Kako se navodi u izvještaju, „Crna Gora, članica NATO-a od 2016. godine, nalazi se pod malignim uticajem režima (Vladimira) Putina i (Aleksandra) Vučića, koji je duboko ukorijenjen na svim političkim i društvenim nivoima“, ističući da su i Moskva i Beograd zadržali snažan i trajan uticaj na političke, ekonomske i društvene sisteme u zemlji.
Izvještaj podsjeća da „od pokušaja državnog udara 2016. godine, za koji se sumnja da su u njemu djelimično učestvovali ruski i srpski operativci, kao i od nasilja 2021. godine koje je pratilo ustoličenje novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, postoje ozbiljne zabrinutosti zbog rastućeg ruskog i srpskog uticaja u zemlji“. Ova dva ključna događaja, kako se navodi, jedan koji je uključivao pokušaj destabilizacije crnogorske vlade, a drugi koji je izazvao vjerske i političke nemire, pokazuju koliko je Crna Gora i dalje ranjiva na spoljne manipulacije.Dalje se navodi da je „poput susjedne Srbije, i Crna Gora postala tranzitna stanica za ruske komercijalne interese, naročito one usmjerene na zaobilaženje sankcija“. Ovaj dio izvještaja naglašava ulogu Crne Gore kao kanala za ruske poslovne aktivnosti.
Dodatni dokaz ovog uticaja zabilježen je 2024. godine, kada je „Ministarstvo finansija SAD dodalo na crnu listu ruskog državljanina Sergeja Kokoreva, koji živi u Crnoj Gori, i njegovu kompaniju International Business Corporation Bar (IBC), zbog ‘snabdijevanja Rusije naprednom tehnologijom i opremom koja joj je očajnički potrebna za održavanje ratne mašinerije’.“
Uključivanje subjekta iz Crne Gore na listu američkih sankcija pokazuje da je zemlja, makar djelimično, korišćena za omogućavanje Moskvi pristupa zabranjenim tehnologijama uprkos međunarodnim ograničenjima.
Na ovu situaciju se u predgovoru izvještaja osvrnuo lord Džordž Robertson od Port Elena, deseti generalni sekretar NATO-a, bivši ministar odbrane Velike Britanije i glavni revizor Strateškog pregleda odbrane 2025. godine. On je upozorio da „nedavna istorija prečesto pokazuje da ono što se dešava na Zapadnom Balkanu ne ostaje na Zapadnom Balkanu. Zato je, u našem kao i u njihovom interesu, bolje da pažljivo pratimo i brinemo o događajima u svim zemljama regiona“.
Lord Robertson je naglasio da buduća stabilnost Zapadnog Balkana zavisi od sposobnosti regiona da se suoči sa korupcijom, nacionalizmom i stranim miješanjem. Kako je istakao, „dok god Rusi, Kinezi i drugi državni akteri koriste region kao igralište za svoje avanture, životni standard građana će opadati, a mladi će jednostavno odlaziti“.
Pored ruskog miješanja, izvještaj se osvrće i na ulogu Kine na Zapadnom Balkanu. U njemu se navodi da je „Kina pomogla izgradnju skupih infrastrukturnih projekata širom Balkana, uključujući auto-put Bar–Boljare u Crnoj Gori, koji još nije u potpunosti završen“.
Dalje, „ekonomski odnosi Kine sa zemljama Zapadnog Balkana nijesu ograničeni samo na izgradnju puteva i željezničkih stanica. Kina takođe promoviše svoj ‘Digitalni put svile’, pri čemu je Huawei glavna kineska telekomunikaciona kompanija uključena u razvoj digitalne i telekomunikacione infrastrukture regiona. Sa opadanjem podrške SAD regionalnim medijima, Kina je agresivno popunila nastali informativni vakuum na Zapadnom Balkanu“, dodaje se u izvještaju.
Preporučeno
Zaključak izvještaja je da Zapadni Balkan ostaje strateški ranjiv, zbog čega zapadni akteri, posebno Ujedinjeno Kraljevstvo, Evropska unija i NATO, moraju posvetiti obnovljenu pažnju suzbijanju ovih malignih uticaja kako bi se obezbijedila dugoročna stabilnost.
Video