnost seksualnom životu koji je zaista prisutan od samog početka i ne pridružuje mu se tek kasnije. Međutim, poznato je da je malo dijete amoralno, i da kod njega ne postoje unutrašnje kočnice za njegove impulse koji teže tome da postignu osjećaj zadovoljstva. Ulogu koju kasnije preuzima Super-ego u početku igra jedna spoljašnja sila – autoritet roditelja. Roditelji upravljaju djetetom pružajući mu dokaze o svojoj ljubavi i prijeteći mu kaznama.“

„Ako prihvatimo popularni način izražavanja, možemo da kažemo da Ego u psihičkom životu zastupa razum i razboritost, a Id neobuzdane strasti. … Odnos Ega prema Idu bi mogao da se uporedi sa odnosom jahača prema njegovom konju. Konj daje energiju za promjenu položaja, a jahač ima pravo da odredi cilj i da upravlja pokretima te snažne životinje. Ipak, između Ega i Ida i previše često se dešava slučaj koji nije idealan, a to je da jahač mora da vodi svog konje tamo gdje ovaj želi da ide.“

Nova predavanja za uvod u psihoanalizu, predavanje Raščlanjivanje psihičke ličnosti

„Samo odnos prema sinu donosi majci neograničeno zadovoljenje. To je uopšte najsavršeniji odnos između ljudi u kojem ima najmanje ambivalencije. Majka može da na sina prenese slavoljublje koje je u odnosu na sebe morala da suzbija. Od njega može da očekuje zadovoljenje svega onoga što joj je preostalo od njenog kompleksa muškosti. Čak ni brak nije siguran sve dok žena ne uspije da od svoga supruga načini svoje dijete i da u odnosu na njega igra ulogu majke.“

„To što ženama može da se pripiše samo malo smisla za pravičnost svakako je povezano sa prevladavanjem zavisti u njihovom psihičkom životu. Zahtjev za pravičnošću predstavlja preobražaj zavisti. On određuje uslov pod kojim zavist smije da se ispolji. Takođe, za žene kažemo da su njhova socijalna interesovanja slabija, a sposobnost za sublimaciju nagona manja nego kod muškaraca.“

Nova predavanja za uvod u psihoanalizu, predavanje Ženskost

„Ono što kod ljudi nazivamo karakterom dobrim je dijelom stvoreno od građe seksualnih uzbuđenja, a sastoji se od nagona fiksiranih još u djetinjstvu, iz sublimacije i drugih takvih konstrukcija koje su određene da efikasno suzbijaju perverzna čuvstva – ili ona koja su prepoznata kao takva. Opšta perverzna seksualna sklonost djetinjstva na taj način može da se ocijeni kao izvor čitavog niza naših vrlina, ukoliko stvaranjem reakcije daje podstrek njihovom nastajanju.“

Tri rasprave o seksualnoj teoriji

„Mi smo došli do toga da se odnos prema roditeljima u kojem preovladava incestuozna žudnja može objasniti kao centralni kompleks neuroze. Otkrivanje ovakvog značenja incesta za neuroze, naravno, nailazi na opštu nevjericu odraslih i normalnih osoba; na isto takvo odbacivanje nailaze, na primer, i radovi Ota Ranka, koji sve jasnije pokazuju koliko se često tema incesta nalazi u središtu pjesničkog interesovanja i u koliko mnogo oblika i nijansi daje građu poeziji. Prinuđeni smo da vjerujemo da do ovakvog odbacivanje prije svega dolazi zbog duboke odvratnosti čovjeka prema njegovim nekadašnjim incestuoznim željama, koje je u međuvremenu potisnuo iz svijesti. Stoga nam nije nevažno što na primjeru pripadnika primitivnih kultura možemo pokazati da oni incestuozne želje koje će jednog dana postati nesvjesne, još osjećaju kao nešto opasno, nešto što zaslužuje najoštrije mjere odbrane.“

Totem i tabu

„U čitavom nizu slučajeva geneza muške homoseksualnosti je sljedeća. Mladi čovjek je neobično dugo i intenzivno bio, u smislu Edipovog kompleksa, fiksiran za majku. Ali najzad, poslije završenog puberteta, dolazi vrijeme da se majka zamijeni drugim seksualnim objektom. Tada se događa iznenadni obrt: mladić ne napušta majku, već se identifikuje s njom; on se pretvara u nju, i sada traži objekte koji mogu da mu zamijene njegov ego i koje on može da voli i njeguje onako kako je njega voljela i njegovala majka.“

Psihologija mase i analiza ega