Prije više od dvije hiljade godina Ezop je pričao o čovjeku koji je imao gusku koja je svakoga dana nosila po jedno zlatno jaje.
Čovjek se bogatio. Svakog jutra čekalo ga je novo zlato.
Ali ubrzo mu jedno zlatno jaje dnevno više nije bilo dovoljno.
Želio je sve i želio je odmah.
Bio je uvjeren da se unutar guske krije čitavo bogatstvo. Nije želio da čeka sjutra.
Ubio je gusku.
Otvorio je i nije pronašao ništa.
Ostao je bez zlata. Ostao je bez guske koja mu ga je svakoga dana donosila.
Prošlo je više od dvije hiljade godina.
Tehnologija se promijenila. Ljudska priroda nije.
Danas imamo gusku koja nosi zlatna jaja.
Zove se vještačka inteligencija.
Ona već mijenja svijet. Poslove koji su nekada zahtijevali dane danas može završiti za nekoliko minuta. Ubrzava naučna istraživanja, pomaže ljekarima u otkrivanju bolesti, doprinosi razvoju novih ljekova i omogućava pristup ogromnoj količini znanja za svega nekoliko sekundi. Pojednostavljuje složene procedure, povećava produktivnost kompanija i otvara mogućnosti koje su donedavno djelovale nezamislivo.
Ono što je nekada zahtijevalo godine istraživanja, ogromne timove i milione dolara, u pojedinim oblastima danas može biti ostvareno mnogo brže i jeftinije.
Potražnja raste, čipovi se prodaju, grade se ogromni data centri, a najveće svjetske kompanije ulažu stotine milijardi dolara u njen razvoj.
Drugim riječima, guska zaista nosi zlatna jaja.
Ali izgleda da nam jedno zlatno jaje dnevno ponovo nije dovoljno.
Svi žele više. I žele odmah.
40 MILIJARDI DOLARA DUGA ZA NVIDIA ČIPOVE
Najnoviji primjer je SpaceX.
Prema pisanju Financial Timesa, kompanija želi da prikupi oko 40 milijardi dolara za kupovinu Nvidia čipova i razvoj infrastrukture vještačke inteligencije.
Od tog iznosa, oko 30 milijardi dolara planirano je kroz izdavanje obveznica, a još 10 milijardi kroz bankarske kredite.
Četrdeset milijardi dolara planiranog zaduženja za jednu investicionu inicijativu.
SpaceX je samo jedan primjer mnogo većeg procesa.
Vještačka inteligencija postaje jedna od najskupljih investicionih trka u istoriji.
Potrebni su čipovi, data centri, električna energija, nove mreže i ogromna količina druge infrastrukture.
Sve to neko mora da plati.
Dio tih investicija finansira se pozajmljenim novcem.
Tu, po mom mišljenju, počinje pravi rizik.
VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA MOŽE USPJETI, A BALON IPAK PUĆI
Kada danas govorimo o mogućem balonu vještačke inteligencije, uglavnom zamišljamo da će se jednog dana pokazati da smo precijenili samu tehnologiju.
Mislim da je moguć potpuno drugačiji scenario.
Vještačka inteligencija može uspjeti. Ona već značajno mijenja svijet.
Finansijski balon ipak može pući.
Ne zbog neuspjeha vještačke inteligencije – već zbog ogromnog duga kojim smo finansirali trku da je što prije izgradimo.
Prema procjenama J.P. Morgana, pet najvećih američkih tehnoloških kompanija moglo bi tokom 2026. godine potrošiti čak 697 milijardi dolara na kapitalne investicije.
Važno je naglasiti da taj iznos nije u cjelosti pozajmljen novac. Veliki dio investicija finansira se iz sopstvenih prihoda i raspoloživog kapitala kompanija.
Ali kako investicije rastu, raste i potreba za dodatnim finansiranjem.
Kada kompanije počnu da se zadužuju desetinama milijardi dolara, pravila se mijenjaju.
Dug mora da se vrati.
Kamata mora da se plati.
PROBLEM NIJE NVIDIA
Većina rasprava o mogućem balonu danas se vodi oko Nvidije.
Da li je njena tržišna vrijednost previsoka? Koliko još može da raste? Koliko čipova može da proda?
Mislim da gledamo pogrešnu stranu transakcije.
Ako kompanija pozajmi desetine milijardi dolara da bi kupila Nvidia čipove, Nvidia ostvaruje prihod od prodaje.
Dug ostaje kupcu.
Naravno, ako kupci zapadnu u finansijske probleme, posljedice će osjetiti i proizvođači čipova kroz slabiju buduću potražnju.
Ako kamatne stope ostanu visoke, finansiranje postaje skuplje. Projekti koji su juče izgledali isplativo sjutra mogu postati neisplativi.
Kompanije počinju da odlažu investicije. Banke postaju opreznije. Investitori traže veće kamate. Vrijednost pojedinih kompanija pada.
Ako su dugovi dovoljno veliki i međusobno povezani, problemi se mogu prenijeti na banke, investicione fondove i šire finansijsko tržište.
Tada posljedice više ne osjećaju samo tehnološke kompanije.
Osjeća ih i ostatak ekonomije, kroz skuplje kredite, manje investicija i sporiji privredni rast.
Tako tehnološki bum može postati izvor mnogo šire finansijske krize.
Ne zato što vještačka inteligencija ne funkcioniše, nego zato što smo možda pokušali da njenu budućnost izgradimo prebrzo i uz previše pozajmljenog novca.
ZLATNA GUSKA
Nije najvažnije da li je vještačka inteligencija balon.
Mnogo je važnije kako finansiramo njenu revoluciju.
Vještačka inteligencija zaista jeste nova zlatna guska. Možda će decenijama donositi nova zlatna jaja: veću produktivnost, nove kompanije, nove industrije i ogromno bogatstvo.
Ali čovjek iz Ezopove basne nije propao zato što guska nije nosila zlatna jaja.
Nosila ih je.
Propao je zato što mu jedno dnevno nije bilo dovoljno.
Htio je više.
Htio je brže.
Htio je sve odmah.
Zaslijepljeni pohlepom za novim zlatnim jajima koja nam donosi vještačka inteligencija, spremni smo da ulažemo stotine milijardi dolara, sve više se zadužujemo, plaćamo ogromne kamate i rizikujemo budućnost, samo da bismo dobili više i odmah.
Vještačka inteligencija neće uništiti svjetsku ekonomiju. Dug kojim finansiramo njen razvoj mogao bi.
Preporučeno
Autor je vlasnik Velareon Capitala, investicione kompanije aktivne na vodećim američkim berzama – NYSE i NASDAQ.















