Video
On, za Gradski portal, ocjenjuje da su na duži rok mogući negativni efekti takve odluke.
Govoreći o tome da li se povećanjem minimalne zarade nudi „besplatan ručak“, kaže da je najvažnije kakve posljedice po ukupan ekonomski razvoj te mjere mogu imati kratkoročno i, važnije, u dužem periodu.
“Standard života zavisi od produktivnosti u korišćenju ljudskih, finansijskih i prirodnih resursa. Produktivnost određuje granice održivog nivoa zarada, prinosa od uloženog kapitala – glavnih odrednica nacionalnog dohotka po stanovniku
Povećanje produktivnosti jedino dovodi do održivog standarda”, rekao je Kostić.
Iz ministarstva finansija su najavili da će naredne godine minimalna zarada biti povećana sa 250 na 450 eura, ostale oko 17 odsto, odnosno da prosječna iznositi oko 700 eura.
“Suština predloga je da se prerasporedom troškova poslodavaca i izvjesnom uštedom dođe do povećanja zarada. Dakle, drugačiji metod – kombinatorika, a ne stvaranje nove vrijednosti koja se objektivizuje kroz produktivnost”, ocijenio je Kostić.
Navodi da su preduzeća ta koja stvaraju gro novostvorene vrijednosti, odnosno BDP.
“Oni su nosioci rasta i razvoja pa nije pravo pitanje da li želimo rast zarada, već da li namjeravano povećanje unaprijeđuje uslove poslovanja preduzeća i kakve makroekonomske uticaje takva promjena može da izazove? Može li to da nam se lošim vrati ili nas pogurati naprijed, doprinijeti boljem životu u budućnosti ili ne?”, upitao je Kostić.
Napominje da od uslova za poslovanje preduzeća zavisi prosperitet ekonomije i društva, i da se ogledaju u faktorima koji su u vezi sa produktivnošću – da li je podstiču ili je usporavaju.
“Naravno, nivo potrošnje je jedan od takvih faktora, ali u skladu s mogućnostima, a ne preko njih – to se zove održiva granica rasta zarada. U protivnom, potrošnja prelazi u suprotnost – štetno utiče na ekonomiju”, naglašava Kostić.
“Rastom zarada da ne ispašta produktivnost”
Do povećanih zarada se, napominje, dolazi rastom produktivnosti, dohotka, zaposlenosti, zarada, a nikako rastom zarada na uštrb produktivnosti.
Naglašava da je rast zarada, ma koliko bio poželjan, za poslodavce prihvatljiv samo kada raste produktivnost odnosno dobit preduzeća, a sve mimo toga opterećenje i balast i umanjuje im šanse za uspješno poslovanje.
“U okolnostima radikalnog smanjenja obima ekonomske aktivnosti, odnosno BDP-a, rast zarada, makar se do njega došlo i na način rasterećenja izdataka po osnovu rada će biti ozbiljan pritisak na rast cijena radne snage u budućnosti i na opšti rast cijena, zbog činjenice da je kretanje zarada na niže vrlo rigidan ili gotovo ireverzibilan proces”, kazao je Kostić.
To, kako je naveo, znači da kada se jednom podignu plate, više nema nazad, samo na više i naprijed.
“Kad uslovi poslovanja budu drugačiji, onda se situacija drastično mijenja nagore što, naravno, negativno utiče na stopu zaposlenosti odnosno tražnju za radnim mjestima, na produktivnost preduzeća – pogotovu u datim okolnostima slabog ekonomskog rasta, jer 13 odsto je nedovoljno da nadoknadi pad od 15,2 odsto”, rekao je Kostić.
Sve zajedno, prema njegovim riječima, obara stopu opšte produktivnosti, slabi konkurentnost privrede, utiče na smanjenje sposobnosti u stvaranju proizvoda i usluga odnosno u stvaranju boljeg životnog standarda.
“Smjestimo li još sve u aktuelni kontekst visokog gubitka radnih mjesta koji je evidentan i vrlo visoke stope nezaposlenosti, dodajmo i neizvjesnost zbog korone, jasno je da su negativne implikacije ovakve odluke vrlo moguće na duži rok”, upozorava Kostić.
“Uz veće troškove potreba i za većim oporezivanjem”
Kaže da je nije realna pretpostavka ministarstva finansija da isplatu na ruke vrše sva preduzeća, jer dobar dio njih to ne čini.
“Na takav zaključak upućuje struktura preduzeća u Crnoj Gori gdje dominiraju mala i srednja, a ona se često bore da isplate i sadašnje minimalne zarade, a kamoli da nešto daju na ruke. Uticaj povećanja minimalne zarade će, stoga, na njih biti potpuno drugačiji i sa drugačijim posljedicama, sigurno negativnim, od uticaja na preduzeća koja su predmet pretpostavki ministarstva”, smatra Kostić.
Dodaje i da će glomazna administracija sada trebati veće izdatke, što će značiti veći problem u eventualnoj racionalizaciji državne uprave, uz veće troškove, a to, kako je naveo, povlači i potrebu za većim oporezivanjem.
Preporučeno
“Stavovi pojedinaca, organizacija i preduzeća, njihovo ekonomsko ponašanje, stoje pod snažnim uticajem njihovih uvjerenja o načinu na koji se postiže uspjeh. Ekonomski progres je proces sukcesivnog poboljšanja elemenata nacionalnog poslovnog okruženja ka boljoj produktivnosti. Ostaje da vidimo da li će uvjerenja kreatora ekonomske politike, pa i ovog predloga, biti u tom smislu ili će mu biti suprotstavljena”, zaključio je Kostić.
