Iz Centra za ženska prava ranije danas su saopštili kako im se tokom proteklih dana obratilo pet žena koje tvrde da su bile izložene mobingu od strane Gredića.
Reagovanje Gredića prenosimo integralno:“Povodom tekstova objavljivanih u proteklim mjesecima u dnevnom listu „Vijesti“, te drugim medijima, dužnost mi je da javnosti dodatno pojasnim namjeru i svrhu naručilaca tekstova koji se u kontinuitetu objavljuju pokušavajući da diskredituju moj lični i profesionalni integritet, a tempirani u vrijeme kada predstoji izbor za izvršnog direktora COTEE-a.
Ovim putem ne oglašavam se da bih se pravdao bilo kome, jer za to nemam nikakvog razloga.
Ono što imam je odgovornost – prema porodici, prijateljima, kolegama i javnosti da ukažem na ozbiljnost manipulacija koje se plasiraju u javni prostor. Zato se i obraćam. Ne kao neko ko traži bilo čiju podršku, već kao neko ko vjeruje u obavezu da se javnosti ponudi puna slika, a ne montirana naracija.
U poslednje vrijeme svjedočimo orkestriranoj kampanji čiji cilj nije istina, već diskreditacija. Cilj je jasan – prikazati kao problem ono što je zapravo pokušaj uvođenja reda, odgovornosti i profesionalizma.
U nizu tekstova koji se plasiraju u medijima već mjesecima, svjesno se zanemaruje suština i javnosti se nudi iskrivljena verzija stvarnosti. Riječ je, zapravo, o pokušaju da se očuva stanje u COTEE-u kakvo sam zatekao – stanje izolovanosti i nevidljivosti od drugih institucija, bez jasnih ciljeva i bez odgovornosti.
Moj “grijeh” je što sam to stanje prekinuo. Nakon što sam preuzeo dužnost i stekao prvi uvid u stanje institucije u kojoj sam imenovan za izvršnog direktora, zatekao sam situaciju koja nije bila baš zadovoljavajuća. Odmah su se mogli primijetiti narušeni međuljudski odnosi, funkcionisanje bez odgovarajućih internih pravilnika ili koje je trebalo ažurirati, bez donošenja podzakonskih akata koji su bili zakonska obaveza, radno vrijeme se uglavnom nije poštovalo, a službena putovanja česta, skupa i bez jasnog cilja, iako je budžet vrlo ograničen.
Ovim ne želim da unizim bilo čiji rad, posebno ne mojih sadašnjih kolega, koji su pojedinačno stručni i savjesni u poslu kojim se bave, ali jasno je da je svakako nedostajalo organizacionih i upravljačkih sposobnosti onih koji su ovim trebali da se bave.
Takođe, iako su bila odobrena sredstva od strane REGAGEN-a za kupovinu poslovnog prostora, nije došlo do realizacije u rješavanju ovog ključnog egzistencijalnog pitanja. Danas je to pitanje riješeno, ali se sada i ta kupovina napada, pod banalnim izgovorima da prostor “nema prozore” o čemu je već pisano i dato objašnjenje. Dovodi se u pitanje i sama lokacija, iako se isti nalazi pored ambasada Kine i Turske i u blizini bolnice Kodra, a pored svega, koštao je onoliko koliko je do sada potrošeno na zakup prostorija kako bi ovo Društvo moglo da obavlja svoju djelatnost. Neka javnost procijeni logiku tih kritika.
Uvedeni su ili se uvode brojni softverski alati – za tržišne operacije, za garancije porijekla, za prognozu vjetra, za kvalitetnije upravljanje podacima. Pokrenuti su brojni procesi, uz transparentno planiranje i fokus na efikasnost. Sve to u cilјu da COTEE postane funkcionalan i poštovan partner u domaćem i regionalnom energetskom sistemu.
Povodom tekstova objavljivanih u „Vijestima“, a posebno u odnosu na tekst objavljen 28.06.2025.godine, dat od strane punomoćnice zamjenice izvršnog direktora COTEE-a Jelene Bošnjak, kao i tekst objavljen 1.07.2025. godine u drugim elektronskim medijima od strane CŽP, javnost mora znati i drugu stranu priče, onu koja se uporno i sistematski prećutkuje.
Pozicija zamjenika izvršnog direktora COTEE-a od svog osnivanja imala je jasno stručnu, tehničku ulogu, sa kadrovima sa iskustvom u sektoru energetike. To nije bilo političko, već profesionalno radno mjesto – bez mandata, ali sa jasnim zahtjevima znanja i odgovornosti. Međutim, izmjenom akta o sistematizaciji, ta funkcija je preoblikovana: opis radnog mjesta sveden je na opšte formulacije, bez konkretnih zadataka, bez mjerljivih ciljeva, bez odgovornosti – upravo da bi bila dodijeljena osobi koja nema potrebna znanja, niti iskustvo u energetici.
Znam da će neko postaviti legitimno pitanje – kako to da sam i ja, bez prethodnog iskustva u energetici, izabran za izvršnog direktora? Razlika je suštinska: mjesto izvršnog direktora je mandatna pozicija. Ukoliko ne obavljam svoj posao kvalitetno i odgovorno – moj mandat se može prekinuti ili jednostavno se ne produžava. To je logično i pravedno.
S druge strane, kada se nekome bez stručnih referenci omogući da sistematski, kroz ugovor o radu na neodređeno, zauzme poziciju sa velikim formalnim ovlašćenjima, ali bez stvarne odgovornosti – to postaje problem za svaku organizaciju.
I upravo se to ovdje desilo. Konkretno, radi se o ekonomisti, bez ijednog dana rukovodećeg iskustva u energetici i uopšte rukovodećeg iskustva, koja je iz banke, sa mjesta referenta, došla na funkciju zamjenice direktora.
Dakle, ostavljamo javnosti da procijeni da li je stručnost ili možda porodične i političke veze ono što je koleginicu Bošnjak, pa i članove njene porodice pozicioniralo u energetski sektor.
U svijetlu borbe za očuvanje pozicije za koju smatra da joj cjeloživotno pripada, odabrala je taktiku medijskih napada, pozivanja na mobing, optužbi na ličnoj osnovi, pa čak i korišćenje retorike o “mizoginiji”, čega se posebno zgražavam kao sin, suprug i otac.
Dakle, suština je, kao što rekoh, borba za fotelju i poziciju, a ne za pravdu.
Osobi koja me danas optužuje povjerene su finansije, kontrole isplata, komunikacija sa spoljnim institucijama. Takva se povjerenja ne daju slučajno – niti se daju osobi u koju nemate povjerenje. Više puta je pozvana da se aktivno i konkretno uključi u rad Društva. Rečeno joj je pred kolegama da ima ista ovlašćenja kao i ja, da ima odriješene ruke.
Uprkos ukazanim ovlašćenjima i pruženoj podršci, njen rad je u praksi obilježen pasivnošću i nedostatkom inicijative u ključnim oblastima energetike i tržišnih mehanizama, iako je proteklo više godina od njenog dolaska na mjesto zamjenice direktora, što je izazivalo poteškoće u radu.
Vjerovao sam da će vrijeme i praksa donijeti profesionalno sazrijevanje, zbog čega sam odlučio da koleginici i dalje pružim šansu, iako su se obaveze u radu usložnjavale. Danas se upravo te slabosti pokušavaju predstaviti kao „žrtvovanje“, što smatram krajnje neiskrenim i manipulativnim pristupom koleginice prema javnosti.
U menadžmentu ovakve institucije moraju biti ljudi koji imaju potrebna znanja i iskustva, dakle neko ko zna, ko može i ko želi da doprinosi, a ne neko ko funkciju doživljava kao političku privilegiju.
Ako je moj grijeh što sam pokušao da modernizujem sistem, uvedem red i vratim instituciji stručnost, onda neka mi se sudi po tome.
Ako je problem što sam „glasno“ radio, a ne ćutao, onda je to možda najbolji pokazatelj zbog čega me zapravo napadaju. U sistemima u kojima je rad greška, a nerad zaštita – jasno je protiv čega se borimo. Ali neko mora da radi. I to je, izgleda, danas najveća prijetnja.
Vjerovao sam – i još vjerujem – da institucije ne moraju biti samo građevine, već mjesta gdje ljudi, znanje i odgovornost rastu zajedno; i ako je zbog toga što sam pokušao da budim sistem iz uspavanosti grijeh, neka ostane zabilježeno da sam griješio s vjerom, a ne sa namjerom.
Imajući u vidu da je u toku procedura za izbor izvršnog direktora COTEE-a, za očekivati je da bude još ovakvih tekstova, kao i drugih inicijativa sa neosnovanim optužbama, a u cilju moje lične i profesionalne diskreditacije. Danas smo došli dotle da se po nečijem nalogu ili političkom interesu instruiraju čak i druge organizacije da bez ikakvog uvida, presude ili dokaza – sude, targetiraju i presuđuju. Cilj je jasan: eliminisati svakoga ko narušava prethodno komforno stanje i staje između fotelje i onih koji u nju nijesu spremni da sjednu znanjem već pritiskom.
Ako je princip zamijenjen proračunom, a rad diskreditacijom, onda ovo nije borba za instituciju već za privilegiju.
Preporučeno
S tim u vezi, pozivam sve nadležne institucije da ispitaju sve navode koji se uporno plasiraju u javnosti ovih dana, a sigurno ću pokrenuti postupke pred nadležnim organima za zaštitu svog ličnog i profesionalnog integriteta.”