Bivša ministarka evropskih integracija koja je Crnu Goru uvela u STO poručila je da aktuelna zdravstvena kriza koja polako prerasta u duboku ekonomsku krizu sa velikim posledicama natjerala sve Vlade pa i našu da preispitaju svoje politike.
Đurović napominje da je Vlada Crne Gore brzo reagovala i već 19. marta donijela prvi set mjera koji je bio usmjeren kako prema marginalnim kategorijama stanovništva tako i prema privredi.
“I dosta brzo je IRF kreirao novu kreditnu liniju za likvidnost koja je, pokazalo se, izazvala veliko interesovanje naših preduzeća za takvu vrstu premošćavanja postojećih problema. Naravno, to se pokazalo kao nedovoljno s obzirom na neizvjesnost oko dužine trajanja krize, tako da je Vlada juče izašla sa novim setom mjera koji povećava javne izdatke u ovom domenu kroz različite oblike subvencija koje su upućene i prema zaposlenima i prema privredi, što se i u komparativnom iskustvu pokazalo kao dobro i podsticajno za održavanje zaposlenosti i za održavanje minimalnog kratkoročnog planiranja malih preduzeća kako bi opstala u ovoj situaciji“, ocijenila je Đurović.
Ona je napomenula da je naša situacija specifična zbog toga što smo servisno orjentisana, eurizovana i uvozno zavisna ekonomija. Smatra da bi dodatne mjere poput tarifa ili većih carina, kako bi se eventualno poboljšala konkurentnost domaće privrede, bile bespredmetne jer Crna Gora ima režim slobodne trgovine sa ključnim partnerima, te je stoga bitno da dodatnih barijera nema.
Đurović napominje da je manveraski prostor sužen u monetarnoj politici jer CBCG nema emisionu funkciju te se stoga moramo oslanjati na zdrave izvore novca, a jedan od tih izvora su novi fondovi EU.
“EU za nas otvara fond za solidarnost i ukida pravila državne pomoći i prema državama koje su u procesu pristupanja. Sve su to elementi koji u ukupnom iznosu pozitivno djeluju na opstanak malog biznisa i na njegovo egzistiranje u ovim ograničenim uslovima kada su mnoge osnovne djelatnosti zabranjene. U uslovima naredbi, zabrana i preporuka, svakako da se malim i srednjim preduzećima mora direktno i targetrano pomagati sa sredstvima za premošćavanje, likvidnost i plate zaposlenima i fiksne troškove koje te kompanije ipak imaju“, kazala je profesorica Ekonomskog fakulteta.
Drugi izvor novca bi mogle biti kreditne linije IRF koje bi, prema njenim riječima, mogle biti više korišćene i koje bi omogućile direktno investiranje u sektore koji ni mogli voditi jačanju domaće proizvodnje.
Upravo kada je u pitanju razvoj realnog sektora i smanjenje zavisnosti o sektoru usluga, Đurović napominje da se to ne može promijeniti preko noći, niti se prestrukturiranje privrede može riješiti kratkoročnim mjerama u uslovima kada pandemija izaziva krizu “koja ima oblik više sile, nepoznate u ekonomskoj istoriji”. No,o tome, kako je navela bivša potpredsjednica Vlade, trebamo svakako razmišljati tokom ekonomskog oporavka kada epidemiološka slika bude bila daleko povoljnija.
Preporučeno
“To će biti ključne smjernice za sve nas u periodu kada budemo razmišljali o postepenom oporavku, odnosno o onim podsticajnim mjerama koje mogu uticati na promjenu strukture privrede a to je smanjenje zavisnosti od sektora usluga, kao što je sada slučaj. Mislim da moramo preispitivati fiskalnu politiku, to je ono što možemo. Moramo preispitivati politiku državne pomoći, možemo nešto malo i spoljnotrogovinski režim i svakako u svim oblicima politike podsticanja zapošljavanja i djelatnosti kojima treba da preferiramo kao što su energetika, poljoprivreda i ruralni razvoj, šumarstvo i prehrambena industrija. Ima dosta prostora, stvari se ne mogu preko noći mijenjati, ali ova kriza traži brza prilagođavanja, rast kapaciteta zaduživanja zbog urgentnih potreba preživljavanja ljudi i ekonomije a onda kroz postepeni oporavak kada, nadajmo se, ovaj ciklus pandemije prođe, gledati da se što više i targetirano deluje da se ojača proizvodni sektor i da se na taj način poveća neki stepen samodovoljnosti i održivosti naše ekonomije“, zaključila je Đurović.















