Video
Istraživanje sprovedeno u pet evropskih zemalja pokazuje da duboko ukorijenjeno nerazumijevanje gojaznosti, zajedno sa stigmatizacijom i fokusom na „snagu volje“, stvara osjećaj usamljenosti i obeshrabrenja kod osoba koje žive sa ovim stanjem i direktno utiče na odustajanje od dugoročnih promjena.
„Samo se više potrudi“ – mit koji nas skupo košta
Gotovo polovina ispitanika ne prepoznaje gojaznost kao hroničnu bolest, što održava štetan narativ prema kojem se upravljanje gojaznošću čini jednostavno kao pitanje „manjeg unosa hrane i više kretanja“.
Istina je potpuno drugačija – radi se o složenom zdravstvenom izazovu koji zahtijeva kontinuiranu medicinsku i društvenu podršku.
Manje od polovine osoba koje žive sa gojaznošću, njih 48 odsto, smatra da društvo razumije njihovo stanje kao hroničnu bolest, dok većina ima utisak da se gojaznost i dalje posmatra isključivo kao pitanje životnog stila.
Ovo su podaci novog evropskog istraživanja kompanije Novo Nordisk, objavljenog uoči takozvanog „Dana odustajanja“ – dana kada milioni ljudi posustaju u pridržavanju novogodišnjih odluka.
Januar je najteži: kada podrška izostane, ljudi odustaju
Januar, mjesec novih početaka, za mnoge postaje i mjesec najvećeg pritiska. Prema istraživanju, 55 odsto osoba sa gojaznošću koje pokušavaju da redukuju tjelesnu težinu u januaru navodi nedostatak podrške kao ključnu prepreku da istraju.
To pokazuje da problem nije u motivaciji pojedinca, nego u izostanku sistema podrške koji bi omogućio održive promjene.
Stigma kao svakodnevica
Podaci jasno pokazuju koliko je stigma duboko ukorijenjena:
85 odsto ispitanika vjeruje da osobe sa gojaznošću doživljavaju umerenu do veoma izraženu stigmatizaciju zbog tjelesne težine
81 odsto smatra da negativna kulturna očekivanja u vezi sa izgledom imaju umeren do izrazito negativan uticaj na pojedince u društvu
Ovakvo okruženje ostavlja ozbiljne posljedice – ne samo po fizičko, nego i po mentalno i socijalno zdravlje. Skoro devet od 10 osoba sa gojaznošću – 89 odsto – navodi da ovo stanje negativno utiče na njihovo mentalno zdravlje, dok 86 odsto kaže da utiče na njihove društvene interakcije. Za većinu ispitanika, ovaj uticaj nije blag – već umeren do snažan.
Ipak, i pored toga, samo 18 odsto osoba sa gojaznošću smatra da zdravstveni radnici u potpunosti razumiju njihove brige i probleme, što dodatno produbljuje osjećaj nerazumijevanja i izolacije.
Holistički pristup umjesto brzih rješenja
Zanimljivo je da sami ispitanici jasno poručuju šta im je potrebno: 73 odsto osoba sa gojaznošću smatra da bi razgovori trebalo da se fokusiraju na opšte zdravlje i blagostanje, a ne isključivo na kilograme i brojke na vagi. To je i ključna poruka istraživanja – pomjeranje fokusa sa kratkoročnih odluka i individualne odgovornosti ka dugoročnom, holističkom pristupu.
Od „snage volje“ do snage zajednice
„Kultura novogodišnjih odluka, iako dobronamjerna, često učvršćuje pojednostavljen i štetan pogled na gojaznost. Kada rezultati izostanu, dolazi do neopravdanog okrivljavanja i stigmatizacije. Podaci jasno pokazuju da društvo još uvijek ne razumije gojaznost kao hroničnu bolest“, ističu u kompaniji Novo Nordisk.
Preporučeno
Gojaznost je jedan od najvećih zdravstvenih izazova današnjice: globalno pogađa svaku sedmu osobu, a očekuje se da će u narednoj deceniji zahvatiti čak dvije milijarde ljudi. Za mnoge to znači život sa narušenim zdravljem i smanjenim kvalitetom života, uz značajan ekonomski teret za društvo.
