Video
Riječ je o 132,8 hiljada kvadrata zemljišta u Dajbabama, 300 hiljada kvadrata u Botunu i 123,8 hiljada kvadrata na području naselja Cijevna. Imajući u vidu da je prodato 400 kvadrata zemljišta u Botunu, traže i da im se isplati iznos prihodovan po ovom osnovu, a koji bi, kako predlažu u tužbi, trebalo da bude utvrđen vještačenjem tokom postupka. Ukoliko sud ipak utvrdi da mu ova imovina ne pripada, KAP eventualnim zahtjevom traži da država i grad isplate iznos koji utvrdi vještak na ime sticanja bez osnova.
Tužba
Advokatica Snežana Jović u tužbi navodi da je KAP vlasništvo na toj imovini stekao u postupku privatizacije te da je nakon otvaranja stečaja 2013. godine sporna imovina ušla u stečajnu masu. U toku stečaja je, ističe, mimo postupka prodaje imovine i bez saglasnosti odbora povjerilaca, na ovim nepokretnostima u katastru izvršena promjena tako da je država upisana kao nosilac prava svojine, a Glavni grad kao nosilac prava raspolaganja. Osnov za promjenu vlasništva bila je odluka Skupštine Glavnog grada od 30. marta 2014. godine na koju je saglasnost dao Perišić, a kao osnov sticanja naveden je „pravni posao“.
– Odluke Skupštine i stečajnog upravnika o davanju saglasnosti nijesu od značaja i ne mogu biti osnov za upis prava svojine, odnosno iste nijesu odluke državnog organa na osnovu kojih se može steći pravo svojine – tvrdi se u tužbi i navodi da bi skupštinska odluka o razraničavanju zemljišta između Glavnog grada i KAP-a bila podobna za sticanje svojine, da je tražena saglasnost odbora povjerilaca, te da je zaključen ugovor o prenosu prava svojine i isplaćena tržišna cijena, do čega nije došlo.
Krajem maja Privredni sud je stavio van snage saglasnost Perišića, čime je, kako navode u tužbi, otpao osnov, iako, kako navode, ona nije ni mogla biti osnov za prenos imovine.
Odgovor
U odgovoru na tužbu zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore ističe prigovor pasivne legitimacije, uz obrazloženje da se na osnovu predloženih dokaza ne može utvrditi postojanje materijalno-pravnog odnosa između KAP-a i države.
S druge strane, advokati Glavnog grada Nikola Martinović i Slobodan Smolović tvrde da KAP nikada nije ni imao svojinu na ovoj imovini, već samo pravo korišćenja na jednom dijelu. Navode da je KAP pred Upravom za nekretnine tražio pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine, čemu se Glavni grad protivio, ali su upravni postupci nakon otvaranja stečaja prekinuti, pa KAP nije uspio da izdejstvuje upis svojine. Tada je Glavni grad u pokušaju da spriječi dalje neosnovano raspolaganje ovom imovinom, od Perišića i stečajnih upravnika Prerade i Kovačnice, kao izlučni povjerilac, tražio izdvajanje imovine iz stečajne mase. Kada je oglašena prodaja imovine ovih preduzeća, grad je obavijestio Privredni sud i stečajne upravnike da nije moguće prodati zemljište prije rješavanja imovinskih odnosa. Navode da je nakon toga, na inicijativu suda i Perišića, napravljen dogovor oko razgraničenja imovine, kojim je suštinski izlučena imovina grada sa nepokretnostima koje KAP sada traži. Gradska skupština je na osnovu zaključaka Vlade donijela odluku za davanje saglasnosti o međusobnom razgraničenju, sa čim su se saglasili stečajni upravnici, kao i Privredni sud.
– Sve radnje vezane za sticanje i promjene svojinskih prava na predmetnim nepokretnostima su rađene na inicijativu tužioca, uz njegovo puno znanje, učešće i odgovarajuće odluke, kako bi isti mogao prodati stečajnu masu, pa se ne može šest godina kasnije pozivati na sopstvenu nesavjesnost i nezakonitost u postupanju, isticati ništavost sopstvene odluke, te iz toga izvlačiti bilo kakvu korist, što pokušava uraditi ovom tužbom – navodi se u odgovoru Glavnog grada uz napomenu da je netačna tvrdnja da je sporna imovina ušla u stečajnu masu.
Zato, kako navode, nije ni bilo potrebe za saglasnošću odbora povjerilaca, imajući u vidu da nije riječ o stečajnoj masi, što je tada smatrao i Perišić, jer je do izlučenja došlo na njegovu inicijativu, „pa ako je tada bio nesavjestan i postupao nezakonito, onda takve njegove radnje mogu biti samo osnov za naknadu štete licima kojima je ista eventualno pričinjena“.
Privredni sud
Pozivanje na rješenje Privrednog suda kojim je van snage stavljena saglasnost Perišića kao na dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva, Martinović i Smolović ocjenjuju deplasiranim, navodeći da tužilac ovom tužbom ne može ostvariti bilo kakvu korist iz sopstvenog nezakonitog postupanja. Ukazuju da to rješenje nije pravosnažno, imajući u vidu da se Glavni grad žalio Apelacionom sudu čija odluka se još čeka.
Advokati postupanje Perišića ocjenjuju nesavjesnim, ukazujući da je dao drugačije izjašnjenje u sporu koji je Uniprom krajem prošle godine pokrenuo protiv KAP-a i Glavnog grada tražeći ništavost saglasnosti Perišića i rješenja Privrednog suda kojom je ta saglasnost potvrđena. Tvrde da je u tom predmetu Perišić naveo da je došlo do razgraničenja imovine KAP-a i grada, te da su time objedinjene parcele kako bi se stvorili uslovi za prodaju imovine, tražeći da se odbije tužbeni zahtjev Uniproma.
Preporučeno
– Nepunih pola godine kasnije u ovoj tužbi zauzima dijametralno drugačiji stav, što dovoljno govori o savjesnosti tužioca i njegovim namjerama, koje se kose sa načelom savjesnosti i poštenja – zaključuju u odgovoru navodeći da je KAP tek na osnovu ovih odluka stekao pravo svojine na imovini koju je kao stečajno masu prodao Unipromu.
