Ova stabilna i ponavljajuća interesovanja dece za određenu TV epizodu, igru ili temu mogu biti frustrirajuća za roditelje koji samo žele da nekada pogledaju nešto drugačije. Ali ovo ponavljanje zapravo ima velike koristi za učenje i dobrobit djece.

Jedan od razloga za to je takozvani „efekat unosa“. Ovo nije novi koncept u kognitivnoj psihologiji, napominju razvojni psiholozi Havijer Agvado-Orija i Darmud Verije, profesori na Univerzitetu u Šefildu.

Traganje za obrascima

Mozak je organ koji daje sve od sebe da shvati šta je normalno u našim životima – šta je dio redovnog obrasca, a šta nije. Istraživači su otkrili fenomen poznat kao „statističko učenje”. Prema ovom konceptu, djeca su veoma osjetljiva na pojavu zakonitosti i obrazaca u njihovom životu.

Zanimljivo je da su bebe posebno vješte u razumijevanju određenih vrsta materijala, kao što je učestalost određenih zvukova u govoru koji im upućujemo. Ali oni moraju biti izloženi mnogim primerima ovoga kako bi otkrile pravilnosti.

Povezani članci

Život

Djeca vole kada roditelji imaju ove četiri navike

Društvo

Mišljenje stručnjaka: Djecu naučiti da prepoznaju prve znake nasilja

Život

Ovo je razlog zašto se djeca teško smiruju

Na primjer, u svim jezicima, zvuci uključeni u riječi imaju tendenciju da prate određene obrasce. Dječji mozak traži ponavljanje i to će im pomoći da nauče da govore.

Dakle, kada se mala djeca vrate da gledaju istu emisiju, ono što rade, znali oni to ili ne, vođeno je željom da otkriju i konsoliduju obrasce u onome što gledaju, slušaju ili čitaju.

Udobnost poznatog

Osim što podržava učenje, ponavljanje takođe ima koristi za dječje emocije, u onome što psiholozi nazivaju „efekat blagostanja“.

Glavni posao djetinjstva je učenje, a to znači aktivno traženje novih iskustava i podsticaja. Međutim, potreba za procesuiranjem i prilagođavanjem novim stvarima može biti iscrpljujuća – čak i za mališane sa bezgraničnom energijom.

Svijet takođe može biti čudnije i stresnije mjesto za djecu nego za odrasle. Kao odrasla osoba, naučili smo šta da očekujemo i kako da se ponašamo u određenim kontekstima, ali djeca se stalno prvi put susreću sa novim situacijama.

Dobro poznati stimulansi, kao što je ona TV epizoda koju su već gledali bezbroj puta, mogu pružiti izvor udobnosti i sigurnosti koji štiti od ovog stresa i neizvjesnosti.

Interesovanje za određenu aktivnost takođe pružaju izvor udobnosti i blagostanja kroz osjećaj kontrole i uspješnosti. Djeca se stalno susreću sa izazovima i napinju da savladaju i razumiju zadatke u vrtiću, školi ili drugdje. Ovo je ključno za učenje, ali takođe predstavlja prijetnju njihovom osjećaju kompetencije.

Mogućnost da se opuste u aktivnosti u kojoj se dobro osjećaju, kao što je omiljena igra, ispunjava ove potrebe za kompetencijama. Pored toga, mogućnost da se opredijele za aktivnost u kojoj uživaju omogućava im da imaju osjećaj autonomije i kontrole nad svojim životima, koji inače često provode tako što ih roditelji tu i tamo stavljaju pred izazove.

Naravno, ove vrste interesovanja koje se ponavljaju, neće se razviti kod sve djece. Na primjer, autistična djeca često pokazuju posebno fokusirana interesovanja.

Postoji ogromna vrijednost koja se dobija ponavljanjem u smislu učenja i osjećanja blagostanja. Dakle, navode psiholozi, iako ne bi trebalo da tjerate svoje dijete da ponovo gleda istu emisiju, takođe ne morate da brinete što oni sami to traže.

Međutim, može postati problematično ako utiče na sposobnost djeteta da se bavi drugim važnim aspektima svog života, kao što je izlazak iz kuće na vrijeme, interakcija sa drugima ili fizička aktivnost.

Naravno, ne postoji pravilo koje se može primijeniti na svu djecu u svim kontekstima. Kao roditelji, možemo samo da budemo pažljivi posmatrači situacija i da na osnovu toga donesemo odluku.

Ali dok ponovo sa djetetom gledate isti crtać, razmislite o uticaju i pozitivnim efektima po njegov razvoj, i možda se odmorite od brige da bi vaše dijete trebalo da radi nešto – bilo šta! – drugo.