Slavna glumica Žaklina Oštir publiku osvaja istaknutim darom i načinom kojim vlada scenom, a to znaju svi koji su barem jednom imali priliku da je gledaju, na “daskama koje život znače”. Žaklinino višedecenijsko glumačko iskustvo broji mnoge nagrade, predstave i filmove, a iza nje je i novinarsko iskustvo. Jedna od uloga koja je zapažena već godinama jeste ona u predstavi “Revizor” gdje je dočarala lik Ane Andrejevne. Za “Standard”, Oštir priča na koji način gradi likove kojima je udahnula život, zbog čega je “Revizor” jedna od najposjećenijih predstava kod nas, ali i o satisfakciji koju kao glumac ima kada vidi zadovoljnu publiku. 

S: Dramska komedija Nikolaja Vasiljevića Gogolja ismijeva korupciju, zloupotrebu položaja…. Koje su najčešće reakcije na predstavu kada je gledaju naši ljudi?

Oštir: Predstava “Revizor” i nakon toliko godina ima svoju publiku. Znam primjere gdje su je ljudi gledali i po više puta i uvijek sa užitkom i novim doživljajem. A reakcije su i tokom izvođenja predstave i na kraju, skoro uvijek identične. Publika obožava ovu predstavu, bez iole skromnosti. Publika diše sa predstavom, prati svaku riječ i reakciju svih aktera na sceni, reaguju na pravim mjestima…Publika reaguje upravo onako kako glumac želi da bude nagrađen za svoje zalaganje i što mu daje podsticaj da pruži još više i bolje. Ipak, što se doživljaja same predstave tiče i poruka koje nosi, a Vi ste neke već naveli, na to Vam ne mogu odgovoriti. Mislim da je istina u duši i oku svakog pojedinca u publici, kao i njegova spremnost da pročitaonošto mu se sa scene nudi-

S: Igrate Anu Andrejevnu, gradonačelnikovu ženu. Ko je savremena Ana i kako je bi je vi opisali? Jesmo li danas okruženi Anama?

Oštir: Jedan moj kolega, sada sa ponosom mogu reći i prijatelj, veliki i priznati EX YU glumac, koga do tada nisam poznavala, nakon odgledane predstave, prišao mi je i rekao da je odgledao nekoliko “Revizora”, u dva igrao, a jedan režirao, ali da nikad nije vidio tačniju Anu Andrejevnu. Zahvalna sam mu na ogromnom komplimentu, ali to samo znači da sam uradila domaći zadatak. Ana je bilo u Gogoljevo, u današnje i bilo koje vrijeme. Ana je karakter, neminovnost i odlika svakog vremena, samo mijenja odjeću i frizuru. Sad Vam je jasno da mi domaći zadatak i nije bio toliko težak.

S: Poznati ste kao glumica koja voli slojevite likove. Koju ulogu doživljavate kao najtežu do sada i kakvi karakteri su najteži za prikazati publici?

Oštir: I Vama hvala na komplimentu. Sve su mi uloge, u procesu rada, teške, pa imale pet ili pet stotina rečenica. Posvetimim se sa jednakom pažnjom, vremenom i razmišljanjem, pa koliko uspijem. Pokušavam da ne upadnem u manir i sve uloge igram na isti način, sa različitim tekstom. Trudim se, a ukoliko uspijevam, u tom slučaju dobro i za mene, a pogotovu za publiku.  A što se tiče dijela pitanja kakve karaktere je najteže prikazati publici, odgovor je lak. Najteže je igrati karakter koji nije urađen, zaokružen, definisan, kome niste dali život.

S: Na koji način se pripremate za uloge i šta kao neko sa mnogo iskustva najčešće savjetujete mlade kolege?

Oštir: Za vrijeme dok radim n anovoj ulozi, to mi je prioritet i neprestano mislim, isprobavam, dodajem, odbacujem, istražujem, posmatram ljude oko sebe, budim se u sred noći sa nekom idejom, koja mi ujutru izgleda besmislena, pa joj se opet vratim… Slažem slagalicu…Tako do premijere. A od premijere, pa na dalje, još jedna sitnica, novo otkriveni odnos, još jedna nijansa… Taj se proces nikad ne završava, u mom slučaju, slagalica nikad nije gotova. Mislim da je nezahvalno savjetovati bilo koga i nikad ne znate kako će druga strana da primi savjet i da li ga uopšte želi, ali ukoliko nekoga zanima šta imam za reći, uvijek se odazovem i pomognem, koliko umijem i znam.

S: Uživate veliko poštovanje i slavu, pa ipak neko ste ko je veoma skroman. U čemu je vaša tajna?

Oštir: Nisam skromna, ni najmanje. Da jesam, ne bih mislila da imam išta da dam ovom svijetu, pa samim tim ne bih imala i ambicija, niti bih se bavila ovim poslom tako dugo. Ja samo ne razmišljam o slavi, poštovanju, veličini, autoritetu. Bavim se poslom koji obožavam i to najbolje što mogu i umijem u datom trenutku i divno je kada barem jedna osoba izađe iz sale nasmijana, zapitana, ili bogatija za dobro iskustvo, a uzrok ste upravo vi. Ne smatram da se treba bahatiti sa onim što nam je Bogom dano. Treba ga prosljeđivati, pružati, uživati, uvećavati, jer je talenat Bogomdan, ne vi – vi ste samoglasnik. Zato se potrudite da ne čujete onu rečenicu “Ubijte glasnika”. Šalim se, naravno, ali ima i malo istine u ovoj priči. 

Predstava “Revizor” Nikolaja Vasiljeviča Gogolja u režiji Veljka Mićunovića, biće izvedena u sjutra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati, a mi vam poklanjamo 2×2 ulaznice. Najbrži čitaoci imaće prilike da uživaju u ovoj vanvremenskoj predstavi.

M.Ivanović

Fotot: CNP