Gostujući na Gradskoj televiziji, on je istakao da je problematika poremećaja govora i jezika kod djece vrlo široka.
Roditelji se, kako kaže, suočavaju sa problemima u zavisnosti od uzrasta djeteta.
,,Kod djece od godinu i po do dvije prepoznatljiva su kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju, odsustvo prvih riječi, razumijevanja govora, te slaba auditivna i vizuelna pažnja i percepcija. Kasnije su uočljivi problemi sa poremećajem fluentnosti govora, čitanjem i pisanjem, te sa poremećajem artikulacije. Takođe, patologije postoje i kod odraslih osoba”, objašnjava Medojević.
Nivo svjesnosti roditelja je, kaže, od ključne važnosti.
,,Važno je staviti naglasak na prelingvalne faze. To je period prije pojave prvih riječi — gukanje i brbljanje, a javlja se u različito od djeteta do djeteta. Ta faza poremećaja govora i jezika kod djece normalna je kada dijete udvaja slogove nefunkcionalno sa nerazumijevanjem — ,,neke nepostojeće riječi”, ali već sa godinu dana to treba da dođe na nivo da se dijete obraća majci, ocu ili određenoj osobi”, dodao je Medojević.
Znak da je vrijeme da se zatraži stručna pomoć jeste kada se pomenuto ne dogodi do perioda kada dijete ima 18 mjeseci ili 24 mjeseca, odnosno dvije godine — kaže Medojević.
Kada se govori o poremećajima govora i jezika kod djece, još jedan od problema je uticaj tehnologije i jednosmjerna komunikacija. Generalno, problem je prisutan prilikom praćenja dječjeg razvoja, postoje slučajevi kada roditelji ne znaju da stimulišu dijete ili to čine na pogrešan način.
,,Zavisnost od elektronskih uređaja je velika. Ide se u virtuelne segmente umjesto da smo fokusirani na stvarnost. Dajući djeci sprave u ruke, misleći da će ga tako umiriti, roditelji prave grešku. To zapravo djetetu mnogo oduzima, skreće mu pažnju na pogrešan način. Tačnije, pasivizira se pažnja, pogotovo ukoliko su prisutni sadržaji na stranom jeziku, koji djecu dodatno zbunjuju. Dešava se situacija da dijete prije progovori neki drugi jezik, na kojem gleda razne sadržaje, nego maternji. Poželjno je da roditelji prate razvojne norme, ali ne možemo ih osuditi koji nisu upućeni u to”, poručuje Medojević.
On smatra da je mnogo više onih koji negiraju problem i neće da priznaju grešku.
Preporučeno
,,Mislim da se djeci previše dopušta da uđu u taj svijet. Roditelj nije svjestan koliko škodi djetetu, iako sve to radi iz najbolje namjere”, zaključuje Medojević.
Video