Crna Gora bi na međuvladinoj konferenciji sa Evropskom unijom, koja je zakazana za četvrtak, 19. novembar, u Briselu, trebalo da privremeno zatvori još tri pregovaračka poglavlja – 14, koje se odnosi na saobraćajnu politiku, 15, koje obuhvata energetiku, i 22, koje se odnosi na regionalnu politiku i koordinaciju strukturnih instrumenata.
Ova poglavlja prethodno bi trebalo da dobiju saglasnost stalnih predstavnika država članica EU na sastanku u srijedu, 18. novembra.
Ukoliko sve bude završeno prema planu, Crna Gora će imati privremeno zatvorena 26 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, nakon što je na prethodnoj međuvladinoj konferenciji, održanoj 6. novembra, zatvorila poglavlja 1 – Slobodno kretanje robe i 12 – Bezbjednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika.
Iza tri nova poglavlja, međutim, nalaze se oblasti koje imaju direktan uticaj na razvoj crnogorske ekonomije. Energetika određuje sigurnost snabdijevanja i mogućnosti trgovine električnom energijom, saobraćajna politika otvara prostor za povezivanje sa evropskim transportnim koridorima, dok regionalna politika predstavlja osnovu za korišćenje značajnih evropskih sredstava namijenjenih smanjenju razvojnih razlika između regiona.
ENERGETIKA – EVROPSKO TRŽIŠTE NE ZNAČI AUTOMATSKI JEFTINIJU STRUJU
Poglavlje 15, koje se odnosi na energetiku, obuhvata usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa evropskim pravilima u oblasti tržišta električne energije i gasa, sigurnosti snabdijevanja, obnovljivih izvora energije, energetske efikasnosti i zaštite potrošača.
Za Crnu Goru je ovo poglavlje posebno važno zbog strukture domaćeg elektroenergetskog sistema, koji se u velikoj mjeri oslanja na hidroenergetske kapacitete i Termoelektranu Pljevlja, ali i zbog povezanosti sa međunarodnim tržištima električne energije.
Jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata u toj oblasti već postoji – podmorski energetski kabl između Crne Gore i Italije, koji omogućava prenos električne energije između Balkana i Apeninskog poluostrva. Njegov značaj nije samo u mogućnosti izvoza električne energije, već i u povezivanju crnogorskog sistema sa širim evropskim tržištem.
Evropska praksa pokazuje da energetska povezanost može imati značajnu ulogu u stabilnosti sistema. Danska i Njemačka su, na primjer, razvile projekat Kriegers Flak Combined Grid Solution, koji povezuje njihove elektroenergetske sisteme preko podmorskih kablova i omogućava prenos do 400 megavata električne energije. Projekat povezuje danske i njemačke vjetroelektrane na Baltičkom moru, čime se omogućava efikasnije korišćenje obnovljivih izvora i razmjena energije između dvije države.
Takvi sistemi omogućavaju da se višak energije proizveden iz vjetra u jednoj državi prenese tamo gdje je potražnja veća, dok se u periodima slabije proizvodnje energija može nabavljati iz susjednih sistema.
Za Crnu Goru je posebno važno pitanje kako će evropska integracija uticati na domaće potrošače i privredu. Povezivanje tržišta ne znači nužno da će električna energija odmah biti jeftinija, jer cijene zavise od proizvodnje, potražnje, dostupnosti kapaciteta i kretanja na regionalnim tržištima.
Međutim, usklađivanje sa evropskim pravilima može doprinijeti većoj konkurenciji, transparentnijoj trgovini i efikasnijem upravljanju energetskim sistemom.
Istovremeno, Crna Gora će morati da nastavi ulaganja u mrežnu infrastrukturu, obnovljive izvore i kapacitete za balansiranje proizvodnje, posebno imajući u vidu da proizvodnja iz solarnih i vjetroelektrana zavisi od vremenskih uslova.
Zbog toga je jedno od ključnih pitanja koliko će država uspjeti da iskoristi svoju geografsku poziciju i postojeću energetsku infrastrukturu kako bi postala značajniji učesnik regionalnog tržišta, a ne samo sistem koji u pojedinim periodima zavisi od uvoza električne energije.
MOŽE LI CRNA GORA POSTATI VAŽAN EVROPSKI TRANSPORTNI PRAVAC
Poglavlje 14 odnosi se na saobraćajnu politiku i obuhvata drumski, željeznički, pomorski i vazdušni saobraćaj, bezbjednost, prava putnika, tehničke standarde, tržište transportnih usluga i zaštitu životne sredine.
Suština evropske saobraćajne politike nije samo izgradnja puteva i pruga, već povezivanje nacionalnih sistema u jedinstvenu transportnu mrežu, kako bi roba i putnici mogli efikasnije da se kreću između država.
U tom kontekstu posebno je važna transevropska transportna mreža TEN-T, koja povezuje željeznice, puteve, luke, aerodrome i logističke terminale.
Crna Gora je uključena u novi koridor Zapadni Balkan – Istočni Mediteran, koji povezuje centralnu Evropu sa lukama Jadranskog i istočnog Mediterana preko zemalja Zapadnog Balkana.
Evropska komisija je u radnom planu za ovaj koridor iz 2026. godine posebno ukazala na probleme koji usporavaju razvoj transportne infrastrukture u regionu. Među njima su spora modernizacija željeznice, nedovoljna elektrifikacija pojedinih dionica, nedostatak savremenih signalizacionih sistema i slabe veze luka sa njihovim zaleđem.
Upravo je to jedan od najvećih izazova za Crnu Goru, koja ima Luku Bar kao potencijalno značajnu ulaznu tačku za robu prema tržištima Zapadnog Balkana i srednje Evrope.
Međutim, sama luka nije dovoljna da bi postala konkurentno logističko čvorište. Potrebni su moderna željeznička infrastruktura, pouzdani transportni pravci, efikasni terminali i brža carinska procedura.
Primjer Holandije i luke Roterdam pokazuje koliko je važna povezanost različitih vidova transporta. Roterdam nije samo velika pomorska luka, već logistički centar koji je željezničkim, drumskim i riječnim pravcima povezan sa najvećim evropskim industrijskim i potrošačkim tržištima.
Sličan model, prilagođen mnogo manjim kapacitetima i geografskim mogućnostima, mogao bi biti važan i za razvoj Luke Bar.
Za Crnu Goru je zato posebno značajno unapređenje željezničke pruge Bar–Vrbnica, odnosno veze prema Srbiji, kao i nastavak razvoja putne infrastrukture. Bez pouzdanih kopnenih veza, potencijal Luke Bar ostaje ograničen.
Evropski standardi donose i konkretne tehničke obaveze. Nova pravila TEN-T mreže predviđaju razvoj jedinstvenog evropskog sistema upravljanja željezničkim saobraćajem, poznatog kao ERTMS, unapređenje bezbjednosti i povećanje kapaciteta za prevoz robe.
To znači da će usklađivanje sa evropskom saobraćajnom politikom zahtijevati značajna ulaganja, ali istovremeno otvara mogućnost da crnogorska infrastruktura postane dio šireg evropskog transportnog sistema.
REGIONALNA POLITIKA – MILIJARDE IZ EVROPSKIH FONDOVA, ALI I ODGOVORNOST DRŽAVE DA IH KORISTI
Poglavlje 22, koje se odnosi na regionalnu politiku i koordinaciju strukturnih instrumenata, možda je manje vidljivo građanima od energetike i saobraćaja, ali je jedno od najvažnijih za dugoročni ekonomski razvoj države.
Ovo poglavlje odnosi se na sposobnost države da planira, priprema, sprovodi i kontroliše projekte koji se finansiraju iz evropskih fondova namijenjenih smanjenju ekonomskih i socijalnih razlika između razvijenijih i manje razvijenih područja.
Evropska unija kroz kohezijsku politiku finansira razvoj infrastrukture, zaštitu životne sredine, energetsku efikasnost, digitalizaciju, inovacije, podršku malim i srednjim preduzećima i otvaranje novih radnih mjesta.
Za budžetski period od 2021. do 2027. godine, za kohezijsku politiku opredijeljeno je oko 392 milijarde eura. Evropska komisija navodi da se kroz ove programe podržava inovativni razvoj stotina hiljada kompanija, dok je cilj da se do 2027. godine podrži stvaranje oko 1,3 miliona radnih mjesta.
Koliko takva politika može biti značajna za manje razvijene države pokazuje primjer Portugala i Poljske.
Portugal je kroz evropske strukturne i investicione fondove finansirao modernizaciju infrastrukture, razvoj lokalnih zajednica, obrazovanje i podršku privredi. Poljska je, nakon ulaska u EU, značajna sredstva iz evropskih fondova usmjerila u modernizaciju putne i željezničke infrastrukture, komunalne sisteme, razvoj gradova i podršku preduzećima.
Kohezijska politika posebno je važna za države čiji je bruto nacionalni dohodak po stanovniku ispod 90 odsto prosjeka EU, jer imaju mogućnost korišćenja Kohezionog fonda, namijenjenog prvenstveno projektima zaštite životne sredine i razvoja transevropskih transportnih mreža.
Za Crnu Goru, koja ima izražene razvojne razlike između primorskog, centralnog i sjevernog regiona, takav model mogao bi imati poseban značaj.
Ulaganja u vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu, upravljanje otpadom, lokalne puteve, energetsku efikasnost, razvoj malih preduzeća i turističku infrastrukturu mogla bi biti dio šireg programa ravnomjernijeg regionalnog razvoja.
Ipak, mogućnost korišćenja evropskog novca ne znači da će sredstva automatski biti dostupna. Država mora imati pripremljene projekte, stručne administrativne kapacitete, transparentne procedure javnih nabavki i efikasan sistem kontrole trošenja novca.
Evropska komisija je u izvještaju o Crnoj Gori za 2026. godinu konstatovala napredak u uspostavljanju institucionalnog i programskog okvira za buduće upravljanje kohezijskom politikom. Vlada je u julu usvojila novi Zakon o regionalnom razvoju, dok su uspostavljeni koordinaciono tijelo i tematske radne grupe koje rade na pripremi strateškog dokumenta za buduće korišćenje evropskih sredstava.
Ipak, Komisija upozorava da administrativni kapaciteti ostaju važan izazov. Posebno se ukazuje na potrebu popunjavanja upražnjenih radnih mjesta, jačanja međuinstitucionalne saradnje i unapređenja koordinacije sa lokalnim samoupravama.
To znači da će uspjeh u ovom poglavlju zavisiti ne samo od usvajanja zakona, već i od sposobnosti institucija da pripreme kvalitetne projekte i sprovedu ih u skladu sa evropskim pravilima.
Preporučeno
TEKST JE IZRAĐEN U OKVIRU PROJEKTA “ŠTA GRAĐANI DOBIJAJU ULASKOM CRNE GORE U EVROPSKU UNIJU“, KOJI JE PODRŽAN OD FONDA ZA PODSTICAJ MEDIJSKOG PLURALIZMA MINISTARSTVA – MINISTARSTVA KULTURE I MEDIJA CRNE GORE.















