Video
Krajem 2024. godine javni dug Crne Gore iznosio je oko 4,57 milijardi eura, odnosno oko 61 posto BDP-a. Neto dug, kada se uračunaju depoziti države, kretao se oko 4,19 milijardi eura, što je približno 56 posto BDP-a.
Fiskalna strategija za period 2024–2027 projektuje da će se tekuće obaveze države — penzije, plate u javnom sektoru, socijalna davanja i ključni rashodi, pokrivati isključivo iz redovnih prihoda, dok se nova zaduženja smiju koristiti samo za kapitalne investicije i refinansiranje postojećeg duga. Za 2026. godinu strategija predviđa povećanje prihoda, stabilnu potrošnju i budžetski deficit od oko 3,2 posto BDP-a.
Dosadašnji podaci o izvršenju budžeta ukazuju da prihodi rastu, posebno od PDV-a, poreza na dohodak i dobiti preduzeća. Međutim, prema trenutnim procjenama ekonomskih analitičara, taj rast je dovoljan da pokrije samo osnovne obaveze države, bez prostora za velike neplanirane socijalne pakete.
KAKO DODATNIH 220 MILIONA MIJENJA FISKALNU SLIKU
Ako bi država sprovela sve tri najavljene mjere, a da prethodno ne obezbijedi nove prihode, efekti bi bili višestruki.
Planirani deficit za 2026. iznosi oko 262 miliona eura. Dodavanje novih 220 miliona povećalo bi ukupan deficit na oko 480 miliona eura, što je oko 5,9 posto BDP-a, gotovo duplo više od planiranog.
To bi predstavljalo ozbiljno odstupanje od fiskalne strategije, uz značajan pritisak na sposobnost države da kontroliše javne finansije.
Ukoliko bi se novih 220 miliona pokrilo zaduživanjem, bruto javni dug bi skočio na oko 4,79 milijardi eura, a neto dug na oko 4,41 milijardi eura.
U procentima, odnos javnog duga prema BDP-u porastao bi za oko dva do tri procentna poena, dok bi neto dug skočio sa oko 56 posto na 58 posto BDP-a.
Ovakav rast bio bi u suprotnosti sa ciljem postepenog smanjivanja duga i stabilizacije javnih finansija.
Posebno je osjetljiva činjenica da su neke od najavljenih mjera usmjerene na povećanje socijalnih davanja i podršku penzionerima. Penzioni fond već godinama zavisi od direktnog transfera iz budžeta, jer doprinosi ne pokrivaju isplatu penzija. Svako dodatno opterećenje bez stabilnog izvora finansiranja povećava dugoročni rizik za održivost sistema.
Kapitalni budžet i infrastrukturni projekti među prvima bi pretrpjeli udar ukoliko bi država morala da preusmjeri sredstva na finansiranje neplaniranih socijalnih davanja. To bi usporilo ekonomski rast, smanjilo investicije i moglo odgoditi ključne projekte u energetici, saobraćaju i zdravstvu.
Veći deficit i dodatno zaduživanje mogu povećati kamatne stope po kojima se država finansira, pogoršati percepciju rizika, i dodatno opteretiti budžet u godinama koje dolaze. U trenutku kada se globalne kamatne stope stabilizuju, ali ostaju relativno visoke, ovakvi fiskalni šokovi nose realne troškove.
FISKALNA BOMBA ILI FISKALNA LEKCIJA
Procjena da nove mjere mogu „detonirati“ fiskalnu bombu ima uporište u brojkama. Dodatnih 220 miliona eura bi značajno povećalo deficit i javni dug, poremetilo planove iz fiskalne strategije i smanjilo fiskalnu otpornost države.
Ovo ne znači da su socijalne mjere same po sebi loše, ali njihovo uvođenje mora biti dio pažljivo planiranog fiskalnog okvira, uz definisane izvore finansiranja, realne projekcije prihoda i jasnu strategiju za očuvanje održivosti javnih finansija.
Preporučeno
U suprotnom, Crna Gora bi mogla platiti visoku cijenu kratkoročnog populizma dugoročnom fiskalnom nestabilnošću.
