Time je ova sudska instanca faktički ukazala da Ustavni sud Crne Gore u sadašnjoj konfiguraciji, ipak, nije u stanju da odlučuje o tako krupnim spornim pitanjima koja duboko dijele politički raspolućeno društvo. „Slučaj Đuranović“, odnosno, provjera ustavnosti poteza Skupštine da joj konstatuje prestanak mandata, svojevremeno, 18. decembra na sjednici Ustavnog suda, nije ni stavljena na dnevni red zbog okrnjenog sastava suda…

Obrazloženje

Đuranović je tužbom zahtijevala poništenje odluke kojom joj je konstatovan prestanak sudijske funkcije, smatrajući da je Skupština diskriminatorski postupala prema njoj po osnovu starosne dobi.

Osnovni sud je prvostepenim rješenjem ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu zajedno sa predlogom za određivanje privremene mjere.

U obrazloženju tog rješenja precizirano je da su predmet tužbe – akti najvišeg zakonodavnog tijela doneseni na osnovu ustavnih ovlašćenja Skupštine. Ističe se i da ti akti mogu biti predmet ispitivanja isključivo pred Ustavnim sudom, jer redovni sudovi, kako je objašnjeno, nemaju ovlašćenje da poništavaju odluke Skupštine.

– Sud je ostao dosljedan poštovanju odredbe člana 11 Ustava Crne Gore, koji propisuje da je vlast ograničena Ustavom i zakonom, te da se odnos pojedinih grana vlasti mora zasnivati na principu ravnoteže i međusobne kontrole – navodi se u odluci suda.

Pojašnjavaju i da Ustavni sud ima isključivo pravo ukidanja neustavnih pojedinačnih akata po sili samog Ustava i kroz postupak po ustavnoj žalbi, a u situaciji kada su iscrpljena sva pravna sredstva ili kada zakonodavstvo ne predviđa druga redovna sredstva zaštite.

Kada je riječ o tvrdnji Đuranović da je prema njoj postupano diskriminatorski na osnovu starosne dobi, sud je utvrdio kako je isključivo Ustavni sud nadležan da cijeni da li su u proceduri prestanka funkcije prekršena neka konvencijska prava.

– Izuzetak od ovog pravila postojao bi samo u slučaju kada bi zakonom bilo izričito predviđeno da se zakonitost prestanka javne funkcije može ispitivati pred redovnim sudovima, što ovdje nije slučaj – obrazloženo je iz Osnovnog suda.

Iz te sudske instance se se pozvali i na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji je, u predmetu „Olujić protiv Hrvatske“, utvrdio da aplikantu nije povrijeđeno pravo na pristup sudu, budući da je podnosilac bio ovlašćen za podnošenje ustavne tužbe protiv odluke državnog sudskog vijeća i Županijskog doma.

Na osnovu takvog pravnog pristupa, Osnovni sud je zaključio da nije nadležan da odlučuje o tužbenim zahtjevima Dragane Đuranović, te da ne postoji osnova ni za odlučivanje o privremenim mjerama.

Konfuzija se nastavlja

Da stvari budu komplikovanije, prema odluci Agencije za sprečavanje korupcije sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović prekršio je Zakon o sprečavanju korupcije jer se nije izuzeo prilikom odlučivanja o tome da li je ispunio uslove za prestanak sudijske funkcije.

Pritom, Agencija je pozvala Ustavni sud da „spriječi izvršenje te odluke“, iako je u međuvremenu Ustavni sud, po drugom osnovu, pozivajući se na odredbe Zakona o radu, koji predviđa da sa 66 godina mora po sili zakona u penziju, utvrdio da Šćepanoviću funkcija prestaje sredinom ove godine.

S jedne strane, dakle, ASK traži da Ustavni sud spriječi da Šćepanović odlučuje o ispunjavanju uslova za prestank funkcije, dok sa druge strane dio političke javnosti, kao i sudija Ustavnog suda smatra da je Šćepanoviću funkcija trebalo i ranije da prestane.

Upravo je konstatovanje situacije da Šćepanović ispunjava uslove za odlazak u penziju otvorilo prostor da predsjednik države Jakov Milatović, kao ovlašćeni predlagač, raspiše konkurs za izbor sudije koji će zamijeniti Šćepanovića.

Izjašnjavanje ASK-a u ovom slučaju još ranije je zahtijevala HRA kada je tražila da se utvrdi da li je Šćepanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije jer je 25. decembra 2024. godine ,,učestvovao u razmatranju i odlučivanju stvari, u kojoj on ima privatni interes, a da nije prethodno zatražio mišljenje, odnosno, izuzeo od učestvovanja u radu, rasprave i odlučivanja čime je izazvao sukob interesa tokom vršenja javne funkcije“.

Ustavni sud, koji čini sedam članova, sveden je na petoro sudija zahvaljujući stalnim političkim kalkulacijama i polugodišnjem odugovlačenju za popunu mjesta „sedmog“ sudije Ustavnog suda, a potom i odluci od sredine decembra prošle godine da se konstatuje prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović.

Tako se krovna instanca koja bi trebalo da bude garant funkcionalnosti pravnog sistema našla u poziciji da na svojim sjednicama u više navrata nije mogla da utvrdi ni dnevni red, jer nije imala „potrebnu većinu“ za odlučivanje.

Ustavni sud, po svemu sudeći, neće biti u prilici da zauzme stav po bilo kojem pitanju koje oštro dijeli političku i pravnu javnost. Niti da, uzimajući u obzir trenutni odnos mišljenja, razmrsi najnoviji politički „mrtvi čvor“, jedan u nizu kojim zakonodavna vlast u protekle četiri godine veže sudsku, dizajnirajući strukturu i profil druge, nezavisne grane vlasti, po svom nahođenju.

Kako je zamršen čvor

Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko, podsjetimo, nije uvažila zahtjev troje sudija – Budimira Šćepanovića, Desanke Lopičić i (sada bivše) sutkinje Dragane Đuranović – da se sjednica sa prijedlogom razmatranja uslova za odlazak Šćepanovića u penziju održi prije 16. decembra prošle godine i sud u zakonskom roku pripremi informaciju i o tome obavijesti ovlašćenog predlagača na vrijeme (šest mjeseci prije nastupanja uslova za penzionisanje). A to je u slučaju Šćepanovića – predsjednik države, budući da od sedam sudija oglas za popunu za dvoje raspisuje šef države Jakov Milatović.

Umjesto toga, prepušteno je Ustavnom odboru, odnosno, parlamentarnoj većini da u dramatičnoj sjednici 17. decembra istraje na usvajanju rizične odluke kojom na sebe preuzima ustavno ovlašćenje konstatovanja ispunjenja uslova za prestanak sudijske funkcije, pozivajući se pritom na prethodni dopis Armenko da postoje uslovi za to po Zakonu o PIO , iako to nije bio većinski stav ranije sjednice Ustavnog suda održane u junu 2024. godine.

U takvoj atmosferi polarizacije, koja je ponovo dobila političku konotaciju, kompletna opozicija, predsjednik države, esnafska udruženja pravnika i dio nevladinih organizacija ukazivali su da je Odbor preuzeo što mu ne pripada, dok je vlast ignorisala takve kritike i držala se kursa uz obrazloženje da sud nesmetano može da radi.

Insistiranje većine u Ustavnom odboru pravdalo se pozivanjem na primjenu odredbi Zakona o PIO, kao jedino važećeg i opredjeljujućeg da pruži punoću jednom od uslova za prijevremeni prestanak mandata sudije Ustavnog suda pobrojanih u članu 154 Ustava.

Taj uslov, u novije vrijeme makar, nikada nije ispoštovan, niti primijenjen na sudije Ustavnog suda, sem u slučaju sutkinje Đuranović.

Do sada se, na osnovu preovlađujućeg stava na Ustavnom sudu, pribjegavalo tome da se za odlazak u penziju primjenjuju važeće odredbe Zakon o radu, prema kojem sada radni odnos prestaje po sili zakona kada zaposleni navrši 66 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja (norma koja je sada na snazi).

Na taj način je, uz dodatno prolongiranje od tri mjeseca, u septembru prošle godine u penziju pošao i bivši predsjednik Ustavnog suda Milorad Gogić iako se dvije godine ranije zalagao da njegov kolega iz suda Dragoljub Drašković bude penzionisan primjenom Zakona o PIO.

Ova su tumačenja predmet višegodišnjih polemika, čak i u samom Ustavnom sudu. Jedino je sudija Ustavnog suda Blagota Mitrić 2003. godine podnio ostavku na funkciju kao odraz neslaganja sa takvom praksom i tumačenjima.

Spajić tvrdi da je „sve jasno“, iz DPS-a traže da stane iza svojih riječi

Odluku Osnovnog suda komentarisao je na mreži X premijer Milojko Spajić koji je ponovo pozvao opoziciju da se vrati u parlament.

– Osnovni sud odbacio je tužbu u slučaju sutkinje Dragane Đuranović. Agencija za sprečavanje korupcije utvrdila je da je sudija Budimir Šćepanović u konfliktu interesa jer je odlučivao o uslovima za prestanak sopstvenog sudijskog mandata – naveo je Spajić.

Sada je, kako je rekao, sve jasno.

– Pozivamo opoziciju da se vrati u parlament i da zajedno usvajamo zakone potrebne za EU – naveo je premijer.

Portparol DPS-a Miloš Nikolić kazao je da je njihov uslov za povratak u parlament da premijer Milojko Spajić potpisom stane iza svojih riječi.

– Uslovi za povratak opozicije u parlament su jasni – sve što treba da uradi Spajić je da potpisom stane iza svojih riječi oko izmjene Ustava i Zakona o državljanstvu. Je li toliko teško? – upitao je Nikolić.