Gotovo svi direktori koji su pokrenuli postupke zbog gotovo identičnih rješenja o razrješenju, koje je Bratić poslala na adrese škola dobili su svoje prvostepene ili drugostepene epiloge pred crnogorskim sudovima – u korist tužilaca.

Najveći broj direktora, njih 107, zastupa advokat Mihailo Volkov. On je Pobjedi kazao da je većina postupaka pokazala da je Bratić nezakonito smijenila direktore.

Pobjeda podsjeća, svi direktori škola su tada dobili identično razrješenje. U međuvremenu, na sudu su dokazali da su mimo zakona ostali bez funkcije i srušili tvrdnje Ministarstva da su krivi zato što nijesu formirali školske odbore. Sudovi su potvrdili da direktori nijesu mogli da ih formiraju, jer je upravo Ministarstvo opstruiralo taj proces – nijesu predlagali svoje članove iako su direktori tražili da se to učini.

“Još nije završeno 15 predmeta pred sudovima prvog stepena, a dobar dio je završen pred drugostepenim, odnosno višim sudovima u Bijelom Polju i Podgorici”, kazao je Volkov.

Advokat je kazao da sada slijedi „drugo poluvrijeme“ a to je pokretanje postupaka za naknadu materijalne štete i da je on već pokrenuo 40.

“Kako smo dokazali da su nezakonito smijenjeni direktori, sada ćemo pred osnovnim sudovima u mjestima gdje tužioci imaju prebivalište tražiti materijalnu satisfakciju za razriješene direktore”, kazao je Volkov.

On je pojasnio da se ta materijalna satisfakcija u nekim slučajevma odnosi na zaradu koju bi direktori ostvarili do kraja mandata, jer nakon prestanka funkcije nijesu imali posao, a u drugom dijelu slučajeva se odnosi na razliku u plati.

“Za one koji su nakon smjene zasnovali radni odnos na mjesta nastavnika, materijalna šteta se ogleda u razlici zarade koju bi ostvarili kao direktori institucije i one koju su ostvarili kao nastavnici i sve to sa zateznom kamatom”, pojasnio je advokat Volkov.

A da će nezakonita „sječa“ direktora mnogo koštati državu, dokazuje i nedavna prvostepena presuda Osnovnog suda u Podgorici, kojom je Vesko Gagović, nekadašnji direktor OŠ „Sutjeska“, dobio 17.965,96 eura, na ime naknade materijalne štete, zbog izgubljene zarade usljed nezakonitog prestanka radnog odnosa.

Pobjeda je izvijestila da bivšem direktoru Gagoviću, prema ovoj presudi od 11. aprila, osim navedene sume, država treba da isplati i iznos od 1.017,23 eura na ime zakonske zatezne kamate obračunate od dospjelosti svakog pojedinačnog potraživanja pa do 20. 2. 2023. godine, u roku od osam dana od dana pravosnažnosti presude.

Država ne štiti sebe
Državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete Milijana Vukotić-Jelušić upozorila je, na sjednici Vlade od 22. decembra, da bi sudski postupci bivših direktora škola koje je u 2021. godini smijenila nekadašnja ministarka Vesna Bratić državu mogli da koštaju najmanje 300.000 eura.

Ona je istakla da je neophodno da se u postojećim postupcima smanje troškovi na način što će se priznavati tužbeni zahtjev u kojima teče parnica, a nastali troškovi dobrovoljno isplaćivati na osnovu pravosnažnih presuda.

Ipak, država nije našla za shodno da sama sebe zaštiti. Umjesto da sporove riješe mirnim putem, kako je to tražio advokat većine direktora Mihailo Volkov, predstavnici su se odlučili za sudske sporove i na taj način izazvali još veći trošak koji će na kraju platiti građani.

Volkov je Pobjedi kazao da je sam pozvao državu, odnosno Centar za rješavanje radnih sporova da se riješe problemi kako bi država imala manje troškove, odnosno da nema sudskih i troškova vještačenja i slično, ali da nije dobio pozitivan odgovor.

“Država nije odgovorila pozitivno, nažalost, nije imala sluha i razumijevanja da su to postupci u kojima oni maltene nemaju ni izgleda da uspiju”, kazao je Volkov.

On je pojasnio da je rok prolongirao i na uštrb svojih stranaka, nadajući se da će se prihvatiti njegov prijedlog.

“U početku je bilo informacija da žele, da razmišljaju o tome i imali smo čak dva sastanka oko toga… Potrudio sam se i dao rok koji je duži nego što je predviđen zakonom samo da bismo probali da se dogovorimo”, rekao je Volkov.

Istakao je da su to čisti sporovi u kojima će svi tužioci dobiti, a država će ih obeštetiti.

“Ja zaista ne razumijem to svjesno kretanje u postupke za koje se unaprijed zna da su izgubljeni”, rekao je Volkov i dodao „da izgleda zadnjih godina imamo manir da će to sve da plate građani i tako se pokazalo i u ovom slučaju“.

SDT još ispituje
Protiv Vesne Bratić je podnešeno i nekoliko krivičnih prijava Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT).

U januaru su objedinjene dvije koje su podnešene zbog zloupotrebe službenog položaja – jednu je podnio advokat Volkov a drugu Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Volkov je podnio u oktobru prošle godine, a CGO u decembru, a specijalni tužilac Vukas Radonjić je u januaru Pobjedi kazao da su obje krivične prijave evidentirane u okviru istog krivičnog predmeta, radi vođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedne odluke.

Još uvijek nema informacija o tome šta se dešava sa krivičnom prijavom koju je objedinilo SDT.

Povodom toga, Volkov je Pobjedi kazao da zaista očekuje da će se iz tih postupaka izvući neki nauk da se pokaže kako se treba odnositi prema funkcionerima koji na takav način sa svojim pojedinačnim pravnim akcijama i svjesnim nezakonitim djelovanjem pričinjavaju štetu državi, a i pojedincima.

Na pitanje Pobjede s obzirom na to da je prošlo više mjeseci od dana kada su podnešene prijave, da li postoji neki zakonski rok u okviru kog SDT mora da reaguje, Volkov pojašnjava da se mora sačekati reakcija tog tužilaštva i da u tom dijelu ne postoje strogi zakonski rokovi.

“Ipak, moraju se kretati u u granicama da utvrde u izviđajnom postupku materijalnu istinu, a to je – da li u tome što je tom krivičnom prijavom stavljeno na teret ima osnova sumnje da se krene u istražni postupak”, kazao je on.

Istakao je da razumije s jedne strane da je SDT veoma opterećeno i da ima veliki broj predmeta, kao i da je opterećen i Viši sud koji ima ogroman broj predmeta u zaostatku kod Specijalnog odjeljenja.

“Ali opet, s druge strane, cijenim da se za ovakve predmete mora naći sluha da se stave u prioritet”, kazao je on i dodao da se nada da će u kratkom roku SDT izaći sa informacijama i obavijestiti građane šta je preduzelo po tom pitanju.

Bratić da plati za svoje odluke
Volkov je tražio da se u slučaju Bratić pokrene institut regresne tužbe, što je i naveo u krivičnoj prijavi, iako to nije bilo predmet krivično-pravnog postupka.

Napisao je i da smatra da bi pored utvrđivanja krivično-pravne odgovornosti Bratić, bilo pravedno, a i za nauk razmotriti mogućnost pokretanja regresnog zahtjeva od strane države, prema kome bi ministarka bila dužna da iz svojih prihoda i imovine nadoknadi cjelokupnu štetu nastalu njenim štetnim djelovanjem.

“Možda bi trebalo da se pokaže za nauk svima da ako imamo vlast, da nas to još više obavezuje da budemo odgovorni, a ne da uradimo sječu i neke poteze koje nanose ogromnu štetu društvu”, kazao je Volkov.

Na pitanje Pobjede da li je u istoriji crnogorskog pravosuđa zabilježeno da se takav institut primijenio prema nekom funkcioneru, on kaže da mu nije poznato ali da je upravo zbog toga u nekoliko navrata ukazivao da se mora promijeniti praksa.

“Izgleda da dok nekog funkcionera ili nosioca vlasti ne pozovemo na finansijsku odgovornost ili na neki drugi oblik odgovornosti, teško da ćemo izvući lekcije za ubuduće”, kazao je Volkov.

A protiv Vesne Bratić su u procesu i regresne tužbe koje je u februaru pred Osnovnm državnim tužilaštvom podnijela zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović.

Njima se traži da Bratić isplati državi štetu koja je nastala zbog toga što je mimo zakona smijenila direktore vaspitno-obrazovnih ustanova.

U tužbi u koju je Pobjeda imala uvid nije precizirano koja tačno suma se potražuje od bivše ministarke. Navedeno je da će to odrediti vještak finansijske struke.

Bivša ministarka Vesna Bratić je reagovala na podnošenje tužbi i kazala da je ,,nečuveno i presedan“ da se podnese tužba protiv nje zbog izgubljenih 300.000 eura u postupku protiv smijenjenih direktora.

“To je nečuveno, to je presedan da podnese tužbu protiv mene zbog 300.000 eura izgubljenih u postupku protiv smijenjenih direktora. Nečuveno je da zaštitnik imovinskih prava i odnosa u ime države tuži predstavnika institucije kojeg nikada nije zvao kada se radilo o postupku. Dakle, sudovi su presudili, neki jesu a neki nijesu, u korist smijenjenih direktora, i to ne da se vrate na posao, jer posao nijesu izgubili, već su samo izgubili poziciju na kojoj su bili i to zakonito”, rekla je Bratić.

Ona je tada kazala i da je šteta koju je bivše rukovodstvo Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta nanijelo državi, mala u odnosu na onu koju su smijenjeni direktori načinili Crnoj Gori.