Video
“Djeca osjećaju strah, brigu, ljutnju, tugu i anksioznost. To je očekivano i uobičajeno u vanrednim okolnostima. Različite emocije se miješaju i odražavaju na djecu i mlade. U razgovoru sa mladima i djecom, primjećujem da su nestrpljivi, sve ovo dugo traje i različita ograničenja sve teže podnose. Najviše ih interesuje kada će sve ovo proći i kada će moći da se vrate u redovne tokove života. Ipak, optimistični su i očekuju najbolje. U radu sa djecom i mladima, za sada, primijetila sam pojavu blažih simptoma, pojačan strah, nervozu, tjeskobu i anksioznost. Mlađa djeca su uznemirena svim onim što čuju oko sebe, oni su pod velikim uticajem roditelja i zato roditelji treba da vode računa kako se ponašaju u blizini svoje djece. Važno je djecu umirivati i stvoriti atmosferu u kojoj dijete može slobodno da kaže sta misli, osjeća, želi ili čega se plaši. Ne zaboravimo da djeca uče posmatrajući nas odrasle”, objašnjava za Dan Nataša Šljivić, psiholog srednje Ekonomske škole u Baru.
Psiholog u OŠ „Savo Pejanović” u Podgorici Milica Pušonjić istakla je da uticaj pandemije na ponašanje učenika zavisi kako od uzrasta, tako i od objektivnih okolnosti u kojima je dijete provodilo svoje vrijeme.
“Zajednička igra i učenje roditelja i djece veoma su korisni, ali roditelji ne mogu sasvim zamijeniti vršnjake”, navodi Pušonjićeva.
Ističe da je kod neke djece izolovanost uticala na intenziviranje osjećaja usamljenosti, jer su im nedostajali vršnjaci i druge, njima važne, odrasle osobe.
“Sva su djeca s dozom zbunjenosti reagovala na prestanak odlaska u vrtić, školu. Kada se uspostavila dnevna rutina, mnoga djeca su bila zadovoljna što su i roditelji kod kuće. Kod nekih je to pojačalo emocionalnu vezanost i sigurnost, a kod nekih, pogotovo mlađih, uticalo je i na teže odvajanje od roditelja kada su se ponovo vratili u školu”, poručuje Pušonjićeva.
Prema njenim riječima, u nekim porodicama je učestalo i porodično nasilje.
Preporučeno
“Za adolescente je izolacija bi la posebno izazovna, zahtjevna, frustrirajuća, bili su lišeni druženja, odlazaka na školske i druge njima važne događaje, neki na polumaturske i maturske večeri. Sve to je kod nekih učenika dovelo do paničnih stanja i osjećaja anksioznosti”, pojašnjava Milica Pušonjić.
