Kako je u razgovoru za Standard saopštio internista-onkolog sa Instituta za onkologiju Kliničkog centra Crne Gore dr Nikola Milašević, razvoju maligniteta mogu doprinijeti razni faktori rizika, uključujući pušenje, gojaznost, nezdravu ishranu, nedostatak tjelesne aktivnosti, izloženost kancerogenima na radnom mjestu, genetsku predispoziciju i izloženost UV zračenju.

Dr Milašević je dodao da se Crna Gora, kao i druge zemlje, suočava sa problemom povećanja broja oboljelih od malignih bolesti i njihovim uticajem na javno zdravlje, te da su ona među vodećim uzrocima smrti u Crnoj Gori.

STANDARD: Kako se sporvodi prevencija malignih oboljenja?

DR MILAŠEVIĆ: Ne postoje ažurirani i precizni podaci kada su u pitanju maligna oboljenja u Crnoj Gori, te se obično koriste podaci Globocana i dostupni podaci iz Registra za maligne neoplazme, Instituta za javno zdravlje Crne Gore.
U našoj državi se sprovodi niz mjera za prevenciju, dijagnostiku i liječenje raka. To uključuje promovisanje zdravog načina života, rane dijagnostike, dostupnost modernih terapija i podršku oboljelima od raka. Kao i u drugim zemljama, važno je kontinuirano praćenje i evaluacija situacije sa malignim oboljenjima, kako bi se razvijale adekvatne strategije za suzbijanje ove ozbiljne zdravstvene prijetnje.

Prevencijom se mogu značajno smanjiti incidencija i smrtnost od malignih bolesti. Prevencija igra ključnu ulogu u suzbijanju malignih bolesti na različitim nivoima:

Primarna prevencija je sprečavanje pojave malignih bolesti eliminisanjem ili smanjenjem faktora rizika. To uključuje promociju zdravog načina života, kao što su pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost, prestanak pušenja, ograničenje konzumacije alkohola i zaštita od sunca kako bi se smanjio rizik od pojave karcinoma.

Sekundarna prevencija usmjerena je na rano otkrivanje malignih oboljenja kroz redovne medicinske preglede i skrining programe. Rano otkrivanje omogućava identifikaciju bolesti u ranim fazama, kada su tretmani često najefikasniji i kada se mogu postići najbolji rezultati liječenja.

Tercijarna prevencija usmjerena je na sprečavanje komplikacija i recidiva kod osoba koje su već dijagnostikovane sa malignom bolešću. To uključuje praćenje nakon liječenja, rehabilitaciju, podršku pacijentima i održavanje zdravog načina života kako bi se smanjio rizik od ponovne pojave bolesti.

STANDARD: Koliko medicinskih skrininga ima u Crnoj Gori?

DR MILAŠEVIĆ: Kako bi se ovi programi uspješno sprovodili, ključna je saradnja između Ministarstva zdravlja, Instituta za javno zdravlje, lokalnih zdravstvenih ustanova i drugih relevantnih aktera. Ove institucije zajedno rade na edukaciji javnosti, organizaciji testiranja, prikupljanju i analizi podataka, te kontinuiranoj edukaciji i unaprijeđenju skrining programa, kako bi se osiguralo da budu efikasni i dostupni svima kojima su potrebni.
U Crnoj Gori, kao i u većini zemalja, postoje određeni skrining programi koji se redovno sprovode ili preporučuju populaciji prema jasno utvrđenim kriterijumima. Trenutno u Crnoj Gori postoje tri skrining programa i to za: karcinom debelog crijeva, karcinom grlića materice i karcinom dojke.

• Skrining program za karcinom debelog crijeva sprovodi se radi ranog otkrivanja promjena u debelom crijevu ili rektumu kako bi se spriječio razvoj maligniteta ili otkrio u ranim fazama bolesti, kod osoba oba pola od 50 do 74 godine starosti. Primarni skrining test je iFOBT (Immunochemical Fecal Occult Blood Test – imunohemijski test na okultno krvarenje u stolici) koji je brz, pouzdan i jednostavan. Kolonoskopija je invazivniji test koji omogućuje direktni pregled debelog crijeva i rektuma kako bi se otkrile abnormalnosti poput polipa ili tumora. Ona se radi u slučaju pozitivnog nalaza iFOBT.

• Skrining program za karcinom grlića materice bazira se na ranoj detekciji promjena u cerviksu koje mogu dovesti do nastanka raka, kod žena od 30 do 50 godina starosti. Primarni skrining test je HPV genotipizacija. To podrazumijeva određivanje prisustva DNK HPV (humanog papilloma virusa) u brisu grlića materice. Uzorkovanje cervikalnih briseva vrše izabrani ginekolozi. To je jednostavna, neinvazivna i bezbolna procedura. U IJZCG vrši se analiza uzorkovanog materijala i rezultati se elektronskim putem šalju izabranim ginekolozima, koji obavještavaju žene. Žene kod kojih je test pozitivan pozivaju se od strane izabranog ginekologa na dodatne preglede (LBC/kolposkopija/biopsija). Tada se mogu otkriti promjene na grliću materice u ranoj fazi što omogućava pravovremeno liječenje i bolji ishod bolesti.

• Skrining program za karcinom dojke bazira se na ranom otkrivanju promjena u tkivu dojke kako bi se spriječio razvoj raka ili kako bi se malignitet otkrio u ranoj fazi razvoja. Ciljna populacija su žene starosti od 50 do 69 godina. Ciklus skrininga raka dojke traje dvije godine. Primarni skrining test je mamografija na digitalnom mamografu koji je instaliran u prostorijama Centra za skrining mamografiju (CZSM) – KCCG. Kao što smo već pomenuli, preporuke za skrining mogu se razlikovati u zavisnosti od faktora kao što su starost, medicinska istorija i drugi individualni faktori rizika. Stoga je važno konsultovati se sa svojim ljekarom ili zdravstvenim radnikom kako biste dobili personalizovane preporuke za skrining koji odgovaraju vašim potrebama i rizicima.
  

STANDARD: Koliko je razvijena svijest o potrebi prevencije malignih oboljenja u Crnoj Gori?

DR MILAŠEVIĆ: Svijest o prevenciji malignih oboljenja u Crnoj Gori nije na optimalnom nivou, iako se može primijetiti određeni napredak u posljednjih nekoliko godina. Evo nekoliko faktora koji utiču na razvijenost svijesti o prevenciji malignih oboljenja u Crnoj Gori:

• Edukacija stanovništva: Postojeća svijest o prevenciji malignih oboljenja može biti ograničena zbog nedovoljne edukacije stanovništva o faktorima rizika, metodama prevencije i važnosti redovnih medicinskih pregleda.

• Dostupnost informacija: Informacije o prevenciji malignih oboljenja nisu uvijek lako dostupne stanovništvu. Nedostatak adekvatnih kampanja i edukativnih materijala može ograničiti širenje svijesti.

• Zdravstveni sistem: Nedostatak resursa u zdravstvenom sistemu može rezultirati nedostatkom programa prevencije i skrininga. Nedostatak pristupačnih zdravstvenih usluga, posebno u ruralnim ili manje razvijenim područjima, može ograničiti pristup preventivnim pregledima i ranoj detekciji bolesti.

• Kulturološki faktori: Određene kulturološke i društvene norme mogu uticati na percepciju zdravlja i prevencije. Stigma ili tabui oko određenih vrsta medicinskih pregleda ili tema povezanih sa zdravljem mogu otežati promociju prevencije.

• Nedostatak promocije zdravog načina života: Promocija zdravog načina života, uključujući pravilnu ishranu, redovnu fizičku aktivnost, ograničavanje konzumacije alkohola i prestanak pušenja, ključni su faktori u prevenciji malignih oboljenja. Nedostatak promocije ovih zdravih navika u društvu može doprinijeti povećanju rizika od oboljenja.

• Ekonomske prilike: Socioekonomske razlike mogu uticati na pristup zdravstvenoj zaštiti i preventivnim uslugama. Osobe sa nižim socioekonomskim statusom mogu imati manje mogućnosti za preventivnim mjerama zbog finansijskih ograničenja ili nedostatka informacija.
  Prevencija malignih bolesti mora biti planirana i integrisana u zdravstvene sisteme kao ključni element javnog zdravstva. Evo nekoliko razloga zašto je planiranje prevencije ključno:

• Efikasnost resursa: Planiranje prevencije omogućava zdravstvenim sistemima da usmjere svoje resurse tamo gdje su najpotrebniji. Identifikacija populacija sa povećanim rizikom ili područja sa većom incidencijom određenih tipova karcinoma omogućava ciljanje preventivnih programa na te prioritete.

• Kontinuirana evaluacija: Planiranje omogućava redovnu evaluaciju efikasnosti preventivnih programa. Praćenje rezultata i prilagođavanje strategija u skladu sa novim saznanjima i promjenama u epidemiološkim trendovima ključno je za osiguranje uspješnosti prevencije.

• Edukacija i podizanje svijesti: Planiranje prevencije uključuje i edukaciju stanovništva i podizanje svijesti o važnosti prevencije i rane detekcije malignih bolesti. Kontinuirane edukativne kampanje mogu doprinijeti izmjeni ponašanja i navika koje smanjuju rizik od obolijevanja.
  Neki zdravstveni sistemi mogu biti opterećeni drugim prioritetima ili nedostatkom resursa, što može otežati efikasno planiranje prevencije malignih bolesti. Međutim, ulaganje u prevenciju dugoročno doprinosi značajnim uštedama, smanjuje opterećenje zdravstvenih sistema i poboljšava opšte zdravstveno stanje populacije. Stoga je važno da zdravstveni sistemi priznaju važnost prevencije i izdvajaju resurse za planiranje i implementaciju preventivnih programa. STANDARD: Kako unaprijediti svijest o prevenciji? DR MILAŠEVIĆ: Kako bi se unaprijedila svijest o prevenciji malignih oboljenja u Crnoj Gori, potrebno je sprovesti sveobuhvatne edukativne kampanje, poboljšati pristup preventivnim uslugama, jačati zdravstveni sistem i raditi na uklanjanju kulturoloških i ekonomskih prepreka koje otežavaju prevenciju i rano otkrivanje malignih bolesti.
  Prevencija malignih bolesti nije samo odgovornost pojedinca, već i društva u cjelini. Države, zdravstvene institucije i organizacije moraju ulagati u programe prevencije, edukaciju stanovništva i osigurati pristup kvalitetnim zdravstvenim uslugama kako bi se postigla optimalna kontrola malignih oboljenja. Kroz sve ove strategije prevencije, moguće je značajno smanjiti incidenciju, smrtnost i teret malignih bolesti na zdravstveni sistem i društvo u cjelini.