Video
Kako navode, broj očeva koji koriste roditeljsko odsustvo i dalje je relativno nizak – 353 u 2023., 426 u 2024. i 423 u 2025. , pa je jasno da se društvene prakse i tržište rada sporije prilagođavaju novim normama.
“Uvođenje neprenosivog dijela odsustva za oba roditelja predstavlja važan signal da je roditeljstvo zajednička odgovornost”, piše u saopštenju.
Dodaju da međutim, podaci ukazuju da sistem još nije u potpunosti spreman za ovakvu promjenu.
“U Crnoj Gori trenutno funkcioniše 55 predškolskih ustanova(21 javna i 34 privatne), sa ukupno 25.932 upisane djece. Istovremeno, u brojnim sredinama jasličke grupe su prebukirane i premašuju propisane standarde. Prema izvještajima medija i resornog ministarstva, u mnogim vrtićima broj djece po grupama značajno prelazi zakonom propisane granice za starosne uzraste, koja za djecu do jedne godine iznosi najviše osam po grupi, za uzrast od jedne do dvije godine najviše 12, itd. U praksi su grupe u pojedinim ustanovama znatno veće, a u javnosti su zabilježeni i primjeri grupa sa 50 do 80 djece”, navodi se u saopštenju.
Kako ističu, ne postoje javno dostupni, precizni podaci o kapacitetima namijenjenim djeci do tri godine, što dodatno otežava procjenu spremnosti sistema.
Dodaju da uz to, savremena razvojna psihologija jasno ukazuje na značaj prve godine života za emocionalni i mentalni razvoj djeteta.
“Stabilna i kontinuirana povezanost sa primarnim starateljem u prvih 12 mjeseci predstavlja temelj sigurne privrženosti i emocionalne stabilnosti i povezana je sa boljom emocionalnom regulacijom, socijalnim funkcionisanjem i dugoročnim mentalnim zdravljem djeteta (Groh et al., 2017; Verhage et al.,2021; Dagan & Sagi-Schwartz, 2022)”, naznačava se u saopštenju.
U tom kontekstu, kako dodaju, javne politike treba da budu usklađene sa naučnim nalazima koji naglašavaju važnost kontinuiteta roditeljske brige u prvoj godini života.
Kako ističu, dalje, zemlje sa politikama prilagođenim porodici, poput plaćenog roditeljskog odsustva, dostupne i kvalitetne brige o djeci i fleksibilnih radnih aranžmana, dokazano smanjuju roditeljski stres i unapređuju dobrobit staratelja,posebno žena. Navedene mjere imaju i pozitivne efekte na tržište rada, povećavaju zadržavanje zaposlenih, produktivnost i ukupnu stabilnost radnog okruženja (UNICEF,2024).
“Nova zakonska odredba, prema kojoj oba roditelja imaju pravo na roditeljsko odsustvo u jednakim djelovima, uz 60 dana neprenosivog dijela za svakog roditelja, u praksi će značiti da će roditelj koji primarno brine o djetetu (najčešće majka) imati deset mjeseci odsustva umjesto dosadašnjih dvanaest, dok će dva preostala mjeseca moći da koristi isključivo drugi roditelj (najčešće otac)”, stoji u saopštenju.
Dodaju da ukoliko drugi roditelj (obično otac) to pravo ne iskoristi, porodica ostaje bez tog perioda odsustva.
“Smatramo da veće uključivanje očeva, kao izuzetno važan cilj, treba zadržati, ali da je neophodno obezbijediti uslove za njegovu održivu primjenu”, naglašeno je u saopštenju.
Zato kako ističu, predlažu da roditeljsko odsustvo ostane 365 dana, kao i dosada,uz uvođenje dodatnih 60 dana neprenosivog dijelazadrugog roditelja, čime bi se istovremeno zaštitio postojeći nivo prava roditelja i djece i snažno podstaklo uključivanje očeva.
“Jasno mapiranje i javno objavljivanje kapaciteta jaslica,sa planom povećanja mjesta za djecu do tri godine. Budžetska ulaganja u proširenje predškolskih kapaciteta,posebno u opštinama sa najvećim pritiskom na sistem”, poručuje se u saopštenju.
Kako ističu, dodatne podsticaje za očeve (zaštitu od diskriminacije na radu, poreske ili druge olakšice, informativne kampanje), kako bi korišćenje neprenosivog dijela odsustva postalo realna, a ne samo formalna mogućnost.
Preporučeno
“Praćenje efekata zakona kroz godišnji izvještaj, koji bi obuhvatao broj korisnika, regionalne razlike i uticaj na radna prava roditelja i tržište rada. Rodna ravnopravnost i veće uključivanje očeva u ranu brigu o djeci strateški su važni ciljevi. Međutim, njihova realizacija mora biti praćena jačanjem institucionalne infrastrukture i zaštitom interesa djece i roditelja. Odgovorna javna politika podrazumijeva da reforme budu i pravedne i primjenjive. Upravo zato smatramo da je potrebno uskladiti normativne ambicije sa realnim kapacitetima sistema”, ističe se u saopštenju.
