Video
Po posljednjem popisu poljoprivrede iz 2024.godine u Crnoj Gori postoji 26.711 poljoprivrednih gazdinstava, što predstavlja značajan pad u odnosu na prethodni popis, a taj pad je smanjenje gazdinstava za oko 31 posto.
Takvi podaci govore, kaže Đuranović, da sa jedne strane selo polako nestaje, a sa druge strane, ističe on, da je selo vrlo izdržljivo.
,,Nijesmo mi očekivali da će popis pokazati da imamo više gazdinstava, i ovo je dovoljan broj gazdinstava, jer u ekonomski razvijenim državama, državama gdje je poljoprivreda razvijena, tamo tek 3 do 5 posto stanovništva je radno angažovano u poljoprivredi, odnosno živi od poljoprivrede. Ovaj procenat od 26.000 gazdinstava, to je nekih 80.000 ljudi, to je preko 10 procenata. Međutim, broj gazdinstava neće mnogo reći, on će se i u narednom periodu smanjivati, jer dosta ima staračkih gazdinstava koji biološki nestaju, mene uvijek brine taj veliki uvoz, to je egzaktna stvar. Broj gazdinstava nije mjera obima proizvodnje. Broj stanovnika u Crnoj Gori se ne smanjuje, vidjeli smo po popisu stanovništva, a sa druge strane nama uvoz raste, što govori da se obim domaće proizvodnje smanjuje, e to je po meni prilično zabrinjavajuće”, rekao je Đuranović.
Činjenica da je veliki uvoz, objašnjava Đuranović, govori da količina goveda, dodaje on ovaca, svinja, pilića nije dovoljna za domaću potrošnju.
,,Broj od 68.000 goveda je prilično fantastičan podatak, jeste da se broj smanjio, ali govori da mi potencijal imamo. Jako je značajno iskoristiti taj potencijal, to jeste da ono što se proizvede na selu dođe do potrošača. Selo ima potencijal, i ljudi ne odlaze sa sela iz zadovoljstva, ljudi odlaze zato što nijesu u mogućnosti da obezbjede egzistenciju”, istakao je Đuranović.
Poljoprivreda je niskoakumulativna djelatnost, objašnjava Đuranović, i kapital ne ide ka niskoakumulativnim djelatnostima, dodaje on, već ka visokoakumulativnim djelatnostima, jer, kako kaže, u tom smjeru idu i ljudi i finansije.
Preporučeno
,,Nemamo nijednu investiciju iz inostranstva u poljoprivredi, sve su investicije u druge djelatnosti, koje su mnogo profitabilnije. U takvoj situaciji države preduzimaju sve mjere da zadrže ljude na selu, i finansije i infrastrukturne mjere, da ljudi ostanu na selu. U takvim uslovima kroz kroz poresku politiku, kroz budžetsku politiku država preusmjerava finansijska sredstva iz visokoakumulativnih djelatnosti ka niskoakumulativnim djelatnostima. U tom smislu treba graditi uvijek budžetsku i poresku politiku, kapital obezbjediti, jer ne možemo se samo baviti građevinarstvom, hotelijerstvom i ugostiteljstvom. Moramo da se hranimo. Hranu moramo da proizvedemo, a u situaciji kad je ne proizvedemo mi smo prinuđeni da je uvozimo”, zaključio je Đuranović.
