Izdavanjem knjige posvećene kolegi Jakovljeviću časopis Komun@ je, kako se navodi u saopštenju, želio osnažiti civilizacijski odnos prema kulturi sjećanja sa kojom se iznova traje i živi u novim oblicima ljudske i kulturološke baštine.

“Jer je Jakovljević ostavio za sobom impozantno djelo, a Crna Gora će ga pamtiti ga kao vrsnog profesionalca, publicistu, novinara i urednika, ali prije svega kao velikog, čovjeka, timskog radnika, druga i prijatelja, strpljivog kolegu, kao profesora komunikologije i novinara pored kojeg su stasavale mnoge generacije”, rekao je između ostalog mr Amer Ramusović, glavni i odg.urednik časopisa Komun@ u ime izdavača i priređivača knjige, ističući da su u ime uspomena koje krase jedno vrijeme i zajednički prostor duha, svjetonazora i vrijednosti, odlučili da posvete ovu knjigu kolegi i prijatelju Jakovljeviću, zajedno sa tridesetak prijatelja iz Crne Gore, Srbije i BIH koji su se po različitim osnovama družili sa njim.

O književnom i publističkom radu dr Mirka Jakovljevića na promociji je govorio i prof dr Boban Tomić, direktor škole u kojoj je Jakovljević radio kao predavač i profesor koji je rekao da je Mirko bio omiljen kako kod studenata, tako i kod kolega profesora, jer je bio blage i dobre naravi. On je takođe istakao da će Visoka škola od iduće školske godine ustanoviti stipendiju koja će nositi naziv „Mirko Jakovljević“ za školovanje mladih ljudi – poručuju iz Komune.

“S jedne strane ta stipendija će trajno podsjećati na vrijednosti koje je posjedovao Mirko, a s druge strane biće to simboličan, mali, ali i skroman doprinos Visoke škole prema Jakovljeviću koji će trajno ostati u njihovom sjećanju”, navodi se u saopštenju.

Govoreći o Jakovljeviću, prof. dr.Zoran Jeftović naglasio je da Mirko prošao turbulentan period obavljajući novinarski posao u Srbiji, da je na sreću odabrao Crnu Goru gdje je mnogo više uvažen i od države i od kompletne društvene zajednice, medija i kolega novinara koji su eto napravili i knjigu o njemu, ali da je ipak svoj mir dočekao zahvaljujući profesorskom radu na Visokoj školi za komunikacije, u isturenom odjeljenju u Bijelom Polju.

“Mi u Srbiji imamo jednu ružnu naviku da lijepo govorimo o ljudima samo kada su mrtvi i kada odu od nas”, istakao je profesor Jeftović, dodajući da je Crna Gora mnogo više učinila za Mirka nego Srbija, jer da je, kako je rekao, malo više učinila za njega nikada ne bi otišao za Crnu Goru ponižen i uvrijeđen odavde.

“Ja sam čovjek koji govori istinu, i moram da kažem ono što mnogi izbjegavaju. Mirko je bio mnogo dobar, pošten ali i naivan čovjek, vjerovao je da je novinarstvo slobodno i nezavisno i da će da napravi redakciju koja će pošteno i istinito da izvještava o onom što se dešava u Kragujevcu i regionu, rekao je on, napominjući da „nismo znali tih devedetih da se to zove istraživačko novinarstvo jer smo smatrali da svaki dobar novinar mora da bude istraživač i da za svoje tvrdnje treba da ima dokaze. On je bio ta stara dobra novinarska škola, pravio je priče o malim ljudima, ali i odlične intervjue, koji i sada sjećaju na njega”, kazao je Jeftović.

O čovjeku, publicisti, novinaru i sjajnom kolegi Mirku Jakovljeviću govorio je i mr Željko Rutović, koji je i bio inicijator da časopis Komun@ izda knjigu o pokojnom kolegi kao kulturi sjećanja , saopštavajući da je Mirko bio omiljen kod svih onih koji su ga upoznali, a da je utočište našao u Kolašinu živjeći zajedno sa suprugom ljekarkom Jelenom koja mu je do zadnjeg trenutka života bila oslonac i podrška.

“Mirko nije imao neprijatelja. Sa građanima Crne Gore dijelio je sve njene dvodecenijske naravi, kulture, osobenosti, karakter i njen život. Podjednako je bio rado viđen u svakom dijelu Crne Gore.Svjedok sam mnogobrojnih njegovih susreta i druženja sa ljudima sa različitih prostora bivše Jugoslavije koji su dolazili na razne skupove u Crnoj Gori gdje je jedan od učesnika i organizatora bio i sam Mirk”, istakao je Rutović.

Dodao je da smo “mi samo oni koji se drugih sjećaju i da ćemo mi sjutra biti samo oni kojih se neko sjeća”.

“Pa smo otuda željeli da zajedničkom energijom i prvenstveno odnosom svakog od autora tekstova o Mirku damo svoj doprinos i pokažemo odnos i kulturu poštovanja prema njemu, jer niko nije napisao tekst iz komercijalnih razloga, niti po moranju , ili neke nužde napisao svoj rad o Mirku. To su njegove kolege i naši lični prijatelji koji su ga odlično poznavali čija je emocija prenesena na papir kako o njegovom ličnom životu, tako i profesionalnom“, naglasio je Rutović.