Praksa bolnog vezivanja stopala u Kini zabranjena je prije nešto više od 100 godina, ali se u nekim krajevima održala sve do sredine prošlog vijeka, pa još uvijek na starijim Kineskinjama možemo vidjeti kako izgledaju lotosova stopala.

Idealna dužina stopala je bila 7,6 cm

Običaj datira još od dinastije Song, koja je vladala od 960. do 1279. godine.

Li Ju, kineski vladar iz druge polovine 10. vijeka, navodno se zaljubio u plesačicu koja je podvezivala svoja stopala kako bi ličila na polumjesec i izvodila “lotosov ples”.

Običaj je postao popularan i kod narednih dinastija, a prihvatio ga je prije svega bogati sloj stanovništva.

Smatra se da je 40 do 50 odsto Kineskinja podvezivalo svoja stopala u 19. vijeku, a sve žene iz viših klasa bile su podvrgnute ovom običaju.

Ovakva stopala predstavljala su statusni simbol i najvažniji uslov za bogatu udaju.

Blizu dva miliona Kineskinja je podvrgnuto ovom običaju

Stopala su podvezivana kako bi se zaustavio njihov rast na dužini od 7,6 do 10 centimetara.

Idealna dužina bila je 7,6 centimetara i nazivana je “zlatnim lotosom”, dok su stopala od 10 centimetara nazivana “srebrnim”.

Ovakva stopala su bila uslov za bogatu udaju

Kako su dječije kosti lakše za lomljenje i oblikovanje, djevojčice su obično podvrgavane ovom običaju u uzrastu od dvije do četiri godine.

Ritual je počinjao odsijecanjem noktiju i natapanjem stopala u vrelu vodu, kako bi se omekšalo tkivo i kosti. Nakon toga su stopala masirana, a svi prsti osim palca su se lomili i savijali ispod stopala.

Svi prsti osim palca su se lomili i savijali ispod stopala

Nakon toga bi ih podvezali svilenim ili pamučnim zavojima.

Zavoji su se mijenjali svaka dva dana kako bi se izbegao rizik od infekcije.

Djevojčicama je savjetovano da hodaju što više kako bi svojom težinom oblikovale stopala u željeni oblik.