Najavljeno novo povećanje zarada, koje bi od januara 2027. godine trebalo da bude sprovedeno kroz takozvani „Euro model“, Vlada predstavlja kao ekonomsku reformu koja bi trebalo da poveća raspoloživi dohodak građana, podstakne potrošnju i istovremeno ojača poreske prihode države.

Prema najavi premijera Milojka Spajića od 17. septembra, minimalna neto zarada za zaposlene sa osnovnim i nižim obrazovanjem trebalo bi da iznosi 1.000 eura, za srednju stručnu spremu 1.250 eura, dok bi za visoko obrazovanje minimum bio 1.400 eura. Vlada očekuje i značajan rast zarada iznad minimalca, uz dalje smanjenje poreskog opterećenja rada.

U Vladinoj računici važan je efekat koji bi povećane zarade trebalo da proizvedu u ostatku ekonomije. Veći raspoloživi dohodak trebalo bi da znači veću potrošnju, veći promet kompanija i, posredno, veće poreske prihode.

Ali u Crnoj Gori postoji dodatno pitanje: gdje građani troše taj novac.

SKADAR I TREBINJE POSTALI DIO POTROŠAČKE RUTINE

Odlazak iz Crne Gore u kupovinu odavno nije samo povremena pojava vezana za velike nabavke. Skadar je za građane sa juga zemlje, posebno iz Ulcinja, Bara i Podgorice, postao lako dostupna trgovačka destinacija, dok Trebinje privlači kupce iz Herceg Novog, Nikšića, Tivta, Kotora, ali i drugih gradova.

Trebinje Live je u avgustu ove godine pisao da se vikendom na trebinjskoj pijaci i u prodavnicama pojavljuju brojni kupci iz Crne Gore, navodeći među razlozima cijene, ali i mogućnost povrata PDV-a. Trgovci u Trebinju navode da su crnogorski kupci postali stalne mušterije, dok sami kupci odlazak često kombinuju sa ručkom i drugim trošenjem.

Slična je situacija i sa Skadrom. Za dio građana, posebno sa juga Crne Gore, odlazak preko granice postao je dio redovne kupovine hrane, kućne hemije, garderobe i drugih proizvoda.

Građani pritom ne porede samo cijenu pojedinačnog proizvoda. U računicu ulaze ukupna vrijednost kupovine, cijene hrane, hemije, garderobe i obuće, trošak puta, mogućnost povrata PDV-a i količina robe koju za isti novac mogu kupiti.

To znači da prekogranična kupovina nije samo pitanje trgovine. Kada porodica iz Herceg Novog ode u Trebinje, dio novca koji bi u drugom scenariju bio potrošen u crnogorskom marketu, prodavnici, restoranu ili drugoj usluzi završava u ekonomiji Bosne i Hercegovine. Ista logika važi i za kupovinu u Albaniji.

CRNA GORE NIJE MEĐU JEFTINIJIM TRŽIŠTIMA REGIONA

Zvanični podaci daju važan kontekst.

Prema podacima Eurostata za 2025. godinu, nivo cijena roba i usluga za ličnu potrošnju u Crnoj Gori iznosio je 66 odsto prosjeka Evropske unije. Albanija je bila na 73 odsto, Srbija na 68 odsto, dok je Bosna i Hercegovina bila na 59 odsto prosjeka EU.

Sama činjenica da je neka zemlja jeftinija ili skuplja u ukupnom indeksu ne znači da je svaki proizvod tamo jeftiniji, ali podaci pokazuju da među tržištima regiona postoje značajne razlike u nivou cijena.

Crnogorski potrošač zato ima relativno jednostavnu mogućnost da cijene provjeri i da, kada mu se isplati, robu kupi preko granice.

Dodatni pritisak dolazi od domaće inflacije. Potrošačke cijene u Crnoj Gori bile su u avgustu 2026. godine 4,5 odsto više nego godinu ranije, dok su samo u odnosu na jul porasle 1,2 odsto, prema MONSTAT-u.

Istovremeno, prosječna neto zarada u julu iznosila je 1.037 eura i bila je 2,3 odsto veća nego godinu ranije.

Dakle, zarade rastu, ali građani istovremeno žive u okruženju u kojem cijene i dalje rastu, zbog čega je pitanje gdje mogu dobiti veću vrijednost za svoj novac sve važnije.

VLADINA RAČUNICA: VEĆA POTROŠNJA, VEĆA NAPLATA PDV-A

Upravo je veća potrošnja jedan od kanala kroz koji Vlada očekuje da će povećanje zarada biti održivo.

Mehanizam je jednostavan: veći raspoloživi dohodak može značiti veću kupovinu robe i usluga, veći promet kompanija i veću poresku osnovicu. Standardna stopa PDV-a u Crnoj Gori iznosi 21 odsto, uz snižene stope za određene proizvode i usluge.

Da potrošnja već ima značajnu ulogu u prihodima države pokazuju i podaci Ministarstva finansija.

Za prvih sedam mjeseci 2026. godine država je naplatila 782,2 miliona eura PDV-a, što je 44,1 milion ili šest odsto više nego u istom periodu 2025. godine. Ukupni budžetski prihodi dostigli su 1,717 milijardi eura, odnosno 137,2 miliona više nego godinu ranije.

Ministarstvo finansija ranije je navelo da rast prihoda od PDV-a, akciza i doprinosa prati rast potrošnje, pozitivna kretanja na tržištu rada i širenje poreske baze. Za prva četiri mjeseca 2026. godine PDV je donio 408,1 milion eura, što je 24,1 milion ili 6,3 odsto više nego godinu ranije.

Za prvih sedam mjeseci PDV je tako povećan šest odsto, porez na dohodak fizičkih lica 22 odsto, a doprinosi 14,4 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Podaci, dakle, pokazuju da rast zarada i zaposlenosti može imati direktan efekat na javne prihode.

Međutim, za Vladinu računicu nije dovoljno samo da građani imaju više novca. Važno je i gdje taj novac završava.

Ako građanin dodatnih 100 eura potroši kod domaćeg trgovca na robu koja podliježe standardnoj stopi PDV-a, dio tog iznosa kroz PDV se vraća u državni budžet. Ako isti novac potroši u inostranstvu, maloprodajni promet i porez na tu potrošnju ostvaruju se na drugom tržištu.

Stvarna računica je, naravno, složenija jer se dio novca štedi, dio troši na usluge sa različitim poreskim stopama, dio na uvoznu robu, a dio na domaće proizvode.

POVRAT PDV-A PRIVLAČI KUPOVINU PREKO GRANICE

Kod kupovine u Bosni i Hercegovini postoji još jedan element koji povećava atraktivnost takve kupovine – mogućnost povrata PDV-a za strane državljane, pod uslovima propisanim tamošnjim pravilima.

Crnogorska carinska administracija je ranije sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH razgovarala upravo o kontroli obrazaca za povrat PDV-a stranim državljanima, potvrđujući da je institut povrata dio prekogranične trgovine.

Za crnogorskog potrošača to znači da poređenje cijena ne završava na polici u prodavnici. U računicu ulaze cijena proizvoda, eventualni povrat poreza i troškovi puta, pa razlika može biti dovoljno velika da odlazak preko granice postane isplativ čak i kada je udaljenost veća.

VELIKI UVOZ DODATNO KOMPLIKUJE PRIČU O EFEKTIMA VEĆE POTROŠNJE

Crna Gora ima još jednu specifičnost – veoma visoku zavisnost od uvoza.

Prema preliminarnim podacima MONSTAT-a, Crna Gora je za prvih sedam mjeseci 2026. godine uvezla robu vrijednu 2,608 milijardi eura, dok je izvoz iznosio svega 312,9 miliona eura.

Uvoz je u odnosu na isti period prethodne godine povećan 3,4 odsto, dok je izvoz smanjen 4,4 odsto.

To znači da se dio efekta povećane potrošnje i kada se novac troši u Crnoj Gori preliva u inostranstvo kroz kupovinu uvozne robe.

Kod direktne prekogranične kupovine taj efekat je još izraženiji: novac ne prolazi kroz domaćeg trgovca, pa nema ni domaćeg maloprodajnog prometa niti PDV-a na tu kupovinu.

KOLIKO ĆE OD NOVE PLATE OSTATI U CRNOJ GORI?

U tome će biti jedan od ključnih testova novog modela.

Ako veći dohodak dovede do povećanja domaće potrošnje, veći promet može povećati prihode trgovaca, ugostitelja i drugih domaćih kompanija, a država kroz PDV, porez na dobit i druge prihode može dio novca vratiti u javne finansije.

Ako, međutim, značajan dio dodatnog novca bude usmjeren na kupovinu u inostranstvu, efekat na domaću ekonomsku aktivnost i javne prihode biće manji.

Vlada istovremeno računa na snažan rast javnih prihoda u narednim godinama. Projekcije predviđaju da prihodi porastu sa 3,5768 milijardi eura u 2026. na 3,9891 milijardu eura 2029. godine, dok je osnovni makroekonomski scenario za naredne godine zasnovan na prosječnom godišnjem rastu od oko 3,1 odsto.

Zbog toga će nakon primjene novog modela plata biti važno pratiti ne samo rast zarada, već i promjene u strukturi potrošnje.

Veća plata sama po sebi ne garantuje veći efekat na domaću ekonomiju. Novac mora biti potrošen – a za državu je od posebnog značaja gdje.

U zemlji u kojoj građani vikendom pune automobile i odlaze u Skadar ili Trebinje po dio namirnica, garderobe, kućne hemije i drugih proizvoda, potrošačke navike postaju i pitanje fiskalne politike.

Najjednostavnija Vladina računica glasi: veće plate, više potrošnje, više PDV-a.

Pitanje koje će pokazati koliko je ta računica održiva jeste drugačije:

Koliko će se novca od povećanih plata vratiti u crnogorsku ekonomiju – a koliko će završiti preko granice?