Video
Pojasnila je da su tri dana razuman vremenski rok u kojem treba da stigne odgovor pacijentu.
Kod smrtnog ishoda moguća krivična prijava
Ona je istakla da je, bez obzira na mogućnost podnošenja zahtjeva usmenim putem, bolje to učiniti u pisanoj formi, jer predstavlja sadržajniji dokaz.
“Pacijent može dobiti dokumentaciju koja će biti dokaz šta se određenog dana dogodilo. Ukoliko pacijent premine, zdravstvena ustanova dužna je da članovima njegove uže porodice izda kopiju medicinske dokumentacije”, navela je Vuksanović.
Kada je riječ o pozivima upućenim Hitnoj pomoći, Vuksanović savjetuje porodicama da, ukoliko smatraju da je bilo propusta, odmah zatraže snimak razgovora i dokumentaciju operatera.
“U slučaju da oni ne udovolje takvom zahtjevu, takvo postupanje može biti predmet kontrole nadležnih organa”, kazala je Vuksanović.
Dispečer procjenjuje hitnost poziva
Govoreći o tome ko odlučuje da li je poziv dovoljno hitan, sagovornica TV E Anja Ivanović Vukčević ocjenjuje da građani često zovu Hitnu pomoć u panici i stanju šoka.
“I oni moraju na neki način biti prisebni kako bi dali najtačnije moguće podatke, na osnovu kojih zaposleni koji prima te podatke može donijeti odluku da li je tom pacijentu zaista neophodno pružanje hitne zdravstvene pomoći”, kazala je Ivanović Vukčević.
Ona je dodala da pacijenti često traže brže rješenje, iako nijesu slučaj za hitnu medicinsku pomoć.
“Građani bi trebalo da budu savjesni prilikom traženja pomoći”, dodala je Ivanović Vukčević.
Prema njenim riječima, ukoliko pacijent želi da preispita postupanje zaposlenih u Hitnoj pomoći, potrebno je utvrditi ko je dispečer sa kojim je komunicirao, u koje vrijeme je poziv upućen i, eventualno, zatražiti snimke razgovora.
“Treba utvrditi i GPS vozila koje je bilo angažovano. Postoji niz činjenica koje su važne pored medicinske dokumentacije”, napomenula je Ivanović Vukčević.
Vuksanović je navela da se pritužba na odgovor zdravstvene ustanove može podnijeti zdravstvenoj inspekciji Ministarstva zdravlja.
“Međutim, postoje situacije kada neke okolnosti ukazuju na to da je liječenje nesavjesno sprovedeno, da je postupano na način kojim je došlo do teškog ugrožavanja zdravlja pacijenta ili su preduzeti neadekvatni načini liječenja koji su za posljedicu imali smrtni ishod pacijenta”, poručila je Vuksanović.
U takvim situacijama, kako ocjenjuju naše sagovornice, može se podnijeti krivična prijava nadležnom tužilaštvu, ali i postaviti pitanje građanske odgovornosti u vidu naknade štete. Advokat se, dodaju, može angažovati u svakoj fazi postupka.
“Međutim, pravnu pomoć potrebno je zatražiti u trenutku kada postoji sumnja koja ukazuje na ozbiljne propuste”, ističe ona.
Ne prejudicirati odgovornost zdravstvenih radnika
Govoreći o tome šta porodica nikako ne bi trebalo da uradi ukoliko sumnja da je bilo propusta, Vuksanović je navela da ne bi trebalo ulaziti u konflikte sa članovima zdravstvene ustanove niti preduzimati radnje usmjerene prema dokazima kako ne bi došlo do njihove izmjene ili uništavanja.
Apelovala je da se ne „upire prstom“ u bilo koga dok se ne utvrde sve činjenice.
“Najvažnije je sačuvati dokumenta, nalaze, mišljenja i informacije koje će se iznijeti pred nadležnima, a utvrđivanje odgovornosti prepustiti institucijama”; navela je Vuksanović.
Ivanović Vukčević pojasnila je da o hitnosti slučaja odlučuje dispečer, koji ne mora uvijek biti ljekar.
“On će na osnovu činjenica koje dobije u pozivu odlučiti da li je riječ o hitnom zbrinjavanju ili stanju za koje nije nužno hitno postupanje”, kazala je Ivanović Vukčević.
Vuksanović je pojasnila da je potrebno ispitati cijeli lanac odgovornosti i razloge kašnjenja, odnosno utvrditi da li je ono bilo opravdano ili je posljedica propusta u organizaciji hitne medicinske pomoći.
Potrebno ispitati cijeli lanac odgovornosti
Ona je istakla da se kašnjenje može uzeti kao objektivna okolnost ukoliko su sve ekipe na terenu.
“Hitna pomoć je dužna da na svaki poziv reaguje sa najvišim stepenom prioriteta”, naglasila je Vuksanović.
Ukoliko su sve ekipe na terenu, potrebno je izvršiti preraspodjelu ili koristiti druge raspoložive resurse.
Ivanović Vukčević navodi da je odgovornost više na zdravstvenom sistemu nego na ljudima koji rade 24 sata dnevno.
Preporučeno
“Broj pacijenata koje prime je velik, situacije u kojima se snalaze su različite, a upitno je da li imaju dovoljno sredstava za pružanje pomoći koja se od njih očekuje. Radnici ne mogu biti odgovorni kada dođe do manjka raspoloživih ekipa”, zaključila je Ivanović Vukčević.
