Redakciji Pobjede je poznat identitet nastavnice.

“Prošlo je neko vrijeme od ovog napada i sada ne strahujem, jer je taj roditelj pod sankcijom, ali ne zbog ponašanja kakvo je imao prema meni. Nijesam osjetila da su me ključne institucije zaštitile. Škola je to uradila, ali nijesam sigurna da uprave drugih škola štite nastavnike kao što je to uradila moja. Ništa ni propisima nije uređeno kako treba, ali istina je da nam pomažu zaštitari koji su neko vrijeme u školama, jer roditelji vode računa kako će da se ponašaju kada dođu iznervirani zbog nečega”, ispričala je nastavnica za Pobjedu.

A koliko je u posljednje dvije godine zabilježeno i kakvih napada na nastavnike, kako su ti slučajevi okončani, između ostalih, pitanja su na koja nijesmo dobili odgovor od Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.

Nasilje ne jenjava

Sindikat prosvjete Crne Gore tokom školske 2022/23, godine uradio je, kako su kazali, prvo istraživanje u našoj zemlji o nasilju koje trpe nastavnici. Tada je anketirano 1.200 prosvjetnih radnika, te se ispostavilo da je svaki četvrti osjetio neki vid nasilja od učenika, roditelja, kolege ili uprave škole… Ocijenjeno je i da gotovo nema slučaja koji je procesuiran i gdje su izrečene neke kazne.

“Naša saznanja pokazuju da se to nasilje ne smanjuje ni danas. Dana nema kada nam se neko ne žali”, kaže za Pobjedu predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Javnost je tokom prošle godine dobila informaciju da će se kroz izmjene Krivičnog zakonika napad na nastavnike svrstati u krivično djelo. Ocijenjeno je da će se na taj način pružiti dodatna zaštita prosvjetnim radnicima, a ujedno kreirati i bezbjedniji ambijent za njihov rad. Resorna ministarstva su pohvalila tu novinu na koju se još čeka.

“Razgovarali smo o tome sa predstavnicima Ministarstva pravde i postignut je kompromis u tom dijelu. Nacrt izmijenjenog Zakona je poslat Evropskoj komisiji i čeka se odobrenje. Biće propisane i zatvorske kazne”, istakao je Božović.

Radomir Božović/FOTO: Mara Babović

U međuvremenu su unaprijeđeni određeni propisi, pa je Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju prvi put prepoznato nasilje i uznemiravanje koje nastavnici doživljavaju od učenika ili roditelja…, te je obrazovna ustanova dužna da pokreće zakonski postupak protiv učinilaca tog djela. Sindikat prosvjete, međutim, nema informaciju da su se ove odredbe počele primjenjivati u praksi.

Realnost pokazuje da će u crnogorskom društvu trebati određeno vrijeme da novi propisi zažive. Radnička organizacija koja se bori za prava prosvjetara broji primjere da u slučajevima napada na nastavnike uprave obrazovnih ustanova nijesu reagovale.

Nastavnica mora na operaciju

“Imamo primjer iz jedne škole na Primorju, gdje su đaci htjeli da se našale, a na kraju je nastavnica zadobila povrede i mora da ide na operaciju. Učenici su u školi, odnosno na stepeništu, gdje su bili neki radovi, nešto zamaskirali i postavili i čekali su da prvi neko naiđe i ,,upadne u zamku“. Naišla je nastavnica, spotakla se i ozbiljno se povrijedila i mora na operaciju. Slučaj može da se tretira kao povreda opasna po zdravlje i život. Međutim, uprava nikoga nije procesuirala, niko nije odgovarao disciplinski”, ispričao je Božović.

On upozorava na činjenicu da se svakodnevno djeca drsko ponašaju prema prosvjetnim radnicima.

“Govore da neće da rade što se traži od njih, viču, nastavnicima upućuju ružne riječi, čak ih i psuju. Neki nastavnici odluče da idu linijom manjeg otpora, pa se ponašaju kao da ne vide neprimjereno ponašanje”, priča Božović.

“Guranje pod tepih”

Pobjeda je o ovoj temi razgovarala i sa Upravnim odborom Prosvjetne zajednice, nevladinog udruženja koje okuplja više nastavnika širom Crne Gore. Oni kažu da je nesumnjivo da napada na nastavnike ima, a opet – o njima se ćuti. Konkretno, prema njihovim saznanjima, većina tih napada se ili riješi ili „gurne pod tepih“ iza zatvorenih vrata škole.

“Rijetko, u obliku snimaka koje sami učenici naprave stignu pod oko javnosti. Vidjeli smo u proteklih nekoliko godina raznovrsne oblike napada na nastavnike – od urlanja, dizanja buke, ekstremne nediscipline u odjeljenju do grubih verbalnih uvreda i, čak, fizičkih nasrtaja. Ali, ono što nas najviše brine i plaši je činjenica da izuzetno rijetko sam nastavnik ili sama škola obznane slučajeve napada”, kažu iz UO Prosvjetne zajednice.

Nastavnici, prema njihovim riječima, često primjećuju nedostatak pažnje, koncentracije, odgovornosti, empatije i radne discipline kod mlađe školske djece. Tu je, kako dodaju, i prevelika zaštićenost od roditelja, pa djeca u ranijem uzrastu shvataju da im je sve dozvoljeno i da su njihove obaveze u školi minorne.

“Mahom u škole dolaze šestogodišnjaci čija socijalizacija nije ni započeta, koji se do tada nijesu susreli sa pravilima i značajem poštovanja istih, sa lošim motoričkim i govornim razvojem i pažnjom. Kako rastu, na ovu lošu osnovu kalemi se i višak hrabrosti i drskosti za koju su do tada već naučili da se ili ne kažnjava ili blago kažnjava. Epilog svega toga je očekivan, pa ako nastavnik sam, ili škola u cjelini, nemaju mehanizme da sve navedeno drže pod kontrolom, jasno je na koju će stranu moć prevagnuti”, ističu oni.

Smatraju da je u čitavoj priči od izuzetnog značaja postojan autoritet nastavnika, baziran na znanju, pozitivnom odnosu i dosljednosti, ali, ništa manje, i komunikacija i međuljudski odnosi unutar kolektiva. Ako postoje, nijedan faktor spolja ne može da ugrozi bilo kojeg nastavnika, jer će iza njega složno stati kolektiv na čelu sa upravom, poručuju iz UO Prosvjetne zajednice.

“Generalno, odnos društva prema znanju i onih koji prenose znanje je ispod nivoa. Veliki je broj faktora za to kriv – kako van tako i unutar škola. No, to svakako ne smije biti opravdanje da se ne radi sve da se našoj djeci pruži najkvalitetnije obrazovanje i da im se, istovremeno, obezbijedi najsigurniji boravak u školama. To moraju biti uslovi o kojima se ne pregovara”, ističu iz UO Prosvjetne zajednice.

Zakonima se, smatraju oni, ne može obezbijediti poštovanje, to su problemi koji su mnogo dublji od zakonskih pretpostavki i rješenja, a čije je rješavanje puno obimnije i dugotrajnije.

“No, činjenica da je jedino obrazovano društvo društvo prosperiteta trebalo bi da nam bude jasan pokazatelj što nam je činjeti”, zaključuju oni.

Vaspitni dio djece zanemaren

Nastavnik u penziji Maksim Drašković u razgovoru za Pobjedu kaže da su ranije generacije više poštovale nastavnike, kako roditelji, tako i učenici. On ističe da je godinama gradio autoritet i da nije imao neprijatnosti na poslu.

“Roditelji više ne vode računa o vaspitanju djece. Ranije je vrijeme bilo drugačije, danas se zanemaruju dužnosti i obaveze djece. Djeca zloupotrebljavaju određene stvari… Odbačen je vaspitni dio koji treba da krene od kuće, pa se potom nadograđuje u školi. Sve je izokrenuto. Bio sam u situacijama da sam ranije štitio kolege kada dođu roditelji u školu, budu agresivni, grubi. Dešavalo se, takođe, da su mlade kolege tražile od mene da uđem učionicu da pomognem… Mora da se nauči kako da se ima autoritet”, kazao je Drašković.

On je kroz primjer objasnio da je važno i kako se komunicira sa djecom, te je istakao da se dešava da se neki nastavnici drugarski ophode prema njima, da se pozdravljaju drugarski… Drašković upozorava da djeca znaju da zloupotrijebe takav pristup.

“Uvijek sam na njih gledao kao da sam im drugi roditelj, ali nijesam dozvoljavao da se približe u komunikaciji previše, jer dijete mora da pokaže poštovanje prema nastavniku. Djeca kada odu u školu misle da mogu da rade što hoće i to treba da se promijeni”, istakao je Drašković.