Video
On smatra da svaki bunt građana koji ima za cilj zaštitu opšteg interesa valja podržati.
“Građani su natjerani da se samoorganizuju kada ih vlasti ostave na cjedilu. Možemo govoriti o efektima, organizaciji i autentičnosti, ali suština je da su cijene previsoke i da građani imaju potrebu da izraze nezadovoljstvo”, rekao je Krnić.
Podsjeća da zapravo Vladi odgovaraju visoke cijene, s obzirom na to da će ubirati više od poreza jer od četiri milijarde budžeta, skoro 2,2 milijarde se odnose na prihode od različitih vrsta poreza, a za ovu godinu Vlada planira da naplati 170 miliona eura više PDV-a nego što je bio plan za prošlu godinu.
“Premijer deklarativno podržava bojkot velikih marketa jer time želi da izmjesti odgovornost onamo gdje suštinski ne pripada, a istovremeno da pokaže da brine o građanima”, kaže Krnić.
STANDARD: Kako ocjenjujete akciju Alternative koja je preuzela inicijativu od Spajića?
KRNIĆ: Ne bih ulazio u to ko su autori ideje, fokusirao bih se šta ona može značiti u realizaciji. U dijelu kojem ona snaži solidarnost među građanima, ona je za pozdraviti, ali bez akcije Vlade koja se odnosi na ekonomsku politiku, pokretanje sistema robnih rezervi, snažnijeg inspekcijskog nadzora i ohrabrivanja konkurencije na ovom polju koje sve više dobija obrise oligopola – nepravda će biti vidljivija, ali ne i rješivija.
STANDARD: Koliko pozivanje na online anketu, te targetiranje samo jednog trgovačkog lanca budi sumnju u politizaciju cijele akcije?
KRNIĆ: Targetiran je u ovom trenutku samo jedan lanac, a problemi cijena su izraženi i u drugim. Koliko sam razumio, biće i narednih koraka pa će to biti prilika da vidimo da li će se u praksi obuhvatiti i ostali megamarketi.
U ovoj situaciji vidimo da ministar Đeljošaj ne podržava bojkot, dok je premijer ranije podržao incijalnu akciju, pa Vlada podsjeća na raštimovani orkestar ili više na konglomerat više različitih interesa i uticaja. Vlada opstaje jer je ipak preveliki kolač da bi ga ispustili. Nema tu ni ideologoije, ni vizije, ni brige za građanima, nego samo kombinacija različitih interesa, sve na štetu građana.
No u svemu ovome treba biti fokusiran na cilj – to je “regulanje cijena” u razuman tržišni okvir, jer ovoj devijaciji koju sada gledamo doprinos su dali kako trgovniski lanci, tako i Vlada koja računa na veće cijene i veću naplatu poreza. Oni kao da su dio istog tima koji ima medijsku strategiju “dobrog” i “lošeg” policajca. Očito je ko strada u toj igri: građani, odnosno njihova kupovna moć.
STANDARD: Šta je potrebno prije bojkota da uradi Vlada?
KRNIĆ: Ono što Vlada može da uradi je da utiče akciznom i poreskom politikom na cijene, da jača kontrole velikih trgovinskih lanaca, ograniči i spriječi negativan uticaj na domaće proizvode od strane uvozničkih lobija. Država treba da formira robne rezerve i uveže ih sa obaveznim otkupom. Treba da promoviše domaće proizvode, uveže u zadruge domaće proizvođače, garantuje im otkup po unaprijed definisanim cijenama, pomogne u brendiranju i uniformisanju proizvoda po kojima smo prepoznati, te pomoći u plasmanu. Tu je takođe i pojačan inspekcijski nadzor i prilagođavanje zakona da on zaista bude efektivan, a ne zapravo “kozmetički”.
Da u ovoj priči ne zaboravimo i Agenciju za zaštitu konkurencije koja bi trebalo da ispuni svoju svrhu postojanja i spriječi dogovorno nastupanje krupnog kapitala.
Postoje i druge aktivnosti u cilju jačanja domaće proizvodnje, kao i promovisanja ekonomskog patriotizma kroz razne subvencije i popuste. Tako bi proizveli pomjeranje stvari ka opštem dobru i koristi građana, ali ova Vlada nema želje i ideje kako to da sprovede. Proizvodnjom možemo smanjiti uvoz i povećati izvoz, kao i potrošnju domaćih proizvoda, što se dalje pozitivno odražava na zaposlenost, produktivnost, jačanje konkurentnosti, pa samim tim i snižavanje cijena. Došlo bi do rasta potrošnje i bolje naplate poreza, ali na zdravim osnovama, bazirano na domaćoj proizvodnji, što bi imalo višestruke koristi po državu, zaposlene i građane.
Treba nam preokret u ekonomskoj politici, upravljanju državom i planiranju naše budućnosti. Dok god mislimo da bez dodatnog rada i veće produktivnosti možemo bolje da živimo, nećemo moći ići naprijed. Progres je moguć samo uz vrijedan rad i kreiranje novih usluga, prerade i proizvodnje.
STANDARD: Ako bi, na primjer, sjutra Alternativa pozvala da se bojkotuje jedan telekomunikacioni operater zbog visokih cijena usluga, da li bi ta kompanija ili koje god bi bile uzete na zub na ovaj način imale pravo da tuže Alternativu zbog ugožavanja poslovanja?
KRNIĆ: Fokusirajmo se na interes građana, odnosno potrošača ili korisnika usluga. Nema ništa loše u tome pokazati snagu ideje solidarnosti. Jednako tako pratimo i da ta borba bude principijelna jer samo tako može biti i etički korektna, što je u ovoj vrsti akcije veoma važno. Krupan kapital je iz Crne Gore i njenih građana godinama izvlačio veliki profit, red je i da pokaže odgovornost prema njima.
Put do tog cilja je različit i ne mora nužno ići isključivo kroz ideje bojkota. Pristalica sam političke ideje da se ova tema “posloži” u održiv model gdje privreda može da zaradi, ali ne bez ikakvog ograničenja, posebno ne onamo gdje “veliki igrači” koriste infrastrukturu koju su stvarile generacije, od putne, pa sve do telekomunikacione. Ne zaboravimo to.
STANDARD: Koliko će država izgubiti bojkotom trgovinskih lanaca?
Preporučeno
Ako smo realni vidjećemo da država trenutno ne gubi gotovo ništa jer su opet građani kupovali u drugim lancima i PDV će se i dalje naplaćivati. Ponavljam, ova akcija pokazuje mogućnosti gdje postoji solidarnost, ali sistemsko rješenje treba da pruži Vlada na osnovama koje sam već naveo, a ne da premijer govori jedno, ministar drugo, a cijene ostaju na istom nivou.
