Video
Pobjeda je još u martu prošle godine pisala o tome da je Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, kojim je tada rukovodio Milojko Spajić, za pružanje usluge socijalne i dječje zaštite opredijelilo 100.000 eura nevladinoj organizacijai Institut za socijalnu i obrazovnu politiku (ISOP) za projekte kojima se pomaže žrtvama nasilja – SOS telefon i Sklonište za žrtve trgovine ljudima. Tadašnji direktor te NVO Mitar Radonjić je dva puta pravosnažno osuđivan zbog nasilja, a jednom zbog samovlašća, piše u presudama Osnovnog suda u Baru i Višeg suda iz Podgorice.
Pobjeda je u seriji tekstova objavljivanih od marta prošle godine ukazivala na sistemski feler koji je omogućio da o žrtvama nasilja i trgovine ljudima brine osuđivani nasilnik.
Pisanje našeg lista potvrdio je čak i američki Stejt department u godišnjem izvještaju o trgovini ljudima u svijetu, uz konstataciju da je Crna Gora nazadovala na tom polju, ističući da Vlada nije promptno djelovala i uspostavila alternativne načine za zaštitu žrtava nakon što su stručnjaci objavili vjerodostojne optužbe za zlostavljanje od strane zaposlenog sa upravljačkim dužnostima u skloništu za žrtve trgovine ljudima koje je finansirala država.
Kako se navodi u izvještaju Stejt departmenta objavljenom 16. juna, to zlostavljanje uključivalo je fizičko nasilje nad žrtvama, zastrašivanje i ucjene. Iako je državno tužilaštvo prošlog ljeta pokrenulo istragu protiv Radonjića, Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije suspendovalo dozvolu i finansiranje skloništa, već je uputilo dvoje dječjih žrtava i dodjeljivalo sredstva skloništu sve do isteka donacije u decembru 2022. godine, navodi se u izvještaju.
Stejt department navodi da iako je „zaposleni zvanično dao ostavku u avgustu 2022. godine, navodno je i dalje imao uticaj na rad skloništa“, o čemu je Pobjeda takođe pisala u nekoliko objavljenih članaka. Ipak, licenca za obavljanje djelatnosti socijalne i dječje zaštite, za uslugu smještaj u prihvatilištu-skloništu oduzeta je tek u aprilu ove godine od organizacije „Ženska asocijacija“, što je zapravo bilo novo ime organizacije ISOP. Promjena imena te NVO uslijedila je nakon serije tekstova i otvaranja istrage protiv Radonjića.
Slučajem osuđivanog nasilnika koji se uz finansiranje državnim novcem „brinuo“ o osjetljivim kategorijama, bavio se u aprilu prošle godine i skupštinski Odbor za rodnu ravnopravnost koji je tada zaključio da je neophodno da se pravilnikom za licenciranje NVO koje pružaju usluge iz oblasti socijalnih servisa uvede provjera kaznene evidencije odgovornih lica.
Tada je ukazano i da se, s obzirom na zabrinjavajuće informacije objavljene u Pobjedi koje su ukazale na opasan sistemski feler, ne mora čekati na izmjene Zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti iz kojeg proističe Pravilnik na osnovu kojeg su licencirani pružaoci usluga, već da se na osnovu člana 72 tog zakona usluge socijalne i dječje zaštite mogu obezbijediti i kroz postupak javne nabavke.
Bivša ministarka javne uprave Suzana Pribilović tada je kazala da je izvod iz kaznene evidencije nešto što je predviđeno kao uslov postupkom javne nabavke, te da zakoni „daju sve mogućnosti, samo ih treba primjenjivati u punom kapacitetu“.
Ipak, novoj garnituri u Ministarstvu rada i socijalnog staranja sve gore navedeno nije bio smetnja da NVO Crnogorski bezbjednosni forum 30. maja ove godine dodijeli licencu za obavljanje djelatnosti socijalne i dječje zaštite za uslugu pomoć u kući odraslom i starom licu sa invaliditetom, za 10 korisnika/ca na teritoriji opštine Danilovgrad.
Znakovito je da je Radonjićevoj NVO ova specifična licenca dodijeljena svega tri dana pred istek roka za prijave po javnom konkursu Ministarstva rada i socijalnog staranja „Podrška starijim licima za život u zajednici“ za finansiranje projekata nevladinih organizacija u oblasti – pomoć starijim licima u 2023. godini.
No, ako u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, zbog neizmijenjenog pravilnika nijesu mogli da izbjegnu dodjeljivanje licence, mogli su, posebno nakon objavljivanja izvještaja Stejt departmenta o trgovini ljudima 16. juna, u kojem se konstatuje nazadovanje Crne Gore na tom polju, između ostalog zbog neadekvatne reakcije Vlade u slučaju „vjerodostojnih optužbi za zlostavljanje“ u skloništu kojim je rukovodio Radonjić, mogli su pribjeći modelu javne nabavke, kako bi izbjegli da višestruko presuđivani nasilnik ponovo vodi brigu o nemoćnima. Da im je stalo.
Tukao maloljetnike i prijetio da će ih zapaliti
Radonjić je, kako je Pobjeda pisala ranije, a što je našem listu potvrđeno iz Osnovnog suda u Baru, pravosnažno osuđen 2014. i 2018. godine zbog krivičnih djela nasilničko ponašanje, u sticaju sa protivpravnim lišenjem slobode i samovlašća. Prvi put je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a drugi put na tri mjeseca uz naredbu da kaznu izvrši tako što će je izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.
Prva presuda se odnosi na djelo izvršeno iz 2011. godine kada je ispred jedne osnovne škole sa još jednom osobom protivpravno lišio slobode dvoje maloljetnika. Prema navodima iz presude, Radonjić je maloljetnike tukao ispred škole i u vozilu, a potom ih odveo u jedan apartman gdje je nastavio da ih udara rukama u predjelu glave i tijela. Kako se navodi u presudi, jednom je naredio da klekne na koljena, a onda ga udario nogom u leđa. Prestao je da ga udara kada mu je potekla krv iz nosa. Zatim im je obojici zaprijetio da će ih zapaliti ako slučaj prijave policiji.
Presudom iz 2018. godine proglašen je krivim zato što je upotrebom sile, a drugi okrivljeni upotrebom prijetnje, pribavljao pravo za koje je smatrao da mu pripada, odnosno, prema navodima iz presude, sa drugim okrivljenim, došao do kuće oštećene u namjeri da naplati dug za izvedene građevinske radove, kada je Radonjić, nakon što je drugookrivljeni prijetio oštećenoj kuhinjskim nožem, iz ruke istrgao torbu iz koje je oduzeo i prisvojio novac u iznosu od 100 eura.
Preporučeno
Radonjića je krivim proglasio presudom i Viši sud u Podgorici, 3. novembra 2014. godine, zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, kada je uslovno kažnjem zatvorom od četiri mjeseca ukoliko u roku od dvije godine ponovi krivično djelo.
