Video
“Sa tog stanovišta program “Evropa sad” je značajna socijalna karika, ali sam i ranije upozoravao da se mora napraviti detaljna analiza. Ja sam mikroekonomista, čovjek koji se bavi preduzećem i volim analize – da vidim šta se dobija, a šta gubi. Taj program je zapravo određena poreska reforma koja je pretočena u zakone. To nije integralna reforma, a Crnoj Gori je potrebno baš to – integralna reforma. Poreske reforme su uvijek posljedica i mogu biti neki mali uzrok, ali one slijede kao proizvod realne ekonomije.
Penzioneri su dobili povećanje od nešto iznad dva procenta, što ne znači ništa. Ako je penzija oko 300 eura, povećanje je dakle samo šest eura. Inflacija je u januaru u odnosu na decembar bila 1,3 odsto, cijene hrane i pića u januaru u odnosu na prošlu godinu su veće za 11, 3 odsto. Oficijelno je CG inflacija u 2021 godini 5,7 odsto, ali za inflaciju treba pitati domaćice. Program „Evropa sad“ i to povećanje kod te kategorije građana, je već za sada značajno pojedeno kroz inflaciju i silni porast cijena.
Postoji takozvana percipirarna inflacija. Ona se, nažalost, ne pominje. To je zapravo inflacija koju doživljava domaćinstvo, građanin kada odlazi na pijacu i prodavnicu i troši svoj mjesečni budžet. To je prava inflacija. Ovo što mjeri statistika, a posebno u našim uslovima sa mjesec zakašnjenja, predstavlja veliki problem. Sada je dan kao što je nekada bio mjesec ili sada je mjesec kao što je nekada bila godina. „Evropa sad“ je dala neki inpuls, ali je već dobar dio toga potrošen kroz inflaciju. Program je morao da ide postepeno i da ga prati analiza.
U ekonomiji, a i u životu – ko dobija ne odbija. Zašto su sindikati odmah prihvatili program „Evropa sad“, jer sindikati imaju svoje tržište, oni se bore za prava radnika. Poslodavci su bili skeprični. Ljudi sa niskim platama su to objeručke prihvatili, ali je veliko pitanje da li mali biznis može sve to da izdrži. Već imamo različite podatke, a neki su da jedan značajan broj ljudi nije primio platu za januar. Sa druge strane, iz Vlade nas uvjeravaju da to teče kao med i mlijeko. Mislim da bi Poreska uprava trebala da se oglasi i da kaže koliko ljudi nije primilo plate i zašto nije.
I šta sada?
Kao ekonomista i profesionalac ja vjerujem ciframa, brojkama, a polazim od osnovnog Marksovog pristupa – bez proizvodnje nema potrošnje. I od narodne mudrosti – pruži se onoliko koliko ti je pokrivač dug. Prema tome, mi moramo da se usresredimo na povećanje proizvodnje. Realna ekonomija je osnov za sve. A što se tiče zdravstvenog sistema i njegovog finansiranja, svu bojaznost koji sam iznio ranije, ostaje. To je cifra od 270 miliona. Hoću da vidim šta će se dešaviti sa budžetom, jer moramo trošiti onoliko koliko u budžetu ima. Ne smijemo se previše zaduživati, čak moramo kamate da vratimo koje su više od 100 miliona eura godišnje. U CG se ne voli profesionalizam, jer se najbolje razumijemo u tuđi posao. Kad bi mogli da jedemo politiku mi bi smo svi bili skroz siti. Od politike se ne živi, iako razumijem to tržište, ali nemam potrebe za tim. Hoću da vidim brojke, analize i šta se sve dešava i šta će se dešavati u budućnosti. Da podsjetim, kad se budžet pravi onda se kreće od prihodne strane, ne od rashodne.
To su zapravo jednostavne stvari, kao kućni budžet….
Ekonomija države je isto kao kućna ekonomija, ili ekonomija preduzeća, i tu filozofije nema. Mora se voditi računa koliko imamo i koliko se može zaraditi. Ponavljam, ja vjerujem ciframa, hoću da vidim kolika će biti stopa rasta društvenog proizvoda, koilka će biti zaposlenost, koliko izvoz, uvoz…
Naš uvoz za prošlu godinu je dvije i po milijarde, naš izvoz 437 miliona eura. Za januar, naš izvoz je 64 miliona, a uvoz 144 miliona eura. Prema tome, to su problemi koji se ne mogu riješiti poreskom reformom. To su problemi koji se rješavaju strukturalnom reformom. U ekonomiji se čuda ne dešavaju preko noći. Ako hoćete da imate pile trebaju vam tri sedmice, ako hoćete tele treba devet mjeseci. Mora se znati da je vrijeme važan faktor.
Iz svega navedenog moglo bi se zaključiti da je „Evropa sad“ više političkia manje ekonomski projekat
Više javno izrečenih stavova ocijenilo ga je kao populistički projekat. Da kažem da se taj program ne može tek tako zasutaviti, recimo promjenom vlade. „Evropa sad“ je zakovan zakonom, a zna se kako se oni mijenjaju. Platforma sa koje je trebalo poći je postepena primjena. Navijam da svaki građanin bude bogat, ali mi u CG se najbolje razumijemo u tuđi posao, ne poštujemo struku i nauku, nego svako misli da od njega sve počinje, čim dođe na vlast. Imamo ogromne resurse i umjetnost je sa takvim resursima loše živjeti. Mi za smo za poljoprivredne proizvode iz uvoza dali između 300 i 400 miliona eura, za meso 80 miliona, za mlijeko 48 miliona, za voće 300 miliona…. Mi se ponašamo kao raspojasani beg ili aga, odnosno kao neko ko ne vodi računa o ključnim ekonomskim problemima. Mi prosto ne volimo ljude koji znaju.
Imate li čarobni štapić ili predlog kako riješiti situaciju…
Čarobnog štapića u ekonomiji nema. U ekonomiji se čuda ne dešavaju preko noći, ali po onoj narodnoj – rodilo se valja ga ljuljati i mi smo tu gdje smo. Nema čarobnog štapića, već samo preporuke. Imam pravo na svoje mišljenje i po njega ne idem ni u jedan glavni odbor. Za početak potreban nam je mnogo veći rad i afirmacija poljoprivrede. Ovo što se sada desilo povodom ukrajinske krize je ekonomska katastrofa. Okrenimo se sebi svojim resursima, ko ima nekakvu njivu neka je zaore i da vidimo šta ćemo da radimo i kako da sačuvamo osnovne elemente standarda građana, jer je to zadatak države i javni interes.
Imali smo gladnih godine, ali one su se tada drugačije mogle prihvatiti, jer je selo bilo drugačije. Pojedine stavke potrošnje treba da zaboravimo za izvjesno vrijeme, jer ekonomski rat koji se vodi između Rusije i ostatka svijeta će da se prvo odrazi na Evropu pa onda na SAD, ali pošto je svijet jako povezan, ovo će da djeluje na sve. Svijet prije rata u Ukrajini i poslije njega je drugačiji. Posljedice su u svim oblastima, ekonomske, demografske, biološke, kulturne…. nema nijedne oblasti u kojoj neće biti posljedica.
Gdje smo mi u svemu tome?
Desiće se dvije stvari – svako će osjetiti posljedice, a najveće mali i najmanje razvijeni. Ne interesuje me da li je vlada tehnička, manjinska ili koncentraciona, ona mora da vlada problemima. I ova vlada mora brzo da reaguje, nema čekanja, jer je i dan kašnjenja veliki. Mora brzo da reaguje sa stanovišta budućih zaliha, osnovnih prehrambenih proizvoda, zaštite osnovnih elemenata životnog standarda….
Minimalna potrošačka korpa je 681 euro, a prosječna zarada 686 eura, dakle svega je pet eura razlika. Moramo da vidimo kako će da se štite osnovni elementi životnog standarda. Optimista sam, ali i realni ekonomista, a mi se sada bavimo politikom i političkim partijama… Kakvo crno političko prepucavanje u ovakvim okolnostima.
Zakon koji se odnosi na smanjenje akciza za gorivo se mora odmah usvojiti. Nije on čarobni štapić, jer svako smanjenje akciza je smanjenje novca u budžetu. Gorivo je infrastruktura svih infrastruktura. Svako povećanje cijene goriva se održava na sve proizvode. Za građane sa niskim dohodcima se mora obezbijediti socijalna zaštita, to je uloga države i moraju se napraviti rezerve… Ne izmišljamo toplu vodu, u okruženju su to već uradili, a mi se prepucavamo hoćemo li manjinsku ili tehničku vladu. Danas je dan kao što je bio mjesec prije ukrajinske krize. Nemamo vremena da čekamo novu vladu, ova vlada treba da radi kao da će biti do 2024 godine.
Podsjećam, takođe, da je svako smanjenje akciza gubljenje dotoka novca u budžetu, ali to gubljenje je minorno u odnosu na ono šta se dobija.
Fascinantna je neodgovornost narodnih predstavnika u Skupštini CG, čak ni Vlada nije imala neku značajniju reakciju na ekonomsku krizu…
Ova vlada mora biti u permanentnom zasijedanju. Možemo li sjutra doći u situaciju da nemamo brašna, ne znam i ne bih volio. Ne smije CG da zavisi ni od Srbije ni Ukrajine. Vlada mora da ima svoj program i da kaže ovoj CG treba mjesečno toliko i toliko brašna, šećera, ulja i ne smije to da se prepusti tržištu. Na to mora da se usresredi Vlada i da radi svaki dan, a mi se ponašamo kao da se ništa ne dešava.
Koliko tu može da pomogne ograničavanje cijena osnovnih životnih namirnica?
Svako administrativno uplitanje države u ekonomiju po pravilu daje kontrarezultat. Uvijek morate djelovatie indirektno. Imamo iskustva sa ograničavanjem cijena, od velike Jugoslavije pa na ovamo. Moramo djelovati preko subvencija na određene proizvode. Zapravo, treba da se napravi neki miks – da se daju neke preporuke za marže i da se djeluje preko subvencija i da se rade analize. Pa vidjeli ste koliko je jedna nedogovorna izjava o mogućoj nestašici i rastu cijena za tri dana napravila haos. Ipak, sad su rafovi prodavnica puni. Mnogi od tih koji su to napravili su bili najbolji i najagilniji u kritici prethodne vlasti. Lako je kritikvati no treba stvarati.
Situacija sa električnom energijom i njenom cijenom za građane je bolja, čini se?
Dobra je okolnost što je EPCG u većinskom državnom vlasništvu. Može da utiče na cijenu. Druga dobra okolnost je to što se struja, najvećim dijelom, proizvodi na osnovu domaćih resursa. Dobro je i to što na svjetskom tržištu cijena struje raste. EPCG će imati izvjestan udar kroz troškove, ali se to za sada može istrpjeti. Do kada, ja ne znam. Ono što sam siguran je to da čovječanstvo nije imalo ovakvu ekonomsku krizu. Ovo nije nikakva propaganda nego činjenice. Moramo realno pristupiti problemu koji je na stolu. On još nije u punom kapacitetu izašao na vidjelo, to će tek da se desi, jer je ovo opšta samoubistvena ekonomska strategija svih na svijetu.
Ponavljam, moramo se okrenuti sebi, radu i moramo štiti standard građana. Vjerovatno će budžet morati da ide u rebalans, da se prestrukturira., da se poveća socijala…
Preporučeno
Poljoprivreda je, u ovoj situaciji, naša udarna pesnica. Što se tiče turizma, jasno je da će prihodi od njega biti manji, jer je više od 20 odsto posjeta bilo iz Rusije i Ukrajine. Moramo se okrenuti drugim tržištima, ali ne smijemo biti naivni, jer će i drugi to raditi. Naša turistička ponuda nije na visokom nivou i naša želja za preorjentacijom traži svoje vrijeme. Poruka je svakako „u se i u svoje kljuse“. Manimo se politike već se okrenimo životu i životnim temama.
