Osnivač i vlasnik BI Consultinga i glavni analitičar Top Business Montenegro inicijative, Ratko Nikolić, u razgovoru za Portal Analitika govori o tome zašto je inflacija u Crnoj Gori viša nego u eurozoni, zašto pad cijena nekretnina ne bi bio dobar scenario, kakve rizike nose budžetska politika i novo zaduženje, ali i zašto pitanje aerodroma, energetike i investicija zahtijeva racionalan, a ne politički pristup.

Nominalno veći dohodak nije donio stvarni rast životnog standarda

Analitika: Šta je razlog zbog kojeg je u našoj zemlji inflacija veća nego u eurozoni? Koje mjere je Vlada mogla da preduzme i šta dugoročno treba uraditi? Da li u 2026. možemo očekivati smanjenje inflacije?

Nikolić: Pokazatelji životnog standarda su mjerljive i uporedive kategorije i one ne pokazuju da nam je prosječan standard značajno povećan u odnosu na prosječan standard građanina EU, a posebno ne u mjeri u kojoj nam je rastao dohodak. 

Razlog za to je visoka inflacija, koja je i u godini za nama bila veća nego u EU zoni. Naime, kao uvozno zavisna ekonomija sa izuzetno visokim negativni platnim bilansom, jasno je da na nivo inflacije u Crnoj Gori utiče svaki inflatorni talas iz zemalja od kojih najviše uvozno zavisimo. Međutim, povećanje prihoda domaćeg stanovništva, kao i značajan priliv stranih građana jače kupovne moći, ojačali su u prethodnom periodu domaću tražnju, te su, u uslovima ograničene konkurentnosti, doprinijeli da domaća inflacija bude veća od prosječne u EU. Visoka inflacija je realno umanjila kupovnu moć nominalno uvećanog dohotka, što je negativno uticalo na realni rast prosješnog standarda građana.

Na srednji rok, stabilnost cijena se može postići prije svega kroz veću konkurentnost na domaćem tržištu roba i usluga, a do nje se dolazi kreiranjem poželjnog i predvidivog poslovnog ambijenta, privlačnog i za domaće i za strane investitore, sa jasnim pravilima igre i uz punu pravnu sigurnost i ravnopravnst svih učesnika. Čini mi se da u prethodnom periodu nije dovoljno urađeno na tom planu, te ne očekujem značajne promjene u narednoj godini na strani ponude. 

Što se tiče tražnje, moguće je da će manji broj stranih građana prouzrokovati nešto manju tražnju van sezone, s tim da ćemo se tokom sezone, vjerujem uspješne, opet suočiti sa većim pritiskom na cijene posebno u izrazito turističkim sredinama. Svakako, to je bolji scenario nego da dodatne tražnje nema ili da turistička sezona ne bude uspješna, jer bi u tom slučaju cijene možda bile stabilne, ali bi poslovanje privrede bilo ugroženo.

Pad cijena nekretnina može izazvati krizu

Analitika: Cijene nekretnina bilježe rekordne vrijednosti u 2025. To je ujedno i najveći skok od 2020. Šta možemo učekivati u godini pred nama kada je riječ o cijeni nekretnina, da li može doći do stagnacije cijena ili eventualnog pojeftinjenja? Koji faktori će uticati na to?

Nikolić: Uz ostale faktore na strani tražnje za nekretninama, koji su dominantno vezani za demografska kretanja, rastu cijena nekretnina značajno doprinosi obezvrijeđivanje novca kroz inflaciju i realni nedostatak drugih opcija za investiranje. 

Naime, u uslovima inflacija, građani su svjesni da njihov novac gubi vrijednost, žele ga investirati. Kamatne stope na štednju su niske, ulaganja u nove ili postojeće biznise izgleda da djeluje rizično i neprivlačno, a ulaganje u nekretnine se pokazalo kao najstabilnije… 

Plasirajući višak svoje likvidnosti u kupovinu nekretnina građani i sami doprinose skoku cijena i to je jedan krug koji na srednji rok može izazvati krizu na tržištu nekretnina. S druge strane, iako mnogi priželjkuju pad cijena na tržištu nekretnina, to nije pozitivan scenario jer to bi moglo dovesti do krize koja bi bi se manifestovala na način da, na primjer, mnogi od započetih objekata ne budu završeni, što ne bi bilo dobro ni za jednu stranu. Generalno, mislim da u oblasti nekretnina fali malo više regulacije, kao i adekvatan poreski tretman viška stambenog prostora.

Bez emocija analizirati budućnost upravljanja aerodromima

Analitika: u 2025. u fokusu ekonomskih zbivanja bio je i tender za davanje Aerodroma pod koncesiju. Da li je davanje Aerodroma pod koncesiju ekonomski opravdan? Šta će to značiti za našu ekonomiju i za crnogorski turizam?

Nikolić: Pitanje upravljanja aerodromima je značajno pitanje za Crnu Goru, posebno ako se ima u vidu značaj avio povezanosti za našu ekonomiju, a posebno na njegov najznačjniji segment – turizam. 

Stoga, upravljanje našim aerodromima zbilja nema samo uži, mikroekonomski aspekt, već i “nešto više”. To “više” možemo vidjeti i u postojećim uslovima i zapitati se: koliko nam pozitivni poslovni rezultati Aerodroma Crne Gore u tekućoj godini znače ako je iskustvo putnika koji bar jednom slete ili polete na/sa podgoričkog ili tivatskog aerodroma takvo da požele da ga nikad više ne ponove, ako nas kao turističku destinaciju po tom iskustvu pamte ili takvo iskustvo prenose? 

Upravo u tom kontekstu i bez emocija treba analizirati i budućnost upravljanja aerodromima. Lično, iz mnoštvo razloga, nemam povjerenja u državu kao nosioca biznisa u oblastima u kojima postoji interes i pozitivno iskustvo vođenja posla od strane privatnih kompanija. 

Zato mislim da naša država, u novom tenderskom procesu, treba da jasno definiše svoje ciljeve i obezbijedi mehanizme za njihovo ostvarenje, te u tim okvirima nađe iskusnog koncesionara koji će prepoznati i svoje interese da te ciljeve ispuni. 

Mislim da je postojeći, višegodišnji i po mnogo čemu kontraverzni tenderski proces, previše opterećen negativnim nasljeđem da bi se nakon svega mogao smatrati uspješnim, bez namjere da uvrijedim najupornije učesnike koji su ostali do kraja u procesu.

Investicije u nekretnine stvaraju zarobljeni kapital

Analitika: U Crnoj Gori i ove godine nastavljen je trend pada stranih direktnih investicija. Koliko tome doprinosi politička nestabilnost? Koje konkretne reforme i signali bi mogli vratiti kredibilne investitore?

Nikolić: Osim što imamo pad stranih direktnih investicija, važno je napomenuti da već godinama imamo i vrlo nepovoljnu strukturu tih investicija, s obzirom na to da se veći dio odnosi na ulaganje u nekretnine. 

Upitna dugoročna održivost ove industrije, koja nakon izgradnje nekretnine i iskorišćenosti prostora kao bitnog rezursa, za rezultat ima na neki način zarobljeni kapital koji ne proizvodi novu vrijednost, dodatno se problematizuje činjenicom da značajno povećava naš trgovinski deficit (većinu materijala uvozimo) i ne doprinosi domaćoj zaposlenosti jer na građevinama uglavnom rade strani radnici. 

Sve to znači da su dodatni efekti od ovih investicija na našu ekonomiju minorni, posebno u poređenju kada bi te investicije bile neki proizvodni kapaciteti koji bi zapošljavali domaću radnu snagu i bili usmjereni na supstituciju uvoza ili izvoz. Ohrabrivanje željenih investicija kroz poreski stimulans bi bilo vrlo korisna mjera.

Da bi privukli nove strane investitore, najbolje je slušati domaće investitore i strane koji su već tu. Stepen njihovog zadovoljstva je najbolja preporuka svakom novom investitoru da dođe i investira u našu privredu.

Vlada nema puno opcija u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani 

Analitika: Iako su iz Vlade najavljivali nastavak programa Evropa sad, ministar finansija nedavno je saopštio da se ne radi na uspostavljanju programa Evropa sad 3. Usvojen je i budžet za 2026. U tom kontekstu, šta nas čeka u 2026, možemo li očekivati rezove i nepopularne fiskalne mjere? Koji dio javne potrošnje je najizloženiji i koje alternative postoje?

Nikolić: Budžet za 2026. godinu jeste nominalno manji, ali samo zbog smanjenih finansijskih transakcija. Po gotovo svim ključnim pozicijama izvornih prihoda i rashoda, budžet je veći nego prethodne godine, pri čemu su stope povećanja pojedinih pozicija značajno veće od projektovane stope rasta ekonomije. Na čemu se temelji taj optimizam u naplati budžetskih prihoda i koliko je realan, ostaje nam da vidimo. 

S obzirom na to da je oko 80% budžetskih rashoda u značajnoj mjeri obavezujuće, što znači da je u kratkom roku teško očekivati krupnije rezove, te Vlada nema puno opcija da reaguje u slučaju bilo kakve nestabilnosti na prihodnoj strani. 

S druge strane, novim zaduženjima, koja rastu znatno brže od realnog rasta BDP-a i domaće produktivnosti, jednom mora doći kraj, pa se nameće pitanje srednjoročne fiskalne održivosti na ovom nivou poreskih stopa. Tu prije svega mislim na stopu PDV, koji čini preko 50% izvornih prihoda budžeta i smatram da će u narednim godinama sa svakim eurom dodatnih mandatornih budžetskih rashoda, pritisak na povećanje opšte stope PDV biti sve veći.

Što se tiče nekog mogućeg programa “Evropa sad 3”, pretpostavljam da to može biti neki set sanacionih mjera nad posljedicama prethodnih, tzv. programa Evropa sad 1 i 2, koji su bili samo administrativno ispunjavanje predizbornih obećanja po svaku cijenu, bez analize i bez sagledavanja kako će te mjere uticati, prije svega na održivost finansiranja i kvalitet našeg zdravstvenog i penzionog sistema, kao i na naš ukupni ekonomski sistem.

Rezerve bi trebalo stvarati štednjom, ne samo novim dugom

Analitika: Usvojena je i Odluka o zaduženju za 2026, a predviđeno je zaduženje od 500 miliona i mogućnost dodatnog zaduženja do jedne milijarde eura radi refinansiranja postojećeg duga i stvaranja fiskalne rezerve za 2027. i 2028. Po kojim uslovima se Crne Gore može zadužiti i kako će to uticati na javne finansije? 

Nikolić: Najavljena zaduženja u 2026. godini u obimu od 500 miliona odgovaraju iznosu kapitalnog dijela budžeta i izonosa potrebnog za plaćanje dugova i kamata koje dospijevaju tokom 2026. 

Iako nije planirano da se koriste za tekuću potrošnju, činjenica da javne finansije godinama nijesu u stanju da finansiraju ni euro kapitalnih ulaganja, kao ni da vrate euro duga ili kamata iz sopstvenih sredstava, ne može biti razlog za zadovoljstvo.

Prostor za eventualno zaduženja u cilju kreiranja fiskalne rezerve za narednu godinu je razumno, s obzirom na to da je 2027. zahtjevna u tom pogledu. Ipak, bio bih srećniji kada bismo bili u mogućnosti da dio tih rezervi kreiramo uštedama na rashodnoj strani budžeta i time pošaljemo poruku sadašnjim i budućim kreditorima da radimo na tome da budemo u stanju da bar dio zaduženja vraćamo iz sopstvenih sredstava, a ne jedino i isključivo iz novih zaduženja. Uostalom, prije ili kasnije, kreditori će to i zahtijevati od nas.

Sve što se planira na bazi jeftine struje neko mora da plati 

Analitika: Od januara 2026. EU je predvidjela početak primjene mehanizama za prekogranično usklađivanje emisija ugljen-dioksida kojim se nameće dodatni trošak na uvoz električne energije proizvedene iz uglja iz zemalja koje nijesu članice EU. Koliko to realno može uticati na cijenu električne energije u Crnoj Gori i koji su mogući kanali poskupljenja?

Nikolić: Direktna posljedica primjene novih propisa će biti dodatne dažbine na struju koja se izvozi, a koja se proizvodi iz fosilnih goriva, što će smanjiti mogućnost njene prodaje na ino tržištu. 

Imajući u vidu da se niska cijena električne energije za domaće potrošače nadoknađuje jednim značajnim dijelom i izvozom po tržišnim cijenama, primjena novih propisa će sigurno pojačati pritisak na domaću cijenu električne energije.

A i nevezano za to, činjenica je da je cijena električne energije u Crnoj Gori izuzetno niska, što u jednoj značajnoj mjeri, kratkoročno, ublažava socijalnu situaciju građana, ali na srednji i dugi rok značajno iscrpljuje Elektroprivredu Crne Gore. 

Istina, potencijal ove kompanije je i dalje značajan, te ona i dalje bez većih problema obezbjeđuje eksterno finansiranje novih projekata, no takva pozicija ne može trajati dovijeka. S toga je neophodno imati jasnu strategiju cijena električne energije, definisati jasan cilj šta se politkom niskih cijena električne energije želi postići i u kom roku se ciljevi mogu ostvariti, pod uslovom da sve to naša elektroenergetka kompanija može izdržati. 

Jer, moramo biti svjesni da sve što se planira na bazi jeftine struje, bilo da se radi o socijalom aspekstu prema građanima, bilo da se radi o privlačenju određenih industrija kojima je električna energija značajan input, sve su to troškovi koje neko mora da plati. A ako niko ne plati, platiće ih naša najveća elektroenergetska kompanija.