Institucije države Crne Gore već godinu besramno ćute, bez trunke pijeteta prema deset nevino stradalih žrtava i tako nanovo povređuju njihove porodice.

I preživjele – Slavicu Zvicer (66), Filipa Đurkovića (33), Milevu Ramadanović (76), Darinku Čelebić (88), Aleksandra Drecuna (32), kao i policajca Ljubišu Maksimovića (44) iz Podgorice, koji je pucnjima pokušao da zaustavi ubicu, ali ga je on teško ranio. Svi oni bili su na meti Borilovića i povrijeđeni su, ali su, pukom srećom, ostali živi.

Godina je od stravičnog masakra u Medovini, godina kako nema odgovora – zašto je čovjek sa istorijom nasilničkog ponašanja imao dozvolu za oružje i bio naoružan, ali i zašto je reakcija policije kobnog 12. avgusta bila neprofesionalna i neodgovorna.

Institucionalni muk obilježio je godinu nakon zločina. Osim silnih laži kojima su, u prvim danima poslije tragedije, policijski funkcioneri zasipali javnost bezuspješno pokušavajući da demantuju slobodne medije tvrdnjama da je od momenta kada su obaviješteni o pucnjavi u Medovini do trenutka kada je ubica ubijen, policija sve uradila u skladu sa protokolima i profesionalno.

Institucije su se zavjetovale na ćutanje, dok su porodice žrtava i preživjeli ostavljeni sami da se, kako znaju i umiju, nose sa bolom i posljedicama tragedije. Zbog toga su neki od njih odlučili da sami pokušaju da dođu do istine i preko advokata pokrenuli krivične postupke.

Da nijesu imali drugačijeg izbora, Pobjedi je potvrđeno prije nekoliko dana kada smo dobili zapanjujući odgovor iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, koji jasno ukazuje da je država odlučila da zločin u Medovini svede na tragediju koja se nije mogla izbjeći. Odlučni su da stave tačku na masakr i zaključe da posljedice nije bilo moguće preduprijediti ili makar umanjiti. Namjera državnih čelnika je da se zločin prepušti zaboravu i da se aboliraju od odgovornosti svi u institucionalnom lancu koji nijesu postupali u skladu sa propisima i zakonima ove zemlje.

Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću, kako su nam saopštili, utvrdilo je da u postupanju policije nije bilo propusta?!

• Osnovnom državnom tužilaštvu Nikšić delegiran je predmet Osnovnog državnog tužilaštva Cetinje povodom postupanja službenika Uprave policije kada se desio sporni događaj a kada je V. B. više lica lišio života, te je ovo tužilaštvo, nakon sprovedenog izviđaja, ocijenilo da nije bilo zakonskog osnova za pokretanje krivičnog postupka zbog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti – odgovorila je državna tužiteljka, portparolka ovog tužilaštva, Vjera Mićunović na naša pitanja.

OD TUŽILAŠTVA DO TUŽILAŠTVA
Predmet o policijskom postupanju formiran je u cetinjskom tužilaštvu odmah nakon tragedije, saopštila je Pobjedi rukovoditeljka ovog tužilaštva Sanja Radunović, uz objašnjenje da je to tada urađeno po usmenom uputstvu v. d. vrhovnog državnog tužioca.

• Formiran je predmet u vezi zakonitosti i blagovremenosti postupanja policijskih službenika Uprave policijc – Odjeljenje bezbjednosti Cetinje prilikom intervencije dana 12. 8. 2022. godine, povodom upotrebe vatrenog oružja od strane sada pok. Borilović Vuka, koji predmet je, zbog opterećenosti Osnovnog državnog tužilaštva na Cetinju, odlukom v. d. vrhovnog državnog tužioca, povjeren Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću – navela je Radunović u pisanom odgovoru na naša pitanja.

Povjereni zadatak neimenovani nikšićki tužilac odradio je u skladu sa zvaničnom državnom politikom u odnosu na tragediju u Medovini.

Dominantan stav je bio – zanemariti obilje dokaza i relevantnih svjedočenja o nizu propusta policije i policijskih starješina koji su rukovodili akcijom. Od odbijanja grupe policajaca koji su bili u neposrednoj blizini, ispred Cetinjskog manastira, da pruže pomoć mještanima koji su se našli na meti razularenog ubice do odbijanja policajaca koji su prvi stigli u naselje da pucaju i onesposobe ubicu, jer je procjena onih koji su rukovodili operacijom bila da se radi o talačkoj krizi.

Više svjedoka Pobjedi je reklo da je policija imala naređenje da čeka pregovarača i „specijalce“ iz Podgorice i ništa ne preduzima.

• Odgovor da Osnovno državno tužilaštvo Nikšić nije našlo elemente za pokretanje postupka po službenoj dužnosti u slučaju postupanja policije je poražavajući i nezakonit. Taj događaj, ta tragedija zaslužuje mnogo odgovorniji i ozbiljniji odnos. Kritičnom prilikom načinjen je veliki broj propusta i da neko na takav neodgovoran način postupa i daje jednu rečenicu mišljenje da propusta nije bilo, najblaže rečeno je neprimjereno – ocijenio je za Pobjedu advokat Zdravko Đukanović, punomoćnik porodica žrtava iz Medovine, u čije ime je Specijalnom državnom tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Jokića i tadašnjeg šefa cetinjske policije Dalibora Šabana, zbog sumnje da su počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi.

Porodice žrtava ubice iz Medovine odlučne su da ne dozvole državi da stavi tačku na zločin koji im je uništio živote i sve zataška. Njihov advokat je jasan – istrajaće u zahtjevu da se utvrdi odgovornost, jer je u postupanju policije, mjesecima prije zločina i na sam dan zločina bilo mnogo neshvatljivih propusta.

• Čvrsto vjerujem, kao punomoćnik oštećenih porodica, da u tužilačkim strukturama u Crnoj Gori postoji dovoljan broj kvalitetnih ljudi da se ne dozvoli postupak u kome bi oni koji su odgovorni za ovakvu tragediju izbjegli kaznu. Mi ćemo u postpuku insistirati na tome da se utvrdi odgovornost i nećemo dozvoliti da bilo kakve druge primjese utiču na utvrđivanje materijalne istine – poručio je Đukanović.

Specijalno tužilaštvo, međutim, oglasilo se nenadležnim, sudeći prema odgovorima koje je Pobjeda dobila od rukovoditeljke cetinjskog ODT-a.

• U vezi događaja na koji se odnosi Vaše pitanje, kod Osnovnog državnog tužilaštva u Cetinju, formirana su dva predmeta i to jedan po prijavi podnijetoj Specijalnom državnom tužilaštvu dana 6. 6. 2023. godine, od strane porodice oštećenih, protiv policijskih službenika G. J. i D. Š. zbog krivičnog djela nesavjestan rad u službi iz člana 417 stav 2. Krivičnog zakonika Crne Gore, koja prijava je dostavljena na nadležnost ovom tužilaštvu dana 27. 6. 2023. godine – saopštila nam je Radunović.

Drugi predmet koji je formiran u ovom tužilaštvu, kako je navela, odnosi se na „ispitivanje zakonitosti postupanja službenika MUP-a Filijala za upravne unutrašnje poslove u Cetinju, u pogledu izdavanja oružnog lista na ime sada pok. Borilović Vuka i eventualnog oduzimanja oružja od istog, nakon što je pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Cetinju, od 25. 10. 2021. godine, oglašen krivim zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje“.

Pobjedi je i iz Višeg državnog tužilaštva u Podgorici saopšteno da pitanja koja smo im uputili o postupanju policije u ovom slučaju nijesu njihova nadležnost.

Porodicama žrtava i preživjelima, jasno je, slijedi duga borba sa crnogorskim institucijama u potrazi za istinom da li je tragedija možda mogla biti spriječena i da li su posljedice ovog bezumnog zločina, drugačijom reakcijom policije i djelovanjem institucija, mogle biti, ako ništa drugo, makar donekle ublažene.

Jer, nesporna je činjenica da je Borilović po Medovini sijao smrt i nakon što je policija stigla u naselje.

NESPORNA ODGOVORNOST

• Opravdano se problematizuje postupanje policije koja nije djelovala u skladu sa načelom hitnosti budući da je protekao jako dug vremenski period od saznanja za zločin do njihove intervencije. Iako su postojali svi zakonom predviđeni uslovi za upotrebu najtežeg sredstva prinude – vatrenog oružja policija nije efikasno i blagovremeno reagovala u ovom slučaju, iz razloga što se predugo čekalo da se na prostoru od svega nekoliko stotina metara od stanice policije urgentno preduzmu mjere spašavanja života građana – kategoričan je i kriminolog, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore Velimir Rakočević.

Odgovornost za veliki broj nasilno oduzetih ljudskih života, naglašava on, mora postojati.

• Ne može nam biti alibi to što se masovni zločini na sličan način dešavaju i u mnogo razvijenijim društvima od našeg. Upravo je naša komparativna prednost u tome što kao relativno malo društvo možemo brže da smanjimo opštu izloženost nasilju, a naročito da stvorimo uslove za što raniju identifikaciju znakova upozorenja kojih je u ovom slučaju bilo napretek – istče Rakočević.

Naglašava da su postojali indikatori koji su ukazivali na moguće kriminalno ponašanje Vuka Borilovića.

• Kriminološki rečeno, kada je u pitanju višestruki ubica on je godinama unazad ispoljavao eksperesivnu agresivnost i hostilnost, ali nažalost nijedna efikasna preventivna mjera prema njemu nije preduzeta. Stoga smo ponovo pred nasušnom potrebom jačanja efikasnosti kontrole vatrenog oružja. Da su institucije radile profesionalno došlo bi do obaranja rizika od najtežeg oblika nasilja u ovom slučaju. Oštrijom ukupnom kontrolom vatrenog oružja može se u velikoj mjeri neutralisati rizik njegovog prisustva, a upravo dostupnost oružja kod ove tipologije delinkvenata pojačava agresivnost – kaže Rakočević.

Ubica iz Medovine bio je lovac i imao je registrovano oružje i municiju. MUP i policija, međutim, do danas ćute kako je moguća situacija da je Vuk Borilović ostao naoružan godinu prije zločina, a nakon što je uhapšen zbog nasilničkog upada u dvorište kuće svog nadređenog. Polupao mu je automobil, kamenjem gađao u kuću i u fizičkom obračunu tada teško povrijedio svog pretpostavljenog…

• Veliki problem predstavlja pasivnost državnih organa i javnih ustanova kada je u pitanju višestruki ubica. Što se drugo moglo očekivati od osobe koja je odavno postala opasna po okolinu, a instutucije nijesu uradile gotovo ništa u oblasti prevencije – dodaje Rakočević.

Konstatuje i da bi se moglo reći da je nezainteresovanost nadležnih da se preduzmu preventivne mjere prema ubici u odnosu na ranije ispoljenu zločinačku aktivnost podsticajno djelovala na učinioca.

Za advokata porodica žrtava Zdravka Đukanovića ključna odgovornost je na šefovima podgoričke i cetinjske policije čiji su propusti u radu, smatra on, zapravo radnje izvršenja krivičnog djela i značajno su doprinijeli tragediji.

• Izvršilac teškog krivičnog djela nikako nije mogao ostati u posjedu oružja za koje je imao dozvolu, a imajući u vidu dvije okolnosti. Prva je, da je zbog krivičnog djela koje je počinio ranije, po Zakonu njemu moralo biti oduzeto oružje, a druga je da je on liječen u neuropsihijatrijskoj klinici. Svaki od ovih osnova, sam za sebe je dovoljan da se oružje moralo oduzeti, ma o kome se radilo. Klinika je obavijestila nadležne državne organe o tome. Ako neko kaže da nije, moraće to da dokaže pred nadležnim tužilaštvom i moguće da će tada biti i dopuna krivičnih prijava – poručuje advokat Đukanović.

Naglašava da od tužilaštva očekuje da samo uradi svoj posao onako kako je to zakonom predviđeno i propisano.

ADŽIĆ I TERZIĆ IGNORIŠU PITANJA
Uporni bijeg od činjenica i istine institucije nastavljaju i godinu nakon zločina. MUP i Uprava policije i dalje odbijaju da odgovore na pitanja – kakav je bio lanac komande i da li je načelnik CB Podgorica Goran Jokić stvarno upravljao policijskom operacijom; jesu li prve informacije bile da je riječ o talačkoj krizi; kada je obaviještena i kada je na Cetinje uopšte stigla Protivteroristička jedinica (PTJ), ko je i kada obavijestio Posebnu jedinicu stacioniranu u Budvi, je li i SAJ takođe bio angažovan i kada…

Pobjeda od odlazećeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića nije dobila odgovor ni na pitanje da li je utvrđivana odgovornost nadležnih i zapošljenih u filijali MUP-a na Cetinju, kao i cetinjske policije – odnosno, zašto Boriloviću nije ukinuta dozvola za nošenje i oduzeto mu oružje godinu prije nego je počinio masakr i ko je odgovoran za to?

Adžiću smo postavili 15 pitanja, ali on je odlučio da ćuti, iako je nakon tragedije najavljivao transparentnu istragu, prije svega komisiju koja je trebalo da ispita postupanje policije.

Je li komisija uopšte formirana ne zna se, ali je činjenica da niko od policijskih šefova nije pozvan na bilo kakvu odgovornost, tako da – iako je i oformljen neki „ekspertski tim“ – jasno je da su, kao i nikšićko tužilaštvo, ocijenili da je sve bilo u skladu sa protokolima, propisima i zakonima?!

Naša pitanja ignorisali su i u Upravi policije.

Profesor Rakočević kaže da „iako je lako sa ove distance zamjerati policijskoj organizaciji na neučinkovitosti“, on misli „da je ona najmanje kriva, a da ključnu odgovornosti snose donosioci odluka koji se sjete policije samo onda kad im je to politički oportuno“.

• Ako hoćemo da imamo bezbjedno okruženje onda moramo permanentno ulagati u razvoj policije. Neshvatljivo je da policajci u stanicama policije, kao što je to u ovom slučaju, nemaju zaštitne prsluke, balističke štitove, dugocijevno vatreno oružje u vozilu i slično. Treba da se zapitamo kako su mogli oskudno opremljeni policajci učiniti bilo što više od onog što su preduzeli ako su na opasnog ubicu išli neadekvatno opremljeni i obučeni. Svi pripadnici policije moraju imati stalnu specijalističku obuku, a naročito iz oblasti upotrebe vatrenog oružja i drugih sredstava prinude i ne možemo se oslanjati samo na specijalne jedinice – naglašava on.

PREMIJER U AKCIJI ZATAŠKAVANJA
Da država neće ništa učiniti da utvrdi odgovornost u postupanju policije najavio je odmah nakon počnjenog zločina odlazeći premijer Dritan Abazović, koji je već tada poručio da ne očekuje ostavke, niti da smatra da za njih ima mjesta.

• Ako dođemo u situaciju da ljudi koji su profesionalni olako podnose ostavku, niko neće htjeti da radi ove poslove i institucije ćemo prepuštiti nestručnima – rekao je tada Abazović, koji je zapanjujuće drsko najveći masovni zločin u Crnoj Gori okarakterisao „olakom“ situacijom.

Zapanjujuće je da Abazović i ostali nosioci vlasti u našoj zemlji nikada nijesu, makar verbalno, osudili postupak policajaca stacioniranih 24 sata ispred Cetrinjskog manastira, koji uporno čuvaju ne zna se od koga, kada je do njih, ranjen dotrčao muškarac koji je izbjegao smrt i zatražio pomoć. Kako je svjedočio – rekao im je da Borilović ubija komšije, a oni su mu odgovorili da je njihov zadatak da čuvaju manastir i da će se za pucnjavu u Medovini pobrinuti neko drugi?!

Nikada Abazović nije odgovorio da li je ovo profesionalno postupanje i zaslužuje li makar neku sankciju.

Još je mnogo postupaka čuvara javnog reda i mira i njihovih šefova koji bi u uređenim državama zahtijevali hitno preispitivanje. Crnogorske vlasti, međutim, jedino što žele je da se ova tragedija zaboravi.

Država i institucije, nažalost su, još jednom dokazale da su u službi vlastodržaca i njihovih interesa koji su iznad zakona ove zemlje.

Sudeći prema informacijama koje je Pobjeda dobila od tužilaštava iz Cetinja i Nikšića, ali i od Višeg državnog tužilaštva iz Podgorice – nije formiran, ili je odbačen, predmet – da li je profesionalno urađen i uviđaj u Medovini.

Miloš Martinović, čiji su supruga i dva sina bili prve žrtve pomahnitalog ubice, dostavio je, još u avgustu prošle godine, dokaze koji ukazuju na nemarnost istražitelja tokom uviđaja. O tome je svjedočio za Pobjedu kada je ispričao s kakvim se užasom suočio četiri dana poslije tragedije – kada je prvi put ušao u podstanarski stan u kojem je privremeno živio sa porodicom, jer su renovirali svoju kuću. U stanu je, osim čaura, našao čak i ostatke djelova tijela koji su ostali za ekipom koja je radila uviđaj. Za ovako ponovno, surovo proživljavanje lične tragedije Miloša Martinovića za crnogorske institucije niko nije odgovoran.

ŽRTVE
Vuk Borilović (34) ubio je 12. avgusta prošle godine, kako se sumnja, prvo svoje podstanare – Natašu Martinović i njena dva sina Mašana i Marka. Vjeruje se da mu je potom na nišan došao Milan Mitrović, kojeg je kum Slobodan Martinović pozvao telefonom i očajnički zamolio da pođe u Medovinu, jer je on bio van Cetinja, i pomogne njegovoj familiji. Borilovićev krvavi pir nije uspio da zaustavi ni njegov rođeni ujak Goran Đurišić, koji je dojurio u Medovinu čim je čuo što se događa. Ubio ga je čim se pojavio.

Borilović je upao i kuću prvih komšija Drecuna i ubio Dimitrija, Danicu i Rajka, a u drugoj komšijskoj kući usmrtio je sestre Aleksandru i Milu Radunović.

Iako teško ranjeni, njegov krvavi pir preživjeli su Slavica Zvicer, Filip Đurković, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić i Aleksandar Drecun, kao i policajac Ljubiša Maksimović.

Ubicu je na kraju zaustavio i usmrtio policijski metak, zvaničan je nalaz tužilaštva. Osim policijskih, u Borilovićevom tijelu pronađena su i četiri zrna od metaka ispaljenih iz „civilnog“ pištolja.

Zašto je policija čekala da se Cetinjani samoorganizuju i sami pokušaju da se odbrane od pomahnitalog ubice tužilaštvo nikada nije odgovorilo crnogorskoj javnosti. Iako duguju odgovore – odbijaju da kažu i kako je moguće da je više građana stiglo u Medovinu, iz različitih dijelova grada, kako bi pomogli mještanima, a da je policija sve nijemo posmatrala.

Jedan od njih za Pobjedu svjedoči da su molili policajce da pucaju, da zaustave Borilovića, da su neki od njih čak pokušali i da od policajaca otmu pištolje.

• Naređenje je da ne pucamo – bio je, kako tvrdi naš sagovornik, odgovor koji su dobili.

MOTIV
Motiv ove užasne tragedije do danas nije rasvijetljen, ali svjedočenja ljudi koji su bili bliski sa Borilovićem, kao i dokazi kojima raspolaže advokat Zdravko Đukanović, govore da je liječen u neuropsihijatrijskoj ustanovi i nedvosmsileno ukazuju da je on bio psihički nestabilna osoba. Crnogorske institucije i država, jasno je, nemaju volje ni hrabrosti da utvrde da li je ovaj zločin mogao biti spriječen da su svi odgovorni u sistemu postupali u skladu sa propisima i zakonima.

Cetinjani kažu kako je Borilović imao paranoične ispade, da je bio uvjeren da ga neko nadgleda, prati, a neka dešavanja pripisivao je, navodno, i mađijama.

Supruga i četvoro djece Vuka Borilovića nijesu bili na Cetinju 12. avgusta prošle godine. Prema nezvaničnim informacijama nekoliko dana ranije otišli su van grada.

Ono što bi trebalo da zabrine cjelokpunu crnogorsku javnost je činjenica da crnogorske institucije na ovom tragičnom događaju, čini se, ništa nijesu naučile. Umjesto da smo kao društvo od odgovornih pojedinaca u sistemu čuli da je država, suočena sa do sada neviđenom tragedijom, identifikovala brojne propuste od komunikacije sa lokalnim stanovništvom i postupanja policije u toku samog događaja, identifikovala odgovorne u sistemu i, na kraju, kreirala nove protokole koji bi minimizirali mogućnost da se negdje, nekad, dogodi nova Medovina, dobili smo tišinu koja ubija istinu.

Sinoć je i u Medovini, na Cetinju, vladala jeziva tišina. U znak sjećanja na nevine žrtve bezumnog zločina, zastave na ulazu u Cetinje i na svim lokalnim institucijama spuštene su na pola koplja, a iz gradskih lokala se čuo samo tihi žamor.

Kako je Jokić rukovodio akcijom
Iz Uprave policije nikada formalno nijesu potvrdili da je načelnik podgoričke policije Goran Jokić rukovodio akcijom na Cetinju 12. avgusta prošle godine, ali su dva dana nakon tragedije saopštili da je o događaju obaviješten u 15.38 sati i da je „odmah krenuo u pravcu Cetinja“.

• A u narednih desetak minuta otpočeta je i završena procedura angažovanja specijalne taktičke jedinice – PTJ. Pripadnici ove jedinice su došli na lice mjesta neposredno nakon što je počinilac V. B. (34) lišen života. Kada se sagleda relacija od početne tačke iz Podgorice do lica mjesta na Cetinju, kao i vrijeme potrebno za pripremu taktičke jedinice, PTJ je u kratkom roku bila na licu mjesta – pravdali su se u tom saopštenju iz Uprave policije.

Ponovili su da je policija prema Boriloviću ispalila oko 20 projektila, „kao i da su uporedo sa djelovanjem u pravcu savladavanja izvršioca bili angažovani na zaštiti drugih građana“.

Nikada nijesu odgovorili da li je Jokić izričito naložio policajcima na terenu da ne pucaju i da čekaju pregovarača i „specijalce“, kao ni kada je stigao na mjesto zločina i da li je utvrđivana njegova odgovornost zbog lošeg rukovođenja akcijom.

Đukanović: Policajci koji su bili ispred Manastira morali su da reaguju
Advokat porodica žrtava Zdravko Đukanović za Pobjedu ističe da je policijska jedinica koja je bila ispred Cetinjskog manastira morala da reaguje u momentu kada su dobili informaciju da se u njihovoj neposrednoj blizini dešava zločin.

• Mi smo to naveli u krivičnoj prijavi, okolnost da policijski službenici koji su se nalazili u blizini mjesta zločina nijesu reagovali, iako je to bila njihova obaveza. Oni su tamo čuvali zastave ili su bili iz nekih srugih razloga, ali ti razlozi, izvan svake sumnje, nijesu bili urgentni. Nije bilo nikakve smetnje da od ta četiri policijska službenika, koliko ih je po našim saznanjima bilo tamo, ne postupe profesionalno i zakonito. U momentu kada su ugroženi životi građana mogao je jedan policijski službenik da ostane tu, a da ostali službenici pruže pomoć građanima i zaustave tragediju ili preduzmu radnje da bi posljedice tragedije bile manje – kategoričan je Đukanović.

Zanemarivanje svjedočenja
Ekipa Pobjede stigla je na Cetinje, nepun sat nakon masakra, 12. avgusta 2022. godine. Kada su stigli trajao je uviđaj.

Dan kasnije, foto-reporter našeg lista Stevo Vasiljević obišao je naselje Medovina i naišao na, kako kaže, ,,okolnosti za koje smatra da nijesu uobičajene“ – na ulasku u naselje, od Vladinog doma, nije bilo policijske trake niti uniformisanih policajaca i mjesto zločina nije bilo obezbijeđeno ni na koji način?!

• Potpuno slobodno sam šetao kroz naselje, pored lokacija na kojima se pucnjava očigledno događala, razgovarao sa mještanima, koliko je to bilo pristojno u tom momentu, i svjedočio prizorima i predmetima za koje mislim da bi trebalo da budu predmet vješačenja, a koje su prosto stajale razbacane naokolo. Dio njih sam i slikao, koliko je to u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima novinarstva, dio sam vidio, ali nijesam slikao jer smatram da nijesu od interesa za javnost, a nemam namjeru da se bavim forenzičkim i istražnim radnjama, koje smatram da trebaju biti i motiv i zadatak policijskih službenika – rekao je tada Vasiljević.

O svojim saznanjima obavijestio je Vrhovno i Više državno tužilaštvo, dostavljajući i fotografije na kojima se vide ostavljeni predmeti nakon uviđaja – krvavi čaršav, forezničke kese… Nikada ga niko nije pozvao da svjedoči.

Suočavanje s ubicom
Mještanin Medovine Slobodan Vujačić, koji je zajedno sa svojom porodicom bio na meti Borilovića, ali su spašeni zahvaljujući prisebnosti policajca koji je mjesto događaja obezbjeđivao na terasi njihove kuće, ispričao je Pobjedi, dva dana poslije zločina, da su „obični“ policajci tog dana učinili sve što su mogli.

– Jedan mi je spasio familiju. I zahvalni smo im. Eto, je li i jedan dolje teško ranjen. Što su oni mogli više? To nije bio posao za njih, to je bio posao za obučene, specijalne jedinice… Taj pomahnitali čovjek je došao i na moju kuću. Mi smo odbili napad – priča Vujačić.

U kući su mu bili supruga i dvojica unuka od pet i osam godina, kao i stara majka. Njegova žena se sa unucima zaključala u kupatilu.

– Policajac je bio tu kad je počeo napad na našu kuću. Stigao je, možda 10-15 minuta prije nego se napadač pojavio. Bio je hrabar taj policajac. I hvala mu. Bio sam tu sa njim. Nijesam se mogao kriti po kući, da mi neko drugi brani dom i porodicu, a ja da se krijem – dodao je Vujačić.

Ono čemu je svjedočio u Medovini opisuje kao horor.

– Prvo smo čuli tri pucnja, a onda ga viđeli na terasi kuće. Držao je pušku, uz užasan komentar na račun neke ženske osobe i krenuo u krvavi pohod. Odmah mi je bilo jasno da se zlo sprema – ispričao je Vujačić.

Kada je ubica upao u dom Drecuna, odjeknuli su lelek, kuknjava, vriska i pucnjava.

– Onda, odjednom zatišje. Mislim da je ušao u ukupno šest kuća. Koga je god zatekao, ubio ga je ili ranio. Na kraju je krenuo u moju kuću. Bio mu je plan da „odradi“ još jednu, ispod mene, ali nije uspio – rekao je Vujačić.

Ispričao je da su se naseljem prolamali kuknjava i leleci.

– Nijesam se uplašio za sebe, ali je užas kad čuješ pucnjeve, lelek, jauke, vrisak i očekuješ da će doći i na tvoja vrata, a tu ti je porodica. Užasno je to. Sumanuto je jurio kroz naselje, čas ga vidiš ispred jedne kuće, pa za nekoliko sekundi ispred druge – kaže Vujačić.

Kada su policajac koji je bio sa njim na terasi i on odbili napadača od njegove kuće, „sjurio je dolje prema Radunovićima“.

• Namjeravao je i u tu kuću da uleti, ali nije uspio da prođe – ispričao je tada naš sagovornik.

Policija se zvanično oglasila šest sati nakon zločina?!
Policija i MUP dozvolili 12. avgusta prošle godine da crnogorska javnost satima bude zasipana raznoraznim dezinformacijama, koje su išle do paničnih poruka na društvenim mrežama da je počeo građanski rat. Čutavih šest sati niko od policijskih zvaničnika nije saopštio ni najosnovnije činjenice o tome što se događa u Medovini.

Društvene mreže i pojedini portali bili su preplavljeni lažnim informacijama, pa se javnost jedino mogla osloniti na profesionalne medije koji su nudili kakve-takve odgovore na niz pitanja koja su se otvarala…

Prva zvanična informacija stigla je nešto poslije 21 sat. Ne od policije ili MUP-a, već se medijima obratila tužiteljka koja je radila uviđaj – Andrijana Nastić, koja je novinarima na Cetinju kazala nekoliko rečenica, koliko je mogla u tom trenutku.

Iz Uprave policije oglasili su se tek oko 21.30 sati, kada se javnosti obratio tadašnji direktor Zoran Brđanin, video-porukom, saopštavajući šture podatke.

• Ozbiljan problem je neoglašavanje nadležnih u dugom vremenskom periodu što je s pravom izazvalo uznemirenje javnosti koja je dobijala nezvanične informacije. Kada su se napokon oglasili, bilo je to prilično konfuzno i šturo što je unijelo dodatnu zabunu kod građana – upozorava profesor Rakočević.

Nikada istražitelji nijesu organizovali konferenciju za medije, već je iz Uprave policije delegiran jedan po jedan policijski funkcioner da, preko prijateljskih televizija, kako bi izbjegli pitanja koja im ne odgovaraju, pravdaju i objašnjavaju neshvatljivu policijsku reakciju u Medovini.

Nizale su se, dan za danom, mučne, uvrjedljive laži. Drsko i uporno.

Da li je država mogla spriječiti zločin?
Ministarstvo unutrašnjih poslova moglo je, i moralo, po najmanje dva osnova, u skladu sa zakonom, a prije donošenja pravosnažne presude, oduzeti oružje Vuku Boriloviću, ubici koji je počinio masakar na Cetinju, koji je kao lovac imao registrovano vatreno oružje.

Borilović je, kako je pisala Pobjeda, u mladosti imao nekoliko prijava za nasilničko ponašanje, a na osnovu posljednje krivične prijave za nasilničko ponašanje u julu prošle godine mu je bila izrečena prvostepena presuda i naložena mu je obaveza nošenja nanogice, na koju se on žalio.

Da je protiv Borilovića policija podnijela krivičnu prijavu, potvrdio je u programu Televizije Crne Gore neposredno nakon tragedije i tadašnji načelnik kriminialističke policije Centra bezbjednosti – Podgorica, Zoran Bašanović.

On je tada kazao da je Boriloviću tokom 2021. godine pisana krivična prijava za nasilničko ponašanje, zbog svađe sa kolegom, da je sproveden tužiocu, te da je postupak bio pred sudom.

Borilović je nakon sukoba na poslu, kako je to objavila Pobjeda, otišao kod kolege u mjesto stanovanja, povrijedio ga, oštetio mu automobil i gađao kamenjem u kuću, nakon čega ga je kolega prijavio policiji.

Bašanović je tada u programu TVCG kazao da se oružje obično oduzima kada je u pitanju nasilje u porodici, pa postoji opasnost da će se ponoviti nasilje.

• Mi nijesmo nikada imali prijavu nasilja u porodici vezano za Borilovića. Takođe, postoje uslovi da će se oduzeti oružje od lica ako se druži sa licima iz kriminogene sredine, ili sklonim uživanju alkohola, opojnih droga, ako je sklon nasilju.. Mi, ništa od toga nijesmo imali kod Borilovića. Nismo imali, šro se kaže, taj radar za njega – pravdao se tada Bašanović.

Međutim, prof. dr Miloš Vukčević, advokat i redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran u razgovoru za Pobjedu bio je izričit da je Ministarstvo unutrašnjih poslova moralo Boriloviću oduzeti oružje nakon prijave, jer je Zakon o oružju u članu 48 eksplicitan i kaže da će MUP oduzeti oružje, municiju i ispravu o oružju od fizičkog lica koje prestane da ispunjava neki od opštih uslova za izdavanje odobrenja za nabavku oružja definisanih u članu 13 zakona, specifično njegov stav 5.

U pomenutom stavu, uslov čije je ispunjenje prestalo samom krivičnom prijavom protiv Borilovića je da „ne postoje druge okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno, a naročito: uživanje alkohola, droga ili drugih psihoaktivnih supstanci, poremećeni porodični odnosi, sukobi sa okolinom, agresivno ponašanje, kao i drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu“.

Vukčević smatra da je napadom na kolegu došlo do „sukoba sa okolinom i agresivnog ponašanja“, te da je MUP morao po tom osnovu oduzeti oružje od Borilovića.

Osim toga, i u članu 50 Zakona o oružju normirana je hitna mjera preventivnog oduzimanja ako se utvrdi da postoje okolnosti koje ukazuju da bi oružje moglo biti zloupotrijebljeno.

• Oružje, municija i isprava o oružju oduzeće se odmah i prije okončanja krivičnog, prekršajnog, odnosno upravnog postupka, do okončanja tog postupka, radi preduzimanja preventivnih mjera u cilju zaštite od nasilja u porodici ili zaštite javnog poretka, koje se moraju preduzeti bez odlaganja, a činjenice na kojima se zasniva rješenje o oduzimanju oružja su utvrđene ili barem učinjene vjerovatnim – piše u Zakonu.
• Dakle Ministarstvo je moralo prema članu 48 oduzeti oružje, jer su nastupile okolnosti prestanka važenja opštih uslova za izdavanje odobrenja za nabavku oružja iz stava 5 člana 13, a onda i jer je bio ispunjeni i uslov iz člana 50, jer je u pitanju bila zaštita javnog poretka – kazao je Vukčević.

On smatra da su oba ova rješenja morala i mogla da se koriste.

-Odmah nakon podnošenja prijave za nasilničko ponašanje, pošto policija ima pristup evidenciji kojom može utvrditi da li lice ima oružje, prevntivno je, nakon obavještenja kolega iz policije, MUP morao oduzeti oružje od Borilovića, ne čekajući suđenje, jer je prestao da važi jedan od uslova za dobijanje dozvole- zaključio je Vukčević.

Registrofon i zataškavanje
Danima nakon stravičnog maskra na Cetinju, visoki policijski funkcioneri su gradili narativ da je odgovor policije bio munjevit, te da su pripadnici loklane policije bili na licu mjesta u 15:33, tri minuta nakon što su primili prvi poziv građana da se u Medovini dešava aktivna pucnjava.

Kada je crnogorski umjetnik Aleksandar Radunović Popaj, prvo anonimno, podgoričkom Radiju Antena M dostavio dokaz da je on lično prvi u 15:22 prvi put pozvao 122, a nakon toga još tri puta zvao policiju, obavještavajući da se u neposrednoj blizini njegove kuće dešava zločin potom, prve reakcije Uprave policije su bile u cilju diskreditovanja te informacije.

Reagovanje UP od 14. avgusta, dva dana nakon tragedije, koje je redakcijama crnogorskih medija proslijeđeno u kasnim večernjim satima, kako su naveli bilo je povodom „niza neutemeljenih navoda koji su (tog dana) objavljeni u crnogorskim medijima“.

Potom je u nastavku saopšteno da „nema dokaza da je poziv policiji upućen u 15:22“, te ponovljena tvrdnja da su službenici za tri minuta bili na licu mjesta.

Na sličan način reagovao je i načelnik kriminalističke policije u podgoričkom Centru bezbjednosti Zoran Bašanović koji je tvrdio u programu Televizije Crne Gore, dan nakon što je prvi put objavljena informacija o Radunovićevim pozivima, kako nije tačno da je na broj 112 upućen poziv u petak u 15:22 časova.

Nakon što je 16. avgusta Radunović, revoltiran reakcijama policije u kojima je insinuirano da to što je saopštio nije istina, dao odobrenje da se objavi da je on čovjek koji je u 15:22 prvi put pozvao 122, uslijedilo je novo reagovanje Uprave policije. Opet u kasnim večernjim satima.

U novom saopštenju UP je ustvrdila da prethodno nijesu demantovali Radunovića, i da su naknadnim provjerama poziva i registrofona utvrdila da taj uređaj, koji se nalazi u Odjeljenju bezbjednosti Cetinje, ima satelitsko odstupanje od četiri minuta i 35 sekundi.

No, kako je kasnije pokazalog istraživanje Pobjede, audio snimci poziva građana upućeni prema broju za hitne pozive 122 tokom tragedije koja se odigrala na Cetinju u petak 12. avgusta 2022. godine, izuzeti su sa registrofona u prijestoničkom Odjeljenju bezbjednosti već u nedjelju veče, 14. avgusta, kada je i registrovano odstupanje uređaja za snimanje poziva od realnog vremena.

To je u odgovorima na pitanja Pobjede našem listu zvanično i potvrđeno iz Uprave policije. U odgovorima na naša pitanja, tada je iz UP posebno naglašeno da su izuzeti i snimci tri poziva koje je uputio Aleksandar Radunović Popaj.

Kako je zvanično saopšteno Pobjedi, službena zabilješka povodom izuzimanja ovih audio snimaka sačinjena je 14. avgusta, u večernjim satima, i tom prilikom registrovano je da postoji odstupanje kada je riječ o vremenu koje bilježi računar registrofona, koji ima svoj sistemski sat, od realnog vremena.

Ovo praktično znači da su u Upravi policije vrlo dobro znali kada je upućen prvi poziv na 122 i svjesno danima obmanjivali javnost kako bi sačuvali narativ o reakciji policijskih službenika u roku od tri minuta.

Nakon raskrinkavanja ovog pokušaja zataškavanja, iz narativa zvaničnika je satnica u kojoj se pominje precizno vrijeme 15:33, kao prvi odgovor policije, potpuno nestala, ali su zadržali frazu „tri minuta nakon prvog poziva“.

Ovo je, prema svjedočenju brojnih očevidaca koji su tvrdili da se lokalna policija u Medovini pojavila tek10-ak minuta nakon početka pucnjave, bilo brutalno obmanjivanje crnogorske javnosti. O tome svjedoči i dio saopštena UP od 14. avgusta prošle godine u kojem se prvi put pominje i uloga načelnika CB Podgorica Gorana Jokića.

– Načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Goran Jokić obaviješten je u 15.38 i odmah je krenuo u pravcu Cetinja – pisalo je u saopštenju.

Ni ovaj segmenta tragične cetinjske priče, zvanično nikada nije rasčivijan, niti je utvrđena odgovornost, makar po dva osnova. Nadležni su i dans javnosti dužni najmanje dva odgovora – po čijem nalogu je crnogorska javnost svjesno danima obmanjivana od visokih policijskih funkcionera i, ono što je važnije, kada će biti utvrđena odgovornost za zataškavanje propusta u reakciji policije na aktivnu pucnjavu u Medovini.