Video
Reagovanje, koje prenosimo integralno:
“Nije tačno da nijesam ispunjavao svoje radne obaveze i da je to razlog moje smjene. Da je tačno to što navodi Boris Raonić, zašto nije pokrenuo disciplinski postupak protiv mene? Zašto u obrazloženju o premještaju na drugo radno mjesto nije ponudio bilo kakvu argumentaciju? Zašto mi moji neposredni rukovodioci – direktorka TVCG, urednik Prvog programa, urednica Informativnog programa – nijednom nijesu skrenuli pažnju da navodno ne ispunjavam obaveze. Kako je moguće da nijesu znali za moju smjenu i nijesu učestvovali u toj odluci kad oni imaju neposredni uvid u moj rad. Osim toga, svi oni su novinari sa višegodišnjim iskustvom i u tom dijelu su neuporedivo kompetentniji od Borisa Raonića.
Ukoliko postoji bilo kakva odluka, akt ili bilo kakav dokument meni nadređenih urednika ili direktorice TVCG kojim se problematizuje moj radni učinak – slobodno ga učinite javnim. Ja takav dokument nikad nijesam viđeo.
U posljednjih 7-8 mjeseci ukupno je pet puta mijenjao ponudu za moje radno mjesto i zato imam puno pravo da to doživim kao maltretiranje i profesionalno i ljudsko ponižavanje (ukinuto mi je mjesto savjetnika generalnog direktora, ponuđeno mi je pa bez objašnjenja povučeno rješenje za novinara u istraživačkoj redakciji, zatim, referent u odjeljenju ljudskih resursa, što mi je B. Raonić saopštio u kratkom telefonskom razgovoru, inače jedinoj našoj komunikaciji ikad. Potom mi je pismeno ponuđeno da izaberem budući radni raspored. Predložio sam mjesto urednika Programskog arhiva, ali mi je rečeno da je to mjesto popunjeno. Nakon toga dobio sam rješenje za urednika Redakcije za spoljnu politiku. Na toj poziciji sastavio sam tek pet mjeseci, iako sam radio punim kapacitetom o čemu imam čvrste dokaze. Na kraju, juče sam bez riječi objašnjenja smijenjen i dobio petu po redu ponudu: urednik emisije u desku.
Preporučeno
Sve ovo ubjedljivo govori o razmjerama Raonićeve profesionalne neukosti i nestručnosti. Njegovim motivima se više neću baviti. Upravo zbog tog manjka sposobnosti za funkciju koju obavlja, logično je što on kao posebno važan kvalitet u poslu cijeni vrijeme novinara provedeno u kancelariji, pretvarajući ih tako u šalterske radnike. Inače, to je jedna od prvih lekcija o načinu rada i prirodi novinarskog posla koju Boris Raonić nije imao gdje da nauči.”
