Video
Partije većine iz avgusta 2020. godine su kupili socijalni mir majki sa troje i više djece, pa je obeštećenje za prvih devet mjeseci ove godine plaćeno 34,5 miliona eura. Povećanje plata profesora i ljekara nas je koštalo 44,2 miliona, dok je za otpremnine bivših ,,metalaca“ izdvojeno 12 miliona eura. Dječji dodaci su nas prošle godine koštali 3,24 miliona, dok je za njih u ovoj opredijeljeno 27,4 miliona.
I sve bi to uglavnom bilo i u redu, da je neko, prije izglasavanja svih tih zakona to stavio na papir. Ali nije, pa je zato drugim rebalansom budžeta država sebi dala mogućnost da se zaduži do 350 miliona eura. Tome svakako treba dodati i alimentacioni fond koji bi trebalo da bude aktivan od novembra, kada počinje primjena Zakona o privremenom izdržavanju djece, ali niko još ne zna koliko će to koštati. Taj zakon omogućava da država preuzima obavezu da djeci isplati alimentaciju, ukoliko dužnik to ne učini. Taj zakon usvojen je sa podrškom svih poslanika.
Socijalni programi su svakako nešto o čemu bi svaka država trebalo da vodi računa, ipak, donositi ovakve zakone bez plana i ideje na osnovu kojih prihoda će se realizovati, u najmanju ruku je rizično za budžet.
Grčki scenario?
Upitan da li se Crna Gora kreće ka grčkom scenariju, odnosno bankrotu ekonomski analitičar Mirza Mulešković navodi da ne bi trebalo da se razmišlja u tom pravcu, jer se dodatno diže panika i stvara nestabilnost u već nestabilnom ambijentu. Ipak, ne spori da je situacija loša i da je neophodna hitna reakcija kompletnog sistema, da bi se javne finansije što prije oporavile.
“Ako bi ocjenjivali stanje javnih finansija u Crnoj Gori, kako po riječima predstavnika Vlade, ali i relevantni izvještaji kako Evropske komisije, tako i Svjetske banke su pokazali da ćemo imati problema u finansiranju svih zakonskih rješenja usvojenih, kako prilikom usvajanja budžeta, tako i kasnije kao reakcija na krizu koja je uzrokovana ratom u Ukrajni”, saopštio je Mulešković.
Ukazuje da je ove godine orijentisanost bila ka potrošnoj strani budžeta te da je većina zakona usvojena bez adekvatne analize.
“Ovo je situacija koja se desila još prilikom usvajanja budžeta za ovu godinu kada su poslanici amandmanima promijenili strukturu budžeta, što je Ministarstvo finansija prihvatilo, bez adekvatne reakcije i analize na koji način će se finansirati. Neki od tih zakona tek kreću sa implementacijom, te se samim tim dodatno opterećuju javne finansije, koje su u ovom trenutku veoma problematične. Sama činjenica da smo morali dodatno da se zadužujemo za tekuću potrošnju, a ne za investiranje, govori da budžet nije bio ni planiran kao razvojni, već kao potrošni, što dugoročno nije dobro za rast i razvoj jedne ekonomije”, ukazuje Mulešković.
Ne spori da je bilo neophodno povećati određena socijalna davanja, ali smatra da je većina tih rješenja populistička.
Podizanje poreza i otpuštanja zaposlenih
“Sve to može da nas dovede u situaciju da Crna Gora mora da ulazi u određene kreditne aranžmane zbog nemogućnosti plaćanja svih obaveza, koji su vrlo striktni, pa ćemo biti prinuđeni da podižemo poreze, smanjujemo broj zaposlenih u javnom sektoru itd. Ovo ne bi bio dobar scenario i niko to ne želi, jer bi to usporilo ekonomski rast za određeni period”, kaže Mulešković.
Ono što, kako smatra, dodatno opterećuje javne finansije jeste da u proteklih pola godine nije bilo nijednog zakonskog rješenja za stimulisanje ekonomske aktivnosti, nije bilo velikih investicija, već su postojeći investitori napustili zemlju, a aktuelan je i problem ogromnog rasta cijena.
“Poreska reforma, te povećanje minimalne i prosječne zarade su od početka godine pokrenuli veliki rast cijena, što je uz rat u Ukrajini prouzrokovalo veliki udar na životni standard građana. Samim tim, svi građani očekuju, da se shodno povećanju cijena, povećavaju i njihova primanja. Inicijalnim povećanjem zarada nijesu bili obuhvaćeni svi segmenti društva, te je bilo očekivano da sada traže isto, zbog čega se to moralo planirati, jer je to jedini logičan slijed usljed svih dešavanja. Ipak, to ne bi trebalo da bude „normalna“ situacija, jer se stvara dodatan pritisak na javne finansije”, smatra Mulešković.
Prioritet je, upozorava on, da se Vlada konačno okrene ekonomskih aktivnostima i jačanju privrede i zanemari sve stvari koje ne donose novac.
“Moramo se voditi time da privreda jedina stvara realan novac i finansira sve javne rashode države. Neophodno je unaprijediti poslovni ambijent, učiniti ga stabilnim, povoljnim i atraktivnim za sve privredne subjekte. Sve se politike u vremenima krize moraju orijentisati na stimulaciju rasta privrede, otvaranje novih preduzeća, radnih mjesta te razvijanje industrije, poljoprivrede i IT sektora”, poručuje Mulešković dodajući da je i za to neophodno napraviti dobru analizu, ali se i pozabaviti poreskom disciplinom i neformalnom ekonomijom, imajći u vidu da je riječ o velikom prostoru za prikupljanje javnih finansija.
Troškovi
Podsjećamo da je najveći trošak država imala za povećanje plata ljekarima i profesorima, na inicijativu poslanice Branke Bošnjak. Početna plata ljekarima i profesorima sada je 2.000 eura i raste do dodatnih 50 odsto po osnovu dežurstava, dopunskog rada i časova preko norme.
Da majke sa troje i više djece opet primaju nadoknade, koje je Ustavni sud 2017. ukinuo kao neustavne, tražile su Demokrate, pa od 1. aprila ove godine to pravo ostvaruje 14.935 žena.
Uvođenje dječjeg dodatka predložila je parlamentarna većina od 30. avgusta u martu prošle godine, dok su isplate za djecu do šest godina počele da se realizuju prošlog oktobra. Demokrate su, međutim, „unaprijedile“ taj prijedlog, pa od oktobra dodatak primaju sva djeca do 18 godina, bez obzira na materijalni status porodice.
Fiskalni efekat isplate otpremnina bivšim radnicima rudarskog i metalskog sektora je 12 miliona eura, od čega je država ove godine platila šest miliona, dok će drugu polovinu novca isplatiti tokom naredne godine.
Konstantnim ,,upumpavanjem“ novca stvara se još veća inflacija
Mulešković upozorava da se konstantnim ,,upumpavanjem“ novca u sistem, bez realnog rasta ekonomije, stvara još veća inflacija, a s druge strane, sve veći problemi za javne finansije, ali i privredu koja sve to finansira.
“U jednom trenutku će biti neophodno zaustaviti sva ova davanja i vratiti se socijalnim politikama koje će targetirati najugroženije grupe. To su u ovom trenutku i dalje penzioneri, socijalno ugrožene kategorije i nezaposleni najugroženiji i u toj oblasti bi morale da se kreiraju održive politike koje će unaprijediti njihov životni standard”, upozorava Mulešković.
Maksim Vučinić traži isplatu novih otpremnina
Predsjednik Radničke partije Maksim Vučinić je, kao pandan otpremninama ,,metalaca“, apelujući na socijalnu pravdu i borbu protiv diskriminacije, Skupštini u srijedu podnio prijedlog zakona kojim bi se radnicima državnih firmi iz svih drugih sektora, a koje su pošle u stečaj, isplatile naknade od po 12.000 eura. Naravno, ni za to nema podatka koliko bi moglo da košta budžet, odnosno svakog od nas pojedinačno.
Primjenom tog zakona bi se, kako je kazao, ostvarila socijalna pravda prema bivšim zaposlenima koji su bili prinuđeni da prekinu radni odnos.
Preporučeno
Vučinić je predložio da se otpremnina od 12.000 eura umanjuje za iznos koji je bivšem zaposlenom isplaćen iz Fonda rada na ime prestanka radnog odnosa kod poslodavca zbog stečaja ili zbog tehnoloških, ekonomskih i restrukturalnih promjena.
