Video
Danas se navršava 41 godina otkako je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći poginula jedna od najljepših i najpoznatijih pjevačica bivše Jugoslavije Silvana Armenulić. Svakodnevni život na točkovima, koji je vodilo troje poznatih izvođača narodne muzike, tako se i završio: jedne večeri, na putu, uz strahovit tresak čelika…
Slavna pjevačica poginula je 10. oktobra 1976. u saobraćajnoj nesreći na autoputu Beograd – Niš, kod mjesta Kolari, vraćajući se sa koncerta iz Aleksandrovca. Sa njom su tada nastradali i njena sestra Mirjana Barjaktarević i violinista Rade Jašarević. Rođena je 1939. godine u Doboju kao Zilha Barjaktarević, a umjetničko ime Silvana dobila je po italijanskoj glumici Silvani Mangano.
Može li se zamisliti kako izgleda život u jednoj siromašnoj porodici s devetoro djece? Sigurno nije sjajno. U takvom kutku rodile su se dvije sestre: Silvana Armenulić i Mirjana Bajraktarević.
Otac Mehmed bojao se da neimaština i siromaštvo ne odvedu njegovu djecu na stranputicu. Kako kažu u Doboju, vrlo lijepo je pjevao, ali je djeci pjesmu zabranjivao.
“Poštovala sam oca”, govorila je Silvana.
“Kad sam počela da pjevam po kafanama, promijenila sam ime da ne bih sramotila roditelje. Bila sam učenica srednje škole kada je igrao film ‘Gorki pirinač’, sa Silvanom Mangano u glavnoj ulozi. Tada su me prijatelji prozvali Silvana, nalazeći neku sličnost s poznatom talijanskom glumicom. Kasnije sam odlučila da uzmem to ime”, pričala je ona.
Deset godina je prošlo. Došli su prvi uspjesi, prve zlatne ploče.
“Sve moje pjesme dio su mog života”, imala je običaj reći Silvana. Govorile su o životu, ljubavi i ljepoti.
{youtube}IKNCbfyzj6c{/youtube}
“Šta će mi život bez tebe, dragi, kad drugu ljubav ne želim da imam. Sanjam te sanjam, skoro svake noći, samo si ti u srcu mom. Noćas mi srce pati, noćas me duša boli, teško je kad se voli, kad ostaneš sam…”
{youtube}iBNaVN_Hz9o{/youtube}
Za jednu od karakterističnih pjesama sama je napisala tekst:
“Srce gori jer te voli, moja ljubavi. Zagrli me, poljubi me, život brzo prolazi…”
Preporučeno
{youtube}iPBW132h9DU{/youtube}
Nema li u tome neke simbolike? U posljednje vrijeme tražili su je na sve strane. Odlazila je na koncerte, snimanje ploča, turneje. Dostigla je zenit, ali se često pitala – čemu sve to. Nije doživjela kao ostale školske prijateljice djevojačku mladost, a radost tihog porodičnog života bila joj je uskraćena.
“Pola života sam provela u autima, garderobama, na koncertnim scenama. Umorna, neispavana, napeta, nervozna. Razmišljala sam više puta. Zavidjela sam braći i sestrama što žive običnim životom. Za 37 godina samo sam jednom bila na godišnjem odmoru. Provela sam deset dana u Palma de Majorci. Ostalo je proteklo u nekom grču, strahu i želji da sve sljedeće bude bolje i ljepše. Čovjek trči za nečim, a zna da nikad neće stići. Posebno u mom poslu. To je čokolada samo spolja slatka, iznutra ispunjena gorčinom. Tek kad se zagrize, osjeti se pravi ukus”, kazala je ona svojevremeno.
Posljednjih dana bila je izuzetno sretna. U četvrtak je posjetila 14-godišnju kći Gordanu, odličnu učenicu osnovne i muzičke škole. Iste večeri pjevala je na koncertu u dvorani “Pionir” u Beogradu.
Savez udruženja estradnih umjetnika organizirao je priredbu čiji je ukupan prihod bio namijenjen regulaciji sliva Morave i izgradnji autoceste Beograd – Niš.
“Dobro je da se taj put jednom napravi”, govorila je te večeri Silvana.
“Toliko puta sam njime putovala s glavom u torbi. Red je da mu se odužim.”
Tri dana kasnije, u nedjelju 10. oktobra uveče, na 70. kilometru tog istog puta kod Kolara snašla je smrt. U svom novom automobllu Ford Granada, zajedno sa sestrom Mirjanom Bajraktarević i Radetom Jašarevićem, muzičarom, koji je, sasvim slučajno, te večeri sjeo za volan.
