Video
Na panelu su se relativno nove članice osvrnule na njihova iskustva prilikom i nakon pridruživanja. Kada se Slovenija pridružila jedan od problema je bila finansijska kriza koja je nastupila u tom periodu ali i pitanje pridruživanja eurozoni te pitanje šta će donijeti i kolika će biti konvergencija u odnosu na EU.
Profesor Mojmir Mrak, sa katedre Žan Mone Univerziteta u Ljubljani kazao je nakon pridruživanj ataj odnos bio na 90 odsto da bi nakon toga uslijedio pad, prenosi Bankar.me.
“Naša konvergencija je bila na 90 odsto, koliko iznosi i danas. Nakon krize koja je nastalala u vrijeme oridruživanja smo bili na 80 posto a sad smo na 90 ponovo. Praktično smo izgubili deceniju. Kao država smo bili fokusirani na ispunjavanje pregpvora. U našem slučaju fokus priširenja bio na usvajanu zakonodavstva i primjena je to pratila i tu smo pristupali sa manje pažnje“, kazao je Mrak.
Ono na šta je, kada bi mogao savjetovati donosioce odluka u Crnoj Gori, stavio akcenat je kako na najbolji način iskoristiti novac iz EU findova.
„Prvo, temeljno se pripremite za korišćenje fondova EU. Pristup značajnim sredstvima jeste dobra stvar, ali morate biti spremni da ih iskoristite. Kada postanete članica, počinjete da uplaćujete sredstva u budžet EU i ta obaveza je unaprijed utvrđena. S druge strane, ono što dobijate iz budžeta EU zavisi od ispunjavanja određenih uslova. Tako će biti i u novom finansijskom okviru. Primjere za to vidjeli smo u zemljama poput Bugarske i Rumunije neposredno nakon pristupanja. Drugo pitanje je stabilnost. Ona je, relativno posmatrano, još važnija za male nego za velike zemlje. To možda nije pravedno, ali život nije pravedan. Kada mala zemlja zapadne u krizu, može se naći prepuštena sama sebi. Kod velike zemlje situacija je drugačija“, kazao je Mrak.
Hrvatska je i posljednja zemlja koja je pristupila EU, iako je od njenog pristupanja već prošlo 13 godina. Sa Slovenijom dijeli iskustvo pripadnosti bivšoj Jugoslaviji, a za dvije godine Crna Gora mogla bi se sa ove dvije države naći zajedno u Evropskoj uniji.
Roko Tolić, bivši zamjenik gradonačelnika Dubrovnika i bivši direktor Aerodroma Dubrovnik I izvršni direktor Aerodroma Crne Gore izdvojio je kao prednosti pristup mnogo većem tržištu i većem broju prilika za investicije ali u ukazao na negativne strane.
„Jedna realnost je da se otvarate velikoj konkurenciji iz EU. Pitanje je koliko je snažna ekonoija i koliko su kompanije spremne da se suoče sa tom konkurencijom. Dakle, olakšan je pristup mnogo većem tržištu, koje pruža brojne mogućnosti. To je prednost. Istovremeno, otvaranje prema tom tržištu znači i suočavanje sa snažnijom konkurencijom. Koliko je Crna Gora snažna i koliko su njene kompanije spremne da uđu na to tržište? To je važno pitanje. Za nas u Aerodromima Crne Gore situacija je nešto drugačija, jer aerodromi opslužuju geografski određeno područje. Uglavnom opslužujemo putnike koji se nalaze na udaljenosti od približno dva i po sata vožnje od aerodroma. Međutim, novi putevi mogu i da pojačaju konkurenciju tako što druge aerodrome čine pristupačnijim. Aerodrom koji nudi bolje linije i povoljne cijene karata može privući putnike s područja koja gravitiraju i drugim aerodromima. Konkurencija zato predstavlja rizik, ali nas istovremeno podstiče da shvatimo da moramo biti bolji“, kazao je Tolić.
Jan Marusinec, bivši savjetnik u Ministarstvu finansija Slovačke je, dijeleći iskustva iz svoije države, kazao da je kao neko ko je bio dio reformi sprovedenih u zemlji, kazao da su upravo reforme bile te koje su zaslužne za približavanje Slovečke nivou EU.
„Članstvo u EU, a kasnije i u eurozoni, predstavljalo je snažno uporište za reforme. Kada smo izgubili to uporište, reforme su, nažalost, stale i sada se udaljavamo od Evropske unije. Da to ilustrujem: kada smo sprovodili reforme, fiskalna politika bila je relativno oprezna. Sada je na 65% BDP-a, iznad relevantnih fiskalnih granica. Za narednu godinu odobren je deficit od 5% BDP-a, tako da se krećemo prema dugu od 70% BDP-a. To je neodrživo i nešto mora da se promijeni. Pristupanje EU bilo je veoma djelotvorno uporište i reforme su sprovedene. Ali kada to uporište nestane, potrebno vam je drugo ili snažna politička posvećenost svih relevantnih aktera vođenju zdrave ekonomske politike“, kazao je Marusinec.
Moderator prvog dijela panela bio je Davor Kunc, šef Predstavništva EIB-a u Crnoj Gori.
Ljubomir Mitov, bivši glavni ekonomista za Centralnu i Istočnu Evropu u UniCredit-u i Svetskoj banci kazao je da Bugarska ima najbolji standard u novijoj istoriji države ali da se I dalje suočava sa niskim nivoom konvergencije u odnosu na EU.
„Sve države se razlikuju. Svi su iznad ili ispiod ali konvergencija od 100 posto nije pitnaje i da li se može dostići već gdje želite da budete. Kada su domaćinstava u pitnaju, Bugari imaju najbolji standard u novijoj istoiriji. Ne može se porediti sa komunizmom ali smo i dalje na niskom nivou konvergencije zbog privih godina upravljanja. To tumačim činjenicom da smo se suočavali sa slabim institucijama, lošim upravljanjem i korupcijom. Te stvari značajno utiču“, kazao je Mitrov.
Na pitanje šta bi bio savjet budućoj državi članici i kandidatu, Mitrov navodi da je po njegovom mišljenju, priključenje samo početak puta.
„Mislili smo da je pristupanjem sve završeno. Institucuje su ostale iste a promjene sistem nije se mijenjao. Bilo je puno napratka tu. Dakle, fokusirati se na institucijalne izmjene. Takođe, ono pto je bilo indikativno je da se većina promjena se dešava u glavnom gradu što nije slučaj sa ostatkom države i to je veliko razočarenje. Bugarska je na 57 odsto standarda EU i moramo se pomiriti sa tim da neko mora biti gubitnik tog procesa. Veliki broj građana je nakon pristupanja napustio zemlju zbog angažmana u inostranstvu ali se ljudi polako vraćaju. Potrebno je kreirati prilike za mlade ljude. Oni žele da vode biznise kod kuće i oni se vraćaju ali se ne vraćaju manje kvalifikovani radnici“, zaključio je Mitrov.
Rumunski ekonomista i suosnivač grupe ekonomskih i političkih savetnika (Consilium Policy Advisors Group – CPAG), Laurian Lungu, osvrnuo se na iskustvo Rumunije. Prema njegovim riječlima, nije pitanje da li će benefiti doći da li će biti rasta već na koji način će doći rast.
„Nakon pridruživanja standard građana Rumunije se poboljšao, ljudi žive bolje. Postojala je politička volja da se pridružimo EU koja je trajala od 97. godine. Uzelo je puno vremena. Očekivanja su takođe rasla i ono što je bilo još važnije je otvaranje granica i svi su mogli putovati po Evropi i došlo je do rasta kupovne moći. Jedan od benefita članstva je kretanje radne snage i to će podrazumnijevati i rad u domenu zarade“, kazao je Lungu i osvrnuo se na rumunsko iskustvo sa zaradama.
„Imali smo niže zarade i proteklih decenija smo podigli minimalac 300 odsto, u odnosu na 2016. godnu. Svake godine je minimalca rastao dvocifreno. Rezultat toga je, mora se povećati produktivnost. Ne može zarada povećavati na papiru. Ta politika nas je dovela da imamo rast koji se bazira na potrošnji a ne na investicijama. Zbog toga imamo veliki deficit tekućeg računa i moramo praviti korekcije. Imamo velike dibalanse. Ta politika može funkcionisati neko vrijeme ali na kraju će doći na naplatu.“
Moderatior drugog dijela panela bio je Tamaš Kamaráši, predsjednik Upravnog odbora CKB-a.
Madis Müller bivši guverner Banke Estonije kazao je u završnom dijelu panela da je nakon pristupanja Estonije došlo do ekonomskog rasta koji je ubrzao.
Prosječna zarada nakon pridruživanja 2004 do 2008. Godine je bilježila rast oko 40 odsto nominalne zarade. Koristi su bile mnogobrojne, mnogo veće od povećanja zarada. Izgradili bolju infrastrukturu velikim dijelom zahvaljujući EU fondovima. Ali želim da naglasim da se ne radi o tome samo da postanete članica EU već da imate sopstvene institucije koje će podržati rast. Obrazovanje, zdravstvo sa druge strane su oblasti koje su u nadležnosti Vlade i Vlada je ta koja se mora pozabaviti tim oblastima. Sa druge strane smo imalo odliv radne snage. Građani su išli u Finsku za boljim angažmanom, pretežnop ljekari i medicinsko osoblje I tu smo imali najveći problem, odliv stručne radne snage. Postojao pristisak da se povećaju zarade. Dakle, važno je upravljati tržištem rada mora se pronaći način da se privuče radna snaga I zamijene oni koji su napustili državu. Mis mo to uspjeli I sve više Estonaca se vraća kući nego što odlazi”, naveo je Miler.
Marcin Piątkowski, profesor ekonomije na Univerzitetu „Kozminsk” i bivši savjetnik zamjenika premijera i ministra finansija Poljske imao je za buduću članicu optimistične poruke.
Preporučeno
Treba da počnemo da uživamo u zlatnom trenutku. Nikada nismo postizali bolje rezultate i treba da cijenimo činjenicu da smo se pridružili EU. Treba imati određene rezerve ali imali smo sreće i to treba cijeniti. Moja poruka za Crnu Goru je jednostavna: Dosta je država koje bi htjele da budu članice Evropske unije.. EU je je mašina koja uzima siromašne države i pretvara ih u bogate. Poljska je imala lose rezultate 1000 godina. Nakon pridruženja je postala najbrže rastuća država na svijetu. Sada smo četiri puta bogatiji nego prije pristupanja. Da bi uspjeli mora postojati disciplina prema institucijama. Morate imati vizuju da bi mogli da pristpupite. Za Poljsku je bilo to da okupimo sve građane oko EU I Nato. Sada želimo , imamo viziju da budemo bogatiji od njemačke I mislim da je to realan zadatak”, zaključio je Piątkowski.
