ŠAHMANOVIĆ: Rezultati državnih energetskih kompanija moraju biti bolji, a upravljanje efikasnije

“Ipak, ne treba bježati od odgovornosti. Rezultati moraju biti bolji, a upravljanje efikasnije. Kao Ministarstvo, poštujemo zakonom utvrđenu autonomiju organa upravljanja kompanija, ali to ne znači da nemamo pravo da očekujemo odgovornost za rezultate i zaštitu državnog interesa”, kazao je Šahmanović Pobjedi.

On posebno važnim smatra puštanje u rad vjetroelektrane Gvozd, prvog velikog državnog energetskog projekta takve vrste nakon više decenija. Šahmanović ističe i da je veliki iskorak napravljen i kroz strateško partnerstvo EPCG i kompanije Masdar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Poručio je da je snabdijevanje gorivom stabilno, te da u ovom trenutku nema razloga za zabrinutost. Naveo je da Crna Gora ima formirane obavezne rezerve naftnih derivata u količini od 44.260 tona, što predstavlja oko 40 odsto ukupne zakonske obaveze koja odgovara devedesetodnevnom neto uvozu.

Šahmanović je upozorio da je CBAM jedno od najozbiljnijih pitanja sa kojima se danas suočava energetski sektor Crne Gore, ali i region Zapadnog Balkana.

“Ne zato što smo protiv evropske klimatske politike, već zato što način na koji se ovaj mehanizam primjenjuje može imati ozbiljne posljedice po konkurentnost naših proizvođača i trgovinu električnom energijom”, rekao je Šahmanović.

POBJEDA: Koji su najznačajniji rezultati i projekti koje je Ministarstvo energetike i rudarstva realizovalo u dosadašnjem dijelu tekuće godine? Da li je ono što je planirano i realizovano?

ŠAHMANOVIĆ: Ako bih morao da izdvojim ono što je obilježilo ovu godinu, rekao bih da je to prelazak sa stvaranja zakonskih i institucionalnih pretpostavki na konkretnu realizaciju investicija. Crnoj Gori su potrebni novi proizvodni kapaciteti, modernija infrastruktura i energetski sistem koji može odgovoriti na potrebe građana i privrede, ali i biti konkurentan na evropskom tržištu.

Posebno važnim smatram puštanje u rad vjetroelektrane Gvozd, prvog velikog državnog energetskog projekta takve vrste nakon više decenija. To je važan rezultat za Elektroprivredu (EPCG), ali i za državu, jer pokazuje da možemo razvijati i realizovati ozbiljne energetske projekte. Istovremeno, nastavljamo razvoj druge faze tog projekta.

Veliki iskorak napravljen je i kroz strateško partnerstvo EPCG i kompanije Masdar iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zajedničko ulaganje, zasnovano na vlasničkom odnosu 50:50, već je prešlo iz faze dogovora u pripremu konkretnih projekata. Prvi paket obuhvata dvije solarne elektrane, Krupac i Štedim, ukupne planirane snage 150 MW, kao i razmatranje razvoja više od 400 MW reverzibilnih hidroenergetskih kapaciteta. Dugoročna ambicija partnerstva je razvoj do dva gigavata obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori. Razvijamo strateška partnerstva sa partnerima iz Francuske, Japana i Sjedinjenih Američkih Država, uz interesovanje i saradnju sa drugim međunarodnim akterima.

Važan dio našeg rada odnosio se i na evropsku integraciju energetskog sektora. Nastavili smo usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa evropskim pravilima, razvoj uslova za integraciju tržišta električne energije i jačanje prekogranične infrastrukture. Posebno je značajno što smo napravili iskorak u oblasti regulisanja prekogranične energetske infrastrukture i TEN-E okvira, a Crna Gora je napravila važan korak i u procesu zatvaranja Poglavlja 15 – Energetika, koje nas uskoro očekuje. Nastavili smo i aktivnosti na unapređenju sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima, razvoju sistema obaveznih rezervi, kao i stvaranju uslova za nove investicije u solarne i vjetroelektrane, baterijska skladišta i prenosnu mrežu.

Da li je sve realizovano tačno onom dinamikom koju smo planirali? Nije. U energetici su to veliki i složeni projekti, koji zavise od dozvola, priključaka, finansiranja, prostornog planiranja i niza drugih procedura. Ali mogu da kažem da smo napravili ozbiljan pomak i da je važno što danas imamo više konkretnih projekata, ozbiljnih partnera i jasniju razvojnu perspektivu nego prije godinu dana. Sada je najvažnije da dogovoreno pretvorimo u izgrađene kapacitete.

Admir Šahmanović, FOTO: Bojana Ćupić/Vlada Crne Gore

POBJEDA: Da li ste zadovoljni načinom na koji se trenutno upravlja državnim elektroenergetskim kompanijama? Kako ocjenjujete poslovne rezultate tih kompanija?

ŠAHMANOVIĆ: Državne energetske kompanije ne upravljaju samo svojim poslovanjem već i resursima koji pripadaju svim građanima. Zato od njihovih uprava i odbora direktora očekujem odgovornost, profesionalnost i mjerljive rezultate.

Državna kompanija ne smije biti zadovoljna time što je obezbijedila redovno poslovanje. Ona mora da razvija nove projekte, racionalno upravlja troškovima, unapređuje efikasnost i odgovorno koristi investicioni potencijal.

Kada govorimo o poslovnim rezultatima, važno je da ih posmatramo u kontekstu svih okolnosti u kojima kompanije posluju. Na rezultate EPCG, na primjer, značajno utiču hidrološke prilike, raspoloživost Termoelektrane, cijene električne energije na tržištu i potreba za nabavkom nedostajućih količina. Zbog toga nije dovoljno posmatrati samo jedan finansijski pokazatelj ili jednu poslovnu godinu. Potrebno je analizirati ukupno poslovanje, troškove, investicije i sposobnost kompanije da dugoročno stvara vrijednost.

Ipak, ne treba bježati od odgovornosti. Rezultati moraju biti bolji, a upravljanje efikasnije. Kao Ministarstvo, poštujemo zakonom utvrđenu autonomiju organa upravljanja kompanija, ali to ne znači da nemamo pravo da očekujemo odgovornost za rezultate i zaštitu državnog interesa.

Moj stav je da državna energetska preduzeća moraju biti pokretači razvoja, a ne samo administratori postojećih kapaciteta. Njihova snaga treba da se mjeri i po tome koliko novih projekata pokreću i koliko doprinose energetskoj nezavisnosti Crne Gore.

POBJEDA: EPCG i brojni privatni investitori započeli su ili najavili gradnju velikog broja novih obnovljivih izvora energije. Da li ste zadovoljni interesovanjem investitora i koliko je to značajno za energetsku stabilnost i tranziciju? Koliko novih kapaciteta očekujete u narednim godinama?

ŠAHMANOVIĆ: Zadovoljni smo interesovanjem ozbiljnih investitora, ali još važnije od samog interesovanja jeste to što se sve više razgovora pretvara u konkretne projekte, ugovore i investicione aktivnosti.

Crna Gora ima značajan, a još nedovoljno iskorišćen potencijal sunca, vjetra i vode. To je naša razvojna prednost. Međutim, prirodni potencijal sam po sebi ne znači mnogo ukoliko nemamo infrastrukturu, kvalitetnu regulativu i investitore koji su spremni da ulože kapital i preuzmu odgovornost za realizaciju projekata.

Kao što sam već pomenuo posebno nam je važno partnerstvo EPCG i Masdara, koje otvara prostor za razvoj do dva GW novih obnovljivih kapaciteta. Razmatra se i razvoj reverzibilnih hidroelektrana kapaciteta većeg od 400 MW, što je izuzetno važno jer nam nijesu potrebni samo novi izvori proizvodnje već i kapaciteti koji omogućavaju skladištenje energije i stabilnije funkcionisanje sistema.

Tu su i projekti vjetroelektrana, uključujući nastavak razvoja Gvozda, kao i sve veći interes za solarne elektrane i baterijska skladišta.

Ne bih želio da danas licitiramo megavatima koji još nijesu dobili sve potrebne dozvole i finansijsku konstrukciju. To ne bi bilo odgovorno. Ali mogu da kažem da je investicioni potencijal veliki i da je naša ambicija da u narednim godinama značajno povećamo domaće proizvodne kapacitete.

Važno je, međutim, razumjeti da energetska tranzicija nije samo pitanje izgradnje solarnih panela i vjetroturbina. Ako želimo stabilan sistem, moramo istovremeno ulagati u prenosnu i distributivnu mrežu, baterijska skladišta, reverzibilne hidroelektrane i interkonekcije sa susjednim državama.

Želimo da Crna Gora bude mjesto u kojem se ozbiljne investicije realizuju, a ne samo najavljuju. I želimo da od tih investicija korist imaju i država i građani, posebno lokalne zajednice na čijoj se teritoriji projekti grade.

POBJEDA: Što se dešava sa tenderom za dodjelu tržišnih premija za projekte obnovljivih izvora energije? Kada će ponovo biti raspisan i u čemu je njegov značaj?

ŠAHMANOVIĆ: Prvi postupak nije dao očekivani rezultat i odlučili smo da ga poništimo jer pristigle ponude nijesu ispunile propisane uslove. Nije bilo razloga da po svaku cijenu nastavimo postupak koji nije obezbijedio uslove za zakonitu i kvalitetnu realizaciju projekata.

To, međutim, ne znači da od ovog modela odustajemo. Naprotiv, uz podršku Evropske banke za obnovu i razvoj radimo na unapređenju tenderske dokumentacije i pripremi novog javnog poziva.

Suština tržišnih premija jeste da država kroz transparentan i konkurentan postupak omogući razvoj novih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, uz kontrolisane i unaprijed definisane uslove podrške. Investitori se nadmeću ponudama, a prednost imaju oni koji mogu ponuditi povoljnije uslove za proizvodnju električne energije.

Ovaj model je važan jer omogućava da se javna podrška usmjeri na projekte koji imaju ekonomsku opravdanost, umjesto da se podsticaji dodjeljuju bez dovoljno jasnih kriterijuma. Istovremeno, investitorima daje veću predvidivost i sigurnost prilikom planiranja ulaganja.

Radimo na tome da novi poziv bude kvalitetniji i da otklonimo nedostatke koji su se pokazali u prethodnom postupku. Namjera je da novi sistem podsticaja obuhvati i solarne i vjetroelektrane. Ne želim da najavljujem datum koji ne mogu garantovati, ali mogu da potvrdim da je ovo jedan od važnih prioriteta Ministarstva.

POBJEDA: Električna energija je i dalje jedan od glavnih izvoznih proizvoda Crne Gore. Mogu li se u bliskoj budućnosti očekivati značajno veći prihodi od izvoza?

ŠAHMANOVIĆ: Crna Gora ima realnu mogućnost da dodatno ojača poziciju na regionalnom i evropskom tržištu električne energije. Međutim, ne bih želio da stvaramo očekivanja da će se prihodi od izvoza automatski povećavati samo zato što gradimo nove elektrane.

Prihod od izvoza zavisi od više faktora: koliko električne energije proizvedemo, kakve su hidrološke prilike, koliko je raspoloživa Termoelektrana, kakve su cijene na regionalnom i evropskom tržištu, ali i od troškova prekogranične trgovine i novih evropskih pravila.

Naš zadatak je da povećamo proizvodnju iz obnovljivih izvora, ali i da obezbijedimo da tu energiju možemo plasirati na tržišta na kojima ima najveću vrijednost. U tom smislu, podmorski kabl sa Italijom predstavlja jednu od najvažnijih strateških prednosti Crne Gore.

Ne treba zaboraviti ni da se tržište mijenja. Crna Gora više ne može energetsku perspektivu zasnivati isključivo na povoljnim hidrološkim godinama ili povremenim viškovima električne energije. Potrebni su nam stabilniji proizvodni kapaciteti, skladištenje energije i bolje povezivanje sa evropskim tržištem.

Vjerujem da ćemo, kako novi projekti budu ulazili u pogon, imati veći prostor za izvoz i ostvarivanje prihoda. Ali jednako važnim smatram da povećamo domaću proizvodnju kako bismo smanjili potrebu za uvozom u periodima kada imamo deficit. Najbolji rezultat za državu nije samo veći izvoz, već sistem koji u svakom trenutku može pouzdano da snabdijeva domaće potrošače i istovremeno ostvaruje prihod na tržištu.

Admir Šahmanović, FOTO: Ministarstvo energetike i rudarstva

POBJEDA: Do koje godine Termoelektrana Pljevlja može da radi? Možemo li očekivati dodatno razumijevanje Energetske zajednice? Koliki je značaj sistema Termoelektrana – Rudnik uglja za crnogorski energetski sektor?

ŠAHMANOVIĆ: Termoelektrana Pljevlja i Rudnik uglja predstavljaju važan oslonac crnogorskog elektroenergetskog sistema. To je činjenica od koje moramo poći kada govorimo o budućnosti energetike. TE Pljevlja obezbjeđuje stabilnu proizvodnju električne energije i ima posebnu ulogu u periodima kada je proizvodnja iz hidroelektrana smanjena.

Njen udio u ukupnoj proizvodnji nije svake godine isti. Zavisi od hidroloških prilika i raspoloživosti postrojenja. U pojedinim godinama i periodima taj udio približava se 40 odsto, što dovoljno govori o značaju ovog sistema za sigurnost snabdijevanja.

Istovremeno, moramo biti potpuno svjesni evropskih obaveza i činjenice da se energetska politika mijenja. Ne možemo planirati budućnost kao da će Termoelektrana neograničeno raditi pod dosadašnjim uslovima. Ali isto tako ne možemo sebi dozvoliti da se odreknemo značajnog proizvodnog kapaciteta prije nego što obezbijedimo adekvatnu zamjenu.

Zato je naš pristup odgovoran i postepen. Prvo moramo razviti nove proizvodne kapacitete, ojačati mrežu, obezbijediti skladištenje energije i povećati fleksibilnost sistema. Tek tada možemo govoriti o održivom tempu smanjenja zavisnosti od uglja. Što se tiče Energetske zajednice, razgovori i institucionalna komunikacija su kontinuirani. Očekujemo da se specifičnosti Crne Gore i potreba da se obezbijedi sigurnost snabdijevanja uzmu u obzir u procesu energetske tranzicije. Međutim, ne bih građanima obećavao izuzeće ili dodatno razumijevanje kao zamjenu za ispunjavanje obaveza. Naš interes je da pronađemo održivo rješenje koje će biti usklađeno sa evropskim pravilima, ali i realnim mogućnostima našeg sistema.

Posebno je važno da tranzicija Pljevalja ne bude samo energetsko pitanje. To je i pitanje radnih mjesta, lokalne ekonomije i budućnosti čitavog grada. Ne smijemo dozvoliti da teret tranzicije snose građani Pljevalja. Zato se paralelno mora raditi na novim investicijama, pravednoj tranziciji i stvaranju alternativnih ekonomskih aktivnosti.

POBJEDA: Da li očekujete da Crna Gora bude izuzeta od primjene CBAM mehanizma (Mehanizam kojim je Evropska unija uvela tzv. karbonsku taksu na uvoz električne energije zbog emisije ugljen-dioksida (CO₂) tokom proizvodnje struje)? Koliko on opterećuje poslovanje naših energetskih kompanija, prvenstveno EPCG i CGES-a?

ŠAHMANOVIĆ: CBAM je jedno od najozbiljnijih pitanja sa kojima se danas suočava energetski sektor Crne Gore, ali i region Zapadnog Balkana. Ne zato što smo protiv evropske klimatske politike, već zato što način na koji se ovaj mehanizam primjenjuje može imati ozbiljne posljedice po konkurentnost naših proizvođača i trgovinu električnom energijom.

Crna Gora je mala i otvorena ekonomija, čiji je elektroenergetski sistem snažno povezan sa evropskim tržištem. Imamo i podmorsku interkonekciju sa Italijom, koja je važna ne samo za našu energetiku već i za regionalno povezivanje.

Problem je u tome što CBAM može da stvori dodatni trošak za električnu energiju proizvedenu u sistemima koji imaju veći udio uglja. To direktno utiče na konkurentnost naše električne energije na tržištu Evropske unije, posebno u periodima kada je Termoelektrana značajan izvor proizvodnje.

Mi smo ukazivali na specifičnosti Crne Gore i tražili rješenja koja bi uvažila našu poziciju. Smatram da je važno da evropski partneri razumiju da energetska tranzicija ne može biti jednako brza i jednostavna za sve države. Crna Gora je dio evropskog energetskog sistema, povezana sa tržištem EU i već je uložila značajna sredstva u tu infrastrukturu. Zato je opravdano da tražimo pravedan tretman.

Ipak, ne bih obećavao da ćemo dobiti potpuno izuzeće. To nije odluka koju Crna Gora može donijeti sama. Naš zadatak je da nastavimo razgovore sa Evropskom komisijom i Energetskom zajednicom, da tražimo održiva rješenja i istovremeno prilagođavamo sopstveni sistem.

Jedan od važnih koraka je i razvoj domaćeg sistema određivanja cijene emisija ugljen-dioksida, kako bi se, u skladu sa evropskim pravilima, dio sredstava od emisija zadržavao u Crnoj Gori i usmjeravao u klimatske i energetske investicije.

POBJEDA: Da li bi primjena CBAM-a mogla dovesti u pitanje izgradnju druge žile podmorskog elektroenergetskog kabla između Crne Gore i Italije?

ŠAHMANOVIĆ: Ne bih povezivao ova dva projekta na način da se stvori utisak da je druga žila kabla dovedena u pitanje. To je strateški važan projekat za Crnu Goru i našu dugoročnu energetsku poziciju.

Planirano povećanje kapaciteta interkonekcije sa sadašnjih 600 MW na 1.200 MW predstavlja značajno unapređenje mogućnosti prenosa električne energije i povezivanja sa evropskim tržištem. U saradnji sa italijanskim partnerom Ternom, ovaj projekat vidimo kao važan dio dugoročne energetske infrastrukture države.

Naravno, ne možemo zanemariti činjenicu da CBAM mijenja ekonomske uslove prekogranične trgovine. Svaka ozbiljna investicija mora uzeti u obzir nova regulatorna pravila, troškove i tržišne projekcije. Ali to nije razlog da odustanemo od strateške infrastrukture.

Naprotiv, drugi kabl dobija dodatni značaj upravo u trenutku kada razvijamo nove obnovljive izvore energije. Ako želimo da gradimo solarne elektrane i vjetroelektrane, moramo imati mogućnost da energiju plasiramo na tržišta, ali i da je uvozimo kada je to potrebno. Interkonekcija nije važna samo za izvoz već i za sigurnost snabdijevanja i stabilnost sistema. Naš zadatak je da paralelno rješavamo pitanje CBAM-a i nastavimo razvoj infrastrukture. Ne smijemo dozvoliti da kratkoročni regulatorni izazovi ugroze dugoročnu energetsku perspektivu Crne Gore.

POBJEDA: Kako ocjenjujete situaciju na domaćem tržištu naftnih derivata, imajući u vidu rast cijena izazvan ratnim dešavanjima na Bliskom istoku? Da li će snabdijevanje biti stabilno i koliko Crna Gora trenutno ima rezervi goriva? Šta se dešava sa njihovom nabavkom?

ŠAHMANOVIĆ: Crna Gora nije proizvođač nafte i naftnih derivata i u potpunosti zavisi od uvoza. Zbog toga se globalni poremećaji i rast cijena vrlo brzo odražavaju i na naše tržište. Ratna dešavanja, geopolitičke tenzije i poremećaji u međunarodnim lancima snabdijevanja nijesu nešto na šta možemo direktno uticati, ali možemo i moramo odgovorno upravljati njihovim posljedicama.

Mislim da je važno da građani znaju da država nije ostala pasivna. Vlada je u više navrata intervenisala kroz smanjenje akciza kako bi ublažila rast cijena i zaštitila standard građana i poslovanje privrede. Takve mjere imaju fiskalnu cijenu, ali smatram da je važno reagovati kada su pritisci na građane i privredu posebno izraženi. Istovremeno, moramo voditi računa da te intervencije budu održive i pažljivo odmjerene.

Kada je riječ o snabdijevanju, ono je stabilno i u ovom trenutku nema razloga za zabrinutost. Crna Gora ima formirane obavezne rezerve naftnih derivata u količini od 44.260 tona, što predstavlja oko 40 odsto ukupne zakonske obaveze koja odgovara devedesetodnevnom neto uvozu. To su konkretne količine benzina i eurodizela koje su već obezbijeđene. Važno je da građani razumiju da je sistem rezervi proces koji se razvija u fazama. Naš plan je da povećavamo količine i obezbijedimo da što veći dio rezervi bude fizički dostupan, po mogućnosti u skladištima na teritoriji Crne Gore.

Što se tiče nabavke dodatnih količina, prethodni tenderski postupci nijesu dali očekivane rezultate. U uslovima velikih oscilacija cijena i neizvjesnosti na međunarodnom tržištu, odlučili smo da pristup prilagodimo realnim tržišnim okolnostima. Planirano je da Uprava za ugljovodonike nabavku dodatnih količina dizela realizuje putem javnog poziva, kada se za to steknu povoljniji tržišni uslovi.

Ne želimo da javni novac trošimo u trenutku kada su cijene nepovoljne, ako postoji mogućnost da se nabavka realizuje pod boljim uslovima. Ali isto tako sigurnost snabdijevanja nije nešto na čemu ćemo štedjeti. Rezervama se mora upravljati planski, odgovorno i u skladu sa evropskim obavezama.