Video
Vlasništvo nad objektom su nakon požara problematizovali predstavnici mještana Brčela i NVU Komunica NG, navodeći da bi škola čiji je, kako smatraju, vlasnik država, trebalo da dobije opštu namjenu i da bude od koristi Crmničanima. Poput zamisli da se pretvori u prostor u kojem bi bila smještena laboratorija za provjeru kvaliteta vina na području ovog, po vinogradima, poznatog dijela barske opštine.
Odlukom države -,,jedan kroz jedan“
Lokalna škola je u poslijeratnom periodu postala sedmogodišnja, a od 1953. osmorazredna ustanova. Zvanično je radila do 1982. godine, a potom je, do prije deceniju i po, mjesna zajednica koristila objekat u kojem su se, između ostalog, organizovala i glasanja na izborima kao i na referendumu 2006. godine. Objekat je država, nakon tog perioda, ustupila na korišćenje crkvi, navodno na osnovu rješenja nekadašnjeg Ministarstva prosvjete.
Uvidom u posjedovni list na navedenoj katastarskoj parceli KO 986/1, Brčeli-Bar, bivša škola je, i pored višedecenijskog statusa obrazovnog objekta, ipak, upisana kao „porodična stambena zgrada“ od 380 kvadrata, dok se u rubrici podaci o vlasniku i nosiocu prava navodi da je vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske u obimu 1/1, a kao osnov sticanja stoji – „odluka državnog organa“.
Izvod iz katastra u kojem se navodi vlasništvo objekta
Na temelju toga, iguman Nikon Kokotović, nastojatelj Manastira Donji Brčeli u istoimenom selu Crmnica, podnio je nedavno ispred Mitropolije crnogorsko-primorske Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine prijavu radova adaptacije objekta nekadašnje škole „Jovan Tomašević“ u tom mjestu – koju koristi kao manastirski konak – jer je u požaru sredinom decembra prošle godine pretrpio totalnu štetu.
Nije poznato kada je i na osnovu kojeg konkretno rješenja kao vlasnik definitivno upisana Mitropolija.
Aktuelno Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je o ovom slučaju obaviješteno, potvrđeno je Pobjedi iz tog resora kroz odgovor na naša pitanja – kakav je status objekta i na osnovu čega ga koristi Manastir Donji Brčeli.
” Stručne službe Ministarstva rade na prikupljanju relevantnih informacija i uvrđivanju nadležnosti. O svim nalazima ćete biti obaviješteni u najkraćem roku”, rečeno je iz Ministarstva na pitanje da li su povodom sanacije izgorjelog objekta o tome obaviješteni od Mitropolije.
Pojašnjavaju, međutim, da je neposredna nadležnost Ministarstva vaspitno-obrazovni proces u aktivnim objektima koji se svojinski vežu za pojedine javne ustanove, što, kako navode, „u predmetnoj situaciji nije slučaj“.
Ista matrica
Član NVU Komunica NG Igor Gojnić ističe da objekat nekadašnje škole dijeli sudbinu brojnih zgrada, ali i druge imovine koja je, kako je kazao, volšebno, bez konkretnih odluka, nezakonito upisana u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske.
” Začuđujuće je, pritom, da zaštitnik imovinsko-pravnih interesa i lokalne uprave, odnosno opština, makar barska, ne preduzimaju ništa da zatraže reviziju i utvrde kako su brojna dobra na njihovoj teritoriji, bez pravno valjanih rješenja, pod formom ,,odluke državnog organa“, prešla u trajnu imovinu SPC “, naveo je on.
Prelazak u vlasništvo se, sudeći prema podacima iz katastra, ,,već desio“.
Prema riječima Gojnića, koji je ujedno i mještanin, odnosno iz Brčela, objekat je kao svjetovna škola bio prepoznat još prije više od stotinu godina, što potvrđuje i uvjerenje iz 1914. godine o angažmanu i primanjima njegovog prađeda Joka Gojnića kao učitelja u školi u Brčelima.
Gojnić tvrdi da trenutno stanje u katastru, odnosno upis titulara, ukazuje na uzurpaciju državne imovine koja je izvedena, prema njegovim riječima, kroz nezakonite i neutemeljene poteze.
” I tako ga treba posmatrati, kao imovinsko-pravni problem, van konteksta vjere, religije i bilo kojih drugih aspekata”, navodi on.
Uvjerenje o postavljenju učitelja Joka Gojnića 1914.
Ukazuje da je za shvatanje problematičnih upisa nad objektima i grobljima, na koje upozorava NVU Komunica NG i traži reakciju nadležnih, potrebno pojasniti i genezu kompleksne pravne prirode problema koji se tiče samih titulara vlasništva.
O taj se bedem ćutanja, prema riječima Gojnića, odbijaju svi apeli javnosti jer stanje u katastru pokazuje da je vlasnik – crkva, odnosno Mitropolija, ali niko ne ide korak dublje, niti problematizuje osnov sticanja za koji ne postoji adekvatno pravno uporište.
Titular bez osnova
Gojnić pojašnjava da je suština titulara vlasništva, koja se odnosi na vjerske objekte i groblja, imala dvojako tumačenje.
” Do 1988. godine, kada je sproveden popisni katastar, titulari vlasništva su vođeni na svece tj. na patrone koji su bili posvećeni svakoj crkvi. Do samog popisnog katastra su se vodili posjedovni listovi koji nijesu imali vlasnika u formi koju mi danas poznajemo. Takođe, u ovoj formi se podrazumijevalo da je država vlasnik svih vjerskih objekata koji nijesu imali tržišnu vrijednost, tj. nijesu mogli biti predmet kupoprodaje ili nekog drugog načina prenosa vlasništva. Ovakav način evidencije vjerskih objekata i grobalja, u okviru njih, je kroz istoriju vođen od Knjaževine, Kraljevine Crne Gore, a potom i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ, SFRJ, sve do 1988. godine”, naveo je Gojnić.
Nakon te godine, napominje Gojnić, novim popisnim katastrom pomenuti vjerski objekti postaju – ili su u svojstvu prava korišćenja ili svojine – vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske.
” Ali na problematičan i nezakonit način, jer popisni katastar nikada nije realizovao ni završio upis vjerskih objekata budući da nedostaje ključan upravni akt bez kojeg se to nije moglo regularno uraditi”, kaže Gojnić.
Ističe da je poznato da se svi upisi moraju temeljiti na konkretnom aktu, odnosno rješenju o upisu kojim se finalizuje procedura.
” U ovom slučaju procedura nije validna, jer ne postoji pravni osnov za upis. Famozno pozivanje u dokumentima katastra na „odluku državnog organa“ je floskula koja se stalno provlači kroz sva dokumenta koja „legitimišu“ ovu vrstu imovine, kao vlasništvo Mitropolije, iako iza nje ne stoji konkretan akt koji to potkrepljuje”, naglašava Gojnić.
Ni grobovi nijesu svetinja
Kako je pojasnio Gojnić, pravo korišćenja podrazumijeva da vam neko ko je vlasnik imovine omogući pravnu situaciju da koristite i upravljate nekom nepokretnošću, ali bez prava otuđenja, što je naročito izraženo kod sporova u vezi s prepisivanjem grobalja u vlasništvo crkve.
” U ovoj situaciji pravo otuđenja/svojine je pripadalo državi kao i pravo po osnovu kojega je prenešeno nekome pravo korišćenja. Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima 2009. godine je precizno predviđeno, takođe, kakve statuse moraju u kontekstu svega imati groblja. Razlikuje se situacija da li su predmetna groblja u okviru ili van okvira planskih dokumenata. U zavisnosti od toga da li je nadležna država ili lokalna samouprava”, kaže on.
Dodaje da, s obzirom na to da su i vjerski objekti dio iste katastarske parcele, oni dijele istu sudbinu te katastarske parcele.
” Zakon o državnoj imovini iz 2011. prepoznaje groblja kao lokalna dobra od opšteg interesa, te ih svrstava u lokalna dobra u opštoj upotrebi. Važno je napomenuti da delegirana prava od strane države prema lokalnoj samoupravi su neprenosiva tj. svako subdelegiranje ovih prava nije dozvoljeno”,zaključuje Gojnić.
Kontrola, evidencija pa procesuiranje
Prema riječima Gojnića, da postoji pravna država problem neosnovanog upisa davno bi bio riješen.
” Formirala bi se komisija na nivou Uprave za katastar koja bi, zajedno sa zaštitnikom imovinsko-pravnih interesa, izvršila reviziju svih upisa, đe bi konačno bila sprovedena i realizovana provjera upisa svih vjerskih objekata na zakonski način”, kaže on.
Smatra da bi u primjerima, gdje se evidentiraju protivpravni upisi, sljedeći korak bilo pokretanje krivičnih prijava, naročito u slučajevima faktičkog uzurpiranja grobalja.
” Za upise svojine, koji su realizovani u periodu od 1988. do 2009. godine, neophodno je angažovati lokalnu samoupravu koja bi pokrenula postupke parcelacije i po osnovu toga odvojila, recimo, groblja od vjerskih objekata, kako bi mogla upravljati njima po osnovu prava korišćenja. Lokalna samouprava je neophodna u ovoj priči, jer ona ima aktivnu legitimaciju da takvu aktivnost obavi”, kaže Gojnić.
Uporedo, ističe on, zaštitnik imovinsko-pravnih interesa posjeduje apsolutnu legitimaciju za povratak vjerskih objekata i grobalja u vlasništvo države.
Preporučeno
” Nažalost, nijesam siguran koliko su oni zainteresovani za takav oblik aktivnosti”, dodao je Gojnić.
