U Herceg Novom, osnovac je bio žrtva digitalnog nasilja – bio je vrijeđan u grupnim razgovorima i na društvenim mrežama, zbog čega se povukao iz društva i odbijao da ide u školu.

U Ulcinju, srednjoškolci su dijelili uvredljive snimke jednog učenika u zatvorenoj “WhatsApp” grupi, čime je pretrpio psihološke posljedice, a slučaj je prijavljen psihološkoj službi škole i roditeljima.

Duboke posljedice

Psihološkinja Tatjana Jovanović u razgovoru za portal Standard ističe da se vršnjačko nasilje ne smije posmatrati kao izolovana situacija, već kao obrazac koji ostavlja duboke posljedice.

Kako objašnjava Jovanović, važno je razumjeti samu suštinu vršnjačkog nasilja.
“Vršnjačko nasilje odnosi se na svako ponašanje koje ima za cilj da ponizi, povrijedi ili nanese štetu drugoj osobi. Glavne odlike vršnjačkog nasilja su namjera da se druga osoba povrijedi psihički ili fizički i kontinuitet, odnosno obrazac negativnog ponašanja koji se ponavlja tokom vremena”, rekla je Jovanović.

Nasilje svakodnevno

Ona upozorava da se nasilje dešava gotovo svakodnevno i da nijedna škola nije izuzetak, te da zahtijeva kontinuiranu pažnju.

 Govoreći o konkretnim oblicima nasilja, Jovanović navodi da se djeca najčešće suočavaju s uvredama i prijetnjama, ali i isključivanjem iz društva i napadima putem internet.

“Najčešći oblici vršnjačkog nasilja jesu verbalno nasilje koje se odnosi na uvrede, prijetnje, zadirkivanje; fizičko nasilje (udaranje, guranje, uništavanje stvari), socijalno isključivanje (izopštavanje iz grupe) i digitalno nasilje koje je, moram naglasiti, u porastu, pa sve više djece pominje društvene mreže kao izvor problema – stresa, anksioznosti i osjećaja manje vrijednosti “, rekla je psihološlinja u razgovoru za portal Standard.

Na pitanje zašto djeca često ne prijavljuju nasilje, Jovanović ističe da je problem u tome što ga ne prepoznaju.

“Nažalost, djeca ne prepoznaju uvijek da su žrtve. Kod emocionalnog i psihološkog nasilja, teško je prepoznati da je ono što doživljavaju zapravo nasilje“, rekla je ona.

Granica između nasilja i šale

Ona dodaje da granica između šale i nasilja nije uvijek jasna.

“Ako posmatramo iz uloge onog koji vrši nasilje, nailazimo na trenutke u kojima neka djeca ne poznaju granicu između šale i nasilja koje će ostaviti trag na ličnost djeteta. Djeca su uglavnom mišljenja da je to normalno, naročito ako se vrši u formi šale, pa je na neki način prikriveno i ‘lijepo’ upakovano “, napominje  psihološkinja Jovanović.

Komentarišući uzroke, Jovanović naglašava da je porodični kontekst često presudan.

„Uzroci za nasilno ponašanje su zaista kompleksni. Najprije bih pomenula porodičnu dinamiku – način na koji porodica funkcioniše, rješava probleme, da li je u kući zastupljeno nasilje, da li je dijete zanemareno ili mu nedostaju granice. Tu su i nedostatak emocionalne pismenosti, uticaj medija, vršnjački pritisak i sama potreba da se nad slabijim od sebe ostvari kontrola i moć. Kada dijete vrši nasilje, to je alarm za pružanje pomoći i podrške, jer je često dijete koje vrši nasilje i samo bilo žrtva nasilja ili nosi neki oblik emocionalnog bola “, rekla je ona.

Dijete i roditelji

Dijete, kako kaže, uči od roditelja.
“Dijete uči posmatrajući svoje roditelje i doživljavajući odnose kod kuće. Ono što tamo doživljava usvojiće kao normalan i prihvatljiv obrazac ponašanja, bilo da je u pitanju porodična harmonija i sklad ili onaj drugi ekstrem“, kaže psihološkinja.

Govoreći o digitalnom nasilju, psihološkinja naglašava uticaj medija i društvenih mreža.

Mediji i društvene mreže

“Mediji i društvene mreže često promovišu neadekvatno ponašanje, agresiju i normalizuju nasilje, pa ukoliko ih ne koristimo odgovorno mogu dodatno ‘ohrabriti’ djecu na ponašanje koje nije socijalno prihvatljivo.“, objasila je Jovanović.

Kada su u pitanju znakovi koje roditelji i nastavnici treba da prate, Jovanović ističe da se  mogu primijetiti brojne promjene koje ukazuju na to da dijete trpi određeni prtisak i neprijatnost.
“ Promjena raspoloženja, povlačenje iz društva, strah od odlaska u školu ili izbjegavanje određenih aktivnosti i djece, pad uspjeha, a često i promjene u apetitu ili spavanju. Važno je da roditelji i nastavnici prate, pokažu prisutnost i podstiču otvorenu komunikaciju i povjerenje. Vršnjake treba podsticati na prijavljivanje nasilja, jer je to jedini ispravan, a i hrabar potez. Djecu treba edukovati i ohrabriti da prijave svaki oblik ponašanja osobi kojoj vjeruju. Jako je važno da znaju da nisu kriva za to što im se dešava i da nisu sama, da osjete podršku i zaštitu“, kazala je naša sagovornica.

Školski odgovor

Pojasnila je takođe i kako izgleda školski odgovor na nasilje.
„Svakoj prijavi bilo koje vrste nasilja pristupamo veoma ozbiljno. Proces uključuje individualne razgovore sa djecom kako bi osjetili punu podršku i razumijevanje i shvatili da su napravili ozbiljan korak kojim su zaštitili sebe. Zatim obavezno i kontaktiranje roditelja i razrednog starješine, poziv na sastanak kako bi bili obaviješteni o situaciji i uključeni u proces. Osim djeteta koje je doživjelo nasilje, obavezno je pružiti stručnu podršku i djetetu koje je izvršilo nasilje – ne u cilju kažnjavanja, već kako bi razumjelo uzroke svog ponašanja i naučilo kako da se izražava na zdrav način.Djeci uglavnom ne predstavlja problem da se jave i to je ohrabrujuća činjenica. Kada osjete da ih neko uvažava i sluša bez osuđivanja, spremni su da se otvore i traže pomoć “, rekla je Jovanović.

Škole, prema njenim riječima, imaju svoje protokole, ali važna je i svakodnevna prevencija.

Pravila u školi
„U školi postoje jasno definisana, istaknuta pravila ponašanja i određeni protokoli koji se sprovode u slučaju nepoštovanja istih. Osim toga, škola stavlja akcenat na prevenciju kroz svakodnevne razgovore sa učenicima, kao i sprovođenje psiholoških radionica kojima je fokus na razvijanju empatije i vještina nenasilne komunikacije. Svako dijete treba da zna da ima pravo da bude poštovano, da se osjeća bezbjedno i svoj život provodi bez straha, da su njegove emocije važne i da ih ne smije zanemariti”, zaključila je sagovornica portala  Standard.

Ministarka najavila niz institucionalnih mjera

Na sjednici Skupštine, ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović izjavila je da vršnjačko nasilje više nije samo obrazovni izazov, već ozbiljan društveni problem koji zahtijeva odgovornost svih institucija i pojedinaca.

“Ovaj problem ne tiče se samo školskog ambijenta, već je postao jedno od ključnih društvenih pitanja koje zahtijeva cjeloviti tretman svih uključenih aktera, s obzirom na ozbiljne psihičke i emocionalne posljedice po one koji ga doživljavaju, njihove porodice, ali i one koji svjedoče nasilju”, kazala je nedavno ministarka prosvjete.

Najavila je niz institucionalnih mjera, uključujući izmjene zakona i dodatne resurse u školama.

“Ministarstvo prosvjete je izradilo jasno i precizno uputstvo sa koracima postupanja u slučaju pojave vršnjačkog nasilja… pokrenut je pilot projekat ‘Asistenti za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma’, a po prvi put Nacrtom Zakona eksplicitno se definiše zabrana svakog oblika nasilja u školama “, dodala je Jakšić Stojanović.

*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.

*Projekat ”Vršnjačko nasilje’ u ekspanziji – uzroci i posljedice“ podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.