Video
Klimatske promjene su uticale na svaki region na planeti Zemlji, a mnoge promjene uočene u klimi su bez presedana u hiljadama, ako ne i stotinama hiljada godina. Toplotni talasi, požari, poplave, razorne oluje i sl. prisutni su i na južnoj i sjevernoj hemisferi. Samo neki od posljednjih primjera upečatljivih ekstremnih meteoroloških i hidroloških situacija su požari u arktičkom regionu, tropskim prašumama u južnoj Aziji i Amazonu i šumama Australije tokom 2019, kao i razorne poplave koje su 2022. godine pogodile Pakistan i Nigeriju i odnijele skoro 2000 života. Prošlu godinu su obilježili požari na Havajima i suša koja je ušla u treću godinu na Rogu Afrike, ali i poplave sa ogromnim materijalnim gubicima i smrtnim slučajevima u Grčkoj i Libiji. Smatra se da je niža izlaznost na izborima u Indiji početkom 2024. godine bila uzrokovana i ozbiljnim toplotnim talasom koji je pogodio tu državu, a u isto vrijeme je hidrološka suša kakva se ne pamti posljednjih 40 godina u Kolumbiji dovela do restrikcije vode.
KLIMA EKSTREMNIJA
Iako je Crna Gora veoma mali emiter gasova s efektom staklene bašte, pripadamo regionu Evrope koji je izuzetno ranjiv na negativne posljedice klimatskih promjena. Kako će klima tek postajati ekstremnija, ključno je jačanje otpornosti i spremnosti na adaptaciju u svakodnevnom ponašanju, a naročito u privrednim sektorima, poput poljoprivrede, građevinarstva, turizma i sl. koji su još uvijek prilagođeni uslovima klime iz prošlosti. U Crnoj Gori od kraja 2019. godine u oblasti klimatskih promjena nije donijet nijedan dokument i propis, očigledno zbog nepostojanja volje nadležnih da se uhvate ukoštac sa jednim od najvećih globalnih izazova 21. vijeka. Stoga je važno da se nakon nekoliko godina čekanja usvoji nacionalni plan adaptacije na klimatske promjene (NAP), što je uostalom i međunarodna obaveza na koju se Crna Gora obavezala ratifikacijom Pariskog sporazuma.
Od brojnih frekventnih posljedica klimatskih promjena, Nacrt NAP-a skreće pažnju na rast nivoa mora. Naime, na globalnom nivou porast globalne temperature doveo je do širenja morske vode i topljenja polarnih kapa i glečera na Antarktiku i Grenlandu, a oni do porasta nivoa mora za 20 cm od 1950-ih godina, uz tendenciju daljeg rasta za 30 cm do 1 m ili više do 2100. godine. Dalje širenje morske vode i brzina topljenja leda svakako da će zavisiti od količine budućih emisija gasova staklene bašte na našoj planeti, odnosno globalnog zagrijavanja.
PROCJENE
Procjene porasta nivoa Jadranskog mora do 2100. godine kreću se od 32 do 65 cm. U Nacrtu NAP-a je navedena projekcija od 35 cm, ali nijesu precizirane mjere adaptacije, iako se tu mogu kombinovati inženjerska rješenja, prirodne metode i strateško planiranje. To što je crnogorska obala Jadranskog mora stjenovita i relativno strma, u određenom smislu ublažava ranjivost od rasta nivoa mora. Međutim, pješčane plaže su ugrožene, posebno Ada Bojana. Kako zbog povećanja nivoa mora talasi prodiru u obalu, povećavaju se opterećenje i stres na obalnu infrastrukturu, pa bez obzira o kojem dijelu crnogorske obale je riječ, urgentna mjera u prostornim planovima treba da bude prilagođavanje uslova gradnje u obalnom području i zabrana gradnje u oblastima podložnim poplavama. Tu je i mjera proširenja obalnog odmaka, tj. pojasa gradnje na udaljenosti 100 m od obalne linije. Mjere se tiču i izgradnje zaštitnih struktura (nasipa i barijera) u cilju zaštite od poplava. Izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, rekonstrukcija kanalizacione mreže, pumpe i sistemi za odvodnjavanje, mogu smanjiti rizik od poplava. Kako je priroda najjači saveznik u borbi protiv klimatskih promjena, sadnja vegetacije na obali mogla bi da pomogne u stabilizaciji tla, spriječi prodor slane vode u kopno i miješanje s izvorima pitke vode, te smanji i eroziju. Sve ove mjere su od važnosti, jer značajniji porast nivoa mora u obalnom pojasu Crne Gore može ugroziti funkcionalnost infrastrukture i plaža, smanjiti turistički prihod i ukupnu turističku i privlačnost stanovanja u primorskom regionu. Istovremeno, to je i značajan klimatski hazard po ljudske živote i obalne ekosisteme.
Ada Bojana (FOTO: Dobrilo Malidžan)
Povećanje temperature Jadranskog mora, čiji se površinski sloj (do dubine od 20 m) zagrijao za oko 1.8°C, glavni je uzrok svih ostalih promjena koje se događaju u njemu, poput promjene morske flore i faune i povećanja učestalosti algalnih cvjetanja. Dotok kiseonika u duboke slojeve mora je slabiji, što ima značajan uticaj na živi svijet na dnu mora. Neke od invazivnih vrsta već su migrirale i uspostavile populaciju u našem dijelu Jadranskog mora, kao što su plavi rak i riba lav, te postepeno utiču na povlačenje autohtonih vrsta u dublje vode. Inače, danas uobičajene temperature Jadranskog mora iznose oko 27°C, za razliku od 20°C do 25°C od prije nekoliko decenija. Procjene su da se ono u prosjeku godišnje zagrijava za 0.03°C, pa istim tempom u narednih 10 godina temperatura površine mora mogla bi porasti i za 0.3°C, a za 100 godina i do 3°C.
Preporučeno
Dok sa zabrinutošću pratimo sve veći uticaj globalnog zagrijavanja na stanje obalnog ekosistema, jasno je da ni razvijenije ekonomije od Crne Gore nemaju cjelovit odgovor na izmijenjene klimatske matrice. Dato je još jedno obećanje iz Vlade da će NAP ovog puta biti usvojen. Njegovo usvajanje je samo početak uspostavljanja osnove za novi proces adaptacije na klimatske promjene koji u Crnoj Gori treba stalno da funkcioniše, jer će ovaj dokument postaviti sistemske mjere na osnovu kojih će se sprovoditi konkretni projekti adaptacije. Dokument je specifičan, jer se mjere moraju dosljedno sprovoditi bez obzira koja je vladajuća struktura. Kako rast nivoa mora i ostali klimatski hazardi ne čekaju reakciju čovjeka, već se njihov tempo ubrzava, djelovanje nadležnih mora biti brzo i odlučno, kako nas posljedice neaktivnosti ne bi preplavile.
