Video
Naveo je da je turizam prvi sektor pogođen korona virusom, a iz EU su sigurni da će najsporije da se oporavi i da bi mogao da pretrpi pad do 70 odsto.
“Moja procjena je da će domaći i regionalni turistički tokovi početi tokom jula i da će ipak biti sezone, iako mnogo kraće i mnogo manje efektivne. U sklopu toga je i očekivanje da će 2021. godina biti godina postepenog, a 2022. značajnog oporavka. Nadajmo se da će globalno društvo osigurati da globalni krizni menadžment vodi u tom pravcu”, kazao je Ratković Pobjedi.
Naveo je da ne možemo očekivati organizovane grupe turista i da se u najboljem scenariju trebamo orijentisati na “motorizovane“ turiste iz okruženja i bližih zemalja Evrope (Italija, Austrija, Slovenija, Mađarska, Rumunija, Poljska, Češka), a organizovane grupe na osnovu avio-paket aranžmana nije realno očekivati.
Naveo je da ulaganja u poljoprivredu, naročito ruralnu, daju turizmu dodatne konkurentske prednosti i kvalitet, a ulaganje u hotele i restorane poljoprivredi otvara nove tržišne šanse.
“Turizam i poljoprivreda su komplementarni u širem turističkom sistemu. Turizam poljoprivredi otvara inostrano tržište u vlastitoj zemlji (tihi izvoz), a ponuda lokalnih prehrambenih proizvoda čini hotele i restorane atraktivnijim za turističke potrošače”, objasnio je Ratković.
Komentarišući najavu Vlade da će pomoći turističkom sektoru, on ističe da su opravdani troškovi za regresiranje i/ili odlaganja plata.
“Turistička privreda treba da djeluje integrisano, mada za to nema adekvatnog pravno-institucionalnog podsticaja i modela (kod nas nema regulative o poslovnom udruživanju, pa je jedini način povezivanja po, za privredu neprikladnom, modelu NVO)”, kazao je Ratković.
Dodaje da interesno umrežena turistička privreda treba napraviti lapidarne sanacione planove do maja 2021. koji bi sadržali i realne projekcije novčanih tokova po mjesecima i ukazali na finansijske gepove.
“Ona te praznine ne može popuniti sama, a pomoć se očekuje od države i povjerilaca, naročito kreditora, koji su, po prirodi, najviše zainteresovani za opstanak turističkih preduzeća (za državu kao poreskih izvora i nosilaca zapošljavanja, za povjerioce kao finansijskih i poslovnih klijenata od kojih žive). Kao opravdani troškovi za regresiranje i /ili odlaganje su: plate zapošljenika, anuiteti, razne vrste poreza i doprinosa)”, kazao je Ratković.
Nada se da će to funkcionisati bar približno kako je funkcionisalo nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine.
“Turizam se potvrdio kao djelatnost koja daje najveći ekonomski impakt nacionalnoj ekonomiji i društvu, zbog čega ne treba oklijevati da mu se da prioritet u pomoći”, naglasio je Ratković.
Poručuje da je pripremanje turističke sezone u ovom trenutku gotovo nemoguća misija.
“Nabavljati, primati radnike, zaduživati se, a ne znati hoće li sezone uopšte biti? Ko tu uopšte može biti pametan? Put treba da osvijetli medicina i visoka politika, da procijeni vjerovatni kraj pandemije i termin aktivacije vakcine, kao i ponovnih otvaranja granica i svih vidova međunarodnog saobraćaja. Pod tim fenjerom turizam bi dobio izgledne inpute i osnove za preduzetničke odluke”, poručuje Ratković.
Ratković procjenjuje da će turisti biti vođeni oprezom i sugurnošću boravka.
Preporučeno
“Preferiraće se ne manje naseljena mjesta, sela, planinske šetnje i biciklizam, manji kampovi… Velike koncentracije u turističkim centrima i rizortima neće biti visoko na skali prioriteta, zbog straha od recidiva pandemije. Da imamo razuđeniju obalu sa mnoštvom naseljenih ostrva i nautički turizam bi bio među prioritetima izbora turističkih potrošača”, ističe Ratković.
