Umjesto rješenja proizašlog iz transparentnog i stručnog procesa, Vlada je prihvatila prijedlog mlade umjetnice Darje Bajagić, uz obrazloženje da je riječ o autorskom doprinosu ustupljenom bez naknade.

Na ponuđeno rješenje uslijedile su burne i uglavnom negativne reakcije javnosti. U kontekstu odnosa prema značaju jubileja koji nosi snažnu simboliku, dodatnu polemiku izazvala je i činjenica da u Komisiji koja je razmatrala ovo rješenje nije bilo nijednog profesionalnog dizajnera.

Zato je traženo mišljenje struke. O vizuelnom identitetu predstojećeg jubileja i tome koliko ponuđeno rješenje odgovara značaju datuma koji obilježava, za Analitiku govori grafički dizajner, Dejan Batrićević. 

Fingirano dobročinstvo providni paravan za bježanje od profesionalnih standarda

 Kako ocjenjujete izabrano rješenje za vizuelni identitet obilježavanja 20 godina obnove nezavisnosti Crne Gore? Smatrate li da ono na adekvatan način odgovara značaju i simbolici ovog jubileja?

BATRIĆEVIĆ: Predstavljeno rješenje je autentična slika i prilika ove vlasti: vizuelni spomenik diletantizmu i kontinuiranom srozavanju Crne Gore. Jubilej dvadesetogodišnjice od obnove nezavisnosti zaslužuje državni dignitet i grafičku zrelost, a dobili smo jeftini surogat koji savršeno korespondira s duhom aktuelne regresije.

Nije ovo slučajni promašaj no nastavak skaredne prakse započete u Skupštini Crne Gore. Tamo je javno deklarisani četnički vojvoda, nakon dva poništena konkursa, jednostavno unio skicu na listu papira i proglasio je novim logotipom. To bahato nametanje ličnih ideoloških rješenja mimo struke postalo je sad jedini model funkcionisanja.

Slično je i sa ovim jubilejom: nakon što im se, navodno, nijedno rješenje nije sviđelo, pojavila se umjetnica da im „pokloni“ rad. To fingirano dobročinstvo je samo providni paravan za bježanje od profesionalnih standarda. Poništavanje javnoga poziva i sramna cenzura komentara na društvenim mrežama potvrđuju da se ovđe ne radi o dizajnu već o institucionalnom nasilju koje uporno pokušava da unizi dostojanstvo crnogorske države.

Agresivni grafički bućkuriš

Ukoliko uočavate zanatske ili konceptualne nedostatke u odabranom rješenju, možete li precizirati na koje se aspekte oni odnose?

BATRIĆEVIĆ: Da budemo elementarno i stručno precizni: ovo što nam se potura kao rješenje uopšte nije znak. Znak, po svojoj prirodi, mora biti sveden, simbolički snažan i tehnički funkcionalan. Ovđe imamo agresivni grafički bućkuriš, neku vrstu prenatrpane ilustracije koja više liči na amblem provincijskoga hokejaškog kluba ili zapletenu bodljikavu žicu nego na simbol državnoga dostojanstva.

Zanatska nepismenost ovoga rješenja najbolje se ogleda u potpunome odsustvu estetičkoga senzibiliteta. Zbog neartikulisanoga mnoštva sitnih detalja i linija gubi svaku prepoznatljivost čim se smanji na nivo memoranduma ili olovke. Tada prestaje biti simbol i postaje nečitljiva fleka, obični grafički šum.

Vrhunac se nalazi u Knjizi grafičkih standarda. U dokumentu koji bi morao biti kanon vizuelne komunikacije države, u sekciji tipografije sramno nedostaju elementarni glifovi crnogorske latinične i ćirilične azbuke – ne samo ś i ź, nego čak i slovo LJ! To nije tek benigni tehnički propust no bjelodani dokaz da autorima i njihovim nalogodavcima crnogorski identitet služi samo kao poligon za sklepanu improvizaciju u kojoj ni azbuku nijesu znali prepisati.

Vizuelni promašaj logična kulminacija društvenog ludila

Kako tumačite prve reakcije, kako stručne tako i šire javnosti, na predstavljeni vizuelni identitet? Da li su one, po vašem sudu, očekivane?

BATRIĆEVIĆ: Reakcije su apsolutno očekivane i predstavljaju prirodni odbrambeni mehanizam društva koje odbija da se navikne na sveprisutnu improvizaciju. Crna Gora već duže vrijeme egzistira u svojevrsnome društvenom ludilu đe skandal sustiže skandal, pa je ovaj vizuelni promašaj samo logična kulminacija takvoga stanja.

Paradoksalno, ali ovakvi potresi imaju i svoju prosvjetiteljsku ulogu. Aktuelna vlast zapravo edukuje građane – ali po principu negativnoga primjera. Oni nam svakodnevno demonstriraju kako državne institucije ne smiju da funkcionišu. Ovakvo ogoljavanje sistema je ljekovito: što je rješenje gore, to je otpor struke i građana vidljiviji. Drago mi je što ljudi javno iznose svoj stav jer je to znak da se kritička misao u Crnoj Gori ne može tek tako ućutkati.

Postalo normalno da svi misle kako znaju da dizajniraju

Kako komentarišete činjenicu da u Komisiji nije bilo predstavnika dizajnerske struke? Može li takva odluka uticati na kvalitet konačnog izbora?

BATRIĆEVIĆ: To što u Komisji nije bilo dizajnera nije nikakvo iznenađenje no logičan slijed onoga što nam se godinama servira. Kod nas je postalo normalno da svi misle kako znaju da dizajniraju. Taj problem vučemo još s fakulteta đe nas dočekaju profesori slikari ili vajari koji nas ubjeđuju da dizajn uopšte nije umjetnost već neka uslužna djelatnost.

A onda se desi klasični apsurd: ti isti ljudi, koji su nas do juče s visine gledali, odjednom počnu da „sklapaju“ logotipe i da glume autoritete u poslu o kojemu nemaju pojma. Odluka da se struka izopšti iz odlučivanja direktno srozava integritet svakoga ovakvog procesa. Mi smo društvo đe se profesionalci povlače pred onima koji su prosto najglasniji u svome neznanju. No i kad se desi da neki dizajner zaluta u te žirije, često se poklekne pred lošim kompromisima: śetite se znaka za Air Montenegro. 

Dokle god o identitetu države odlučuju oni koji ne razlikuju znak od ilustracije, dobijaćemo vizuelne promašaje koji samo potvrđuju koliko smo stručno potonuli.

Sistem idealan za štelovanja, neupotrebljiv za ozbiljne profesionalce

Da li smatrate da je proces izbora vizuelnog identiteta trebalo učiniti transparentnijim – kroz javno predstavljanje pristiglih rješenja i otvaranje prostora za širu stručnu i društvenu debatu prije donošenja odluke?

BATRIĆEVIĆ: Transparentnost je u nas obična fatamorgana. Javni pozivi se uglavnom doživljavaju kao puka formalnost za već dogovorene poslove. Namjesto stručne debate redovno imamo situacije đe se favorizovanim autorima daju tajne instrukcije kako da „dorade“ rad dok se iza kulisa trguje informacijama. To nije nikakav konkurs nego obična trgovina s pjace.

Vjerujem u potpuno drugačiji nivo profesionalizma. Država treba da direktno angažuje dokazanoga svjetskoga ili domaćega stručnjaka, ili da organizuje konkurs po pozivu đe bi reference bile jedino mjerilo. 

Ovako dobijamo propozicije koje kao da su pisane prije taman dvadeset godina. I dalje se insistira na štampi, narezivanju na CD-ove i donošenju USB stikova u kovertama, a digitalni standardi se potpuno ignorišu. Tako naši procesi ostaju zarobljeni u birokratskome mraku prošloga vijeka, u sistemu koji je idealan za štelovanja, a neupotrebljiv za ozbiljne profesionalce.

Sve se svodi na ispunjavanje kvota i puki formalizam

Imajući u vidu važnost jubileja, da li je vizuelni identitet trebalo definisati u ranijoj fazi kako bi se omogućila njegova dosljedna i kvalitetna primjena kroz sve segmente obilježavanja?

BATRIĆEVIĆ: To što kod nas sve ide u zadnji tren postalo je toliko očigledno da je više i dosadno. Dovoljno je zaviriti u dvorište naših suśeda Slovenaca ili Hrvata, pa viđeti kako se ozbiljni procesi planiraju na vrijeme. Ovđe se sve svodi na ispunjavanje kvota i puki formalizam. Bitno je samo da se izbači koji reel na društvene mreže i da se stvori privid aktivnosti dok su suština i kvalitet nebitni.

U ovome opštem rasulu i nemaru, čestitke zaslužuju slobodni građani i onaj dio NVO sektora koji mukotrpno razotkriva nepočinstva institucija. Istraživanja organizacija poput CGO su ključna; bez njihovoga pritiska, pitanje je da li bi se većina naših službi uopšte i śetila ovoga jubileja, a kamoli krenula u bilo kakvu pripremu.

Otvorena demonstracija ignorancije prema crnogorskome simboličkom nasljeđu

 U kojoj mjeri način na koji je koncipiran i realizovan vizuelni identitet ovog jubileja odražava širi odnos aktuelne vlasti prema značaju obnove nezavisnosti Crne Gore i njenom simboličkom nasljeđu?

BATRIĆEVIĆ: Čini mi se da sam kroz prethodne odgovore već ogolio suštinu, no ovaj vizuelni identitet je najvjerniji portret aktuelnoga stanja u državi. U onoj grafičkoj zbrci nema ni trunke uvažavanja prema 21. maju, već isključivo namjera da se taj datum svede na nebitnu administrativnu obavezu. To je otvorena demonstracija ignorancije prema crnogorskome simboličkom nasljeđu, koje se svjesno prepušta ljudima bez ikakve odgovornosti prema struci i državi.

Način na koji je ovo rješenje silom nametnuto najbolje pokazuje koliko je vlasti stalo do obnove nezavisnosti. Umjesto modernoga identiteta koji priliči suverenoj zemlji, dobili smo bezličnu improvizaciju čiji je jedini cilj da obesmisli sve ono što nas predstavlja. Ovaj pokušaj znaka nije samo estetski promašaj, to je jasna politička poruka i ogledalo njihovoga odnosa prema Crnoj Gori.