“Moram nešto da uradim jer sam sestra koja je ostala bez brata. Moram nešto da uradim jer sam majka dva dječaka. Moram nešto da uradim jer smatram da smo svi odgovorni kao građani da prestanemo da ćutimo, da se borimo da se zakoni mijenaju i da se ovako nešto više ne ponovi”, ističe Ljiljanić Popović.

Očekuje da će građani da se osvijeste i kada se ozbiljnije krene u ovu inicijativu i kada budu imali taj nacrt nakon kojeg će moći da kažu detaljno i tačno šta će taj zakon da podrazumijeva, smatra da će odziv biti mnogo veći.

“Jednostavno oćekujem da će se svako priključiti peticiji. Dovoljno je da svaka majka, svaki otac, baba i đed podrže ovu inicijativu. Da to bude najizglasaniji zakon u Crnoj Gori. Mislim da je to neophodno”, kaže ona.

Peticiju je do sada potpisalo preko 3.000 građana, što je bilo potrebno da bi sama peticija ušla u proceduru, ali svi potpisnici nijesu iz naše države, napominje ona.

Povezani članci

Politika

Vuletić: Ukoliko sa Vučićem ne promijenimo i njegovu politiku, nećemo ništa uraditi

Društvo

Promjene u ponašanju su znak da treba poći na konsultacije kod stručnjaka

Društvo

Branislav Banja Kaluđerović: Neće Vam uspjeti da uništite sjećanje na Mitropolita Antonija Abramovića

“Imamo više od 300 potpisa iz država regiona, ti potpisi znače kao podrška i da smo u ovome zajendo. Ti potpisi nijesu valdini da peticija preraste u formalnu inicijativu, jer su nam samo potrebni potpisi državljana Crne Gore. Zahvalna sam svima koji su potpisali peticiju. Radimo korak po korak da ne dođemo u situaciju da peticija bude odbijena. Vidjećemo da li je moguće da se potpisi prikupljaju na trgovima, ljudi to podržavaju i ovo mi znači kao podršku. Idemo korak po korak, značilo bi mi da mi se jave ljudi koji imaju u ovome iskustva”, dodaje ona.

Predstavila je i zahtjeve koje traže peticijom i usvajanjem “Markovog i Mašanovog zakona”.

“Ovaj zakon bi se odnosio usko na oružje, ja stavljam akcenat na to da osobe koje su ispoljavale nasilničko ponašanje ne mogu da imaju dozvolu za oružje. Da im oruzžje bude oduzeto odmah nakon nasilničkog ponašanja. Tražimo i da se nasilnici psihijatrijski vještače. Da je Vuk Borilović vještačen, danas bi se vjerovatno liječio u nekoj od ustanova i vjerovatno do ovoga ne bi došlo”, upozorava ona.

To je zakonski obavezno, ali kako navodi, Boriloviću nije oduzeto oružje već samo metalna palica kojom je izvšrio prekršaj.

“On je bio u posjedu lovačke puške i municije, jer je bio lovac, koju je vrlo lako upotrijebio. Peticija je bila neki moj vrisak na sve što se dešava. Teško je pod emocijama govoriti na ovu temu i predstavljati toliko porodica povrijeđenih kojima nedostaju svoji članovi. Neophodno je da tražimo pravdu za njih i da Marko i Mašan žive vječno kroz zakon koji će nositi njihovo ime. Niko nas od nadležnih nas nije kontaktirao, ali očekujem da dođe do toga kad budem imala nacrt zakona”, kaže Ljiljanić Popović.