Video
Kako se navodi u tom izvještaju, u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu nije sproveden veting, to jest provjera moguće umiješanosti zvaničnika u teška kršenja ljudskih prava tokom ratova.
“Rezultat ovog neuspjeha u sprovođenju efektivne provjere je da su počinioci ratnih zločina i teških kršenja ljudskih prava koji su izbjegli pravdu i dalje bili zaposleni na pozicijama u javnoj službi, uključujući i kao izabrani zvaničnici”, navodi se u izvještaju.
Ističe se da su učinjeni određeni napori u borbi protiv nekažnjivosti za ratne zločine kroz domaće krivične postupke u regionu, a počinioci takvih zločina i dalje se optužuju i izvode pred sudove.
“Uprkos stvaranju specijalizovanih tužilaštava i sudova i usvajanju strategija za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu i Srbiji, napredak je spor i pun prepreka. Ambiciozni ciljevi artikulisani u ovim strategijama potkopani su nedostatkom kapaciteta ili odsustvom snažne volje nacionalnih aktera da njihova implementacija bude prioritet. U Crnoj Gori su zabilježeni brojni slučajevi torture od strane policijskih službenika”, navedeno je u izvještaju.
Potraga za onima koji se i dalje vode kao nestali kao rezultat ratova 1990-ih i dalje je imperativ, piše u izvještaju.
“Od jula 2022. godine, ukupno 9.876 osoba se i dalje vode kao nestali u regionu: 6.302 u Bosni i Hercegovini, 1.953 u Hrvatskoj i 1.621 osoba kao rezultat rata na Kosovu. U Crnoj Gori registrovan je 51 slučaj nestalih lica, a u Sjevernoj Makedoniji 13. Postoji hitna potreba da se ovi neriješeni slučajevi riješe kroz efikasne istrage kako bi se okončala patnja porodica. Međutim, posljednjih godina došlo je do značajnog pada u potrazi za nestalim licima u regionu, zbog kombinacije praktičnih faktora i politizacije procesa”, navedeno je u izvještaju.
Upozorava se da je u Hrvatskoj i na Kosovu bilo potrebno dosta vremena da se civilne žrtve rata uvrste u zakone o socijalnoj zaštiti, dok Crna Gora još nema zakonski okvir koji obezbjeđuje socijalna davanja za civilne žrtve rata.
“U Crnoj Gori, Strategijom procesuiranja ratnih zločina 2015-2021. postavljena su tri glavna prioriteta: da se identifikuju slučajevi ratnih zločina u kojima su bili uključeni crnogorski državljani, da se identifikuju crnogorski državljani osumnjičeni da su počinili ratne zločine i da se preispitaju stari predmeti. Tužilaštvo je po izvještajima podiglo samo dvije optužnice između 2015. i 2023. godine, obje su rezultat pravosudnih informacija dobijenih iz treće zemlje, a ne istražnog rada koji je pokrenuo crnogorski pravosudni sistem”, nagalašava se u izvještaju koji je sačinila komesarka Mijatović.
U Crnoj Gori su, ukazuje se, nekoliko presuda koje oslobađaju osumnjičene počinioce kritikovane zbog grube pogrešne primjene međunarodnog humanitarnog prava.
“Civilno društvo je primijetilo da tužioci nijesu uspjeli da pribjegnu konceptima krivične odgovornosti međunarodnog prava kao što je komandna odgovornost koja bi omogućila krivično gonjenje počinilaca višeg nivoa. Dovođenje pred lice pravde pojedinaca sa visokim društvenim ili političkim statusom nosi određene bezbjednosne izazove za lokalne pravosudne profesionalce”, ističe se u izvještaju.
Po navodima iz izvještaja, skoro 30 godina nakon ratova koji su tokom devedesetih godina doveli do rascjepa bivše Jugoslavije krajnje je vrijeme da se ostvare učinkovita pravda, reparacije i istina za žrtve.
Preporučeno
“Pomirenje i socijalna kohezija i dalje se čine dalekim, čak se i mir čini ugroženim. Vidljivo je nazadovanje u procesu suočavanja s prošlošću, što se poklapa sa opsežnijim padom stepena poštovanja ljudskih prava i vladavine zakona u nekoliko zemalja u regionu”, navodi se u izvještaju.
