Video
Stručnjaci kažu da je u Crnoj Gori sve prisutniji cyberbullying, kako se ponekad naziva online društvena okrutnost ili elektronsko nasilničko ponašanje među mladima. Cyberbullying je definisan kao agresivni, namjerni čin koji provode grupe ili pojedinci, koristeći elektronske oblike kontakta, pišu Vijesti.
Preporučeno
To je kontinuirano i ponavljajuće ponašanje protiv žrtve koja se ne može lako odbraniti.
Virtuelni svijet, kažu psiholozi, olakšava i podržava nasilje. Prema istraživanjima iz jula prošle godine, u Crnoj Gori internet koristi 91 odsto djece starosti do 17 godina, a više od dvije trećine smatra da zna o internetu više od svojih roditelja.
U najvećem broju, pokazalo je istraživanje, mladi su izloženi vršnjačkom nasilju na internetu, a svako drugo dijete se na društvenim mrežama ne osjeća bezbjedno.
Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Marijana Bulatović Medenica kaže da bilo koje dijete može biti žrtva vršnjačkog nasilja.
Cilj takvog ponašanja je, objašnjava ona, obično ostvariti nadmoć i kontrolu nad drugim djetetom, bilo verbalnom ili fizičkom agresijom, a povoda za zlostavljanje obično nema.
“Djeca koja zlostavljaju često su omiljena među vršnjacima. Vršnjačko nasilje može biti fizičko nanošenje fizičke povrede, verbalno ruganje, omalovažavanje, ucjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, socijalna izolacija uticaj na drugu djecu da se sa određenim djetetom ne druže, ogovaranje, ignorisanje, namjerno isključivanje iz kruga prijatelja. Kao podvrste nasilnog ponašanja navodi se seksualano, kulturalno i ekonomsko nasilje”, kazala je sagovornica Vijesti.
Vituelni svijet omogućava, kaže ona, da se nasilnici često “kriju” i iza lažnih profila, a sa druge strane biva i podržano od strane “publike”. Publika, to jest posmatrači nasilja, najčešće ne reaguju, ili “laj kuj u” postavljene postove tako da dijete koje vrši nasilje dobija potvrdu da radi nešto što i nije tako loše, a često se i pridružuju u ismijavanju djeteta koje trpi nasilje.
Posmatrači virtuelnog nasilja, kaže psihološkinja, veoma rijetko, ispričaju nastavnicima ili roditeljima o nasilju jer to doživljavaju kao “tužakanje”.
“Ta vrsta nasilja je veoma teška i iz razloga što je dijete koje je žrtva nasilja izloženo zlostavljanju 24 časa. Gubi se osjećaj sigurnosti na bilo kom mjestu i stalno je u iščekivanju da li će biti i dalje izloženo toj vrsti verbalne agresije. Postoje dvije vrste napada preko intemeta: direktni i indirektni. Objavljivanje privatnih podataka ili neistina na čatu, blogu ili internet stanici pripada direktnom napadu”, navodi Medenica Bulatović.
Prema njenim riječima, posljedice svakog nasilja su povučenost, nesigurnost, izbjegavanje društva, razdražljivost, napetost, poremećaj pažnje, pad uspjeha u školi, gubitak motivacije za školu, slabiji apetit, problem sa snom, neuključivanje u zajedničke aktivnosti… Dijete, koje je žrtva u tom smislu, je depresivno, a nekad i agresivno prema drugoj djeci, prijeti samoubistvom. Mogu imati i trajnije posljedice poremećaj sna, noćno mokrenje, nekontrolisana stolica, somatske tegobe iako je dijete fizički zdravo.
„Posebno u periodu adolescencije gdje se slika o sebi formira pod velikim uticajem onoga što dobiju kao povratnu informaciju od vršnjaka, problematika se usložnjava. Self adolescent je vrlo fragilan. Iznošenje intimnosti na društvenim mrežama zaista jeste veliki problem, jer se pojačava i stid. U stidu, dijete sebe doživljava kao nekompetentno, nedovoljno dobro, zauzima poziciju – ‘ja nijesam u redu’, ‘ja nijesam ok'”, ističe ona.
Takođe se, naglašava Bulatović Medenica, gubi povjerenje u druge ljude, uopšte povjerenje u život, okolina se doživljava kao neprijateljska.
Djeca su, podsjeća ona, sklona da sliku o sebi formiraju na osnovu broja “lajkova” na Facebooku. Ako se iznose negativne informacije, onda se negativna slika o sebi vrlo lako potvrđuje.
Veoma važni odnosi i iskrenost između roditelja i djeteta…
Razvijanje vještina nenasilne komunikacije, samopoštovanja, vještina samozastupanja, uopšte povjerenja u odnosima naročito na relaciji roditelj dijete od najranijeg uzrasta, jedan je od načina preveniranja nasilja.
“Veoma je važno osvijestiti kod djeteta da, ukoliko je posmatrač nasilja, da kaže odraslima. Kada je dijete zrtva nasilja, prvo je važno zaustaviti nasilje a zatim pružiti stručnu pomoć, kako i djetetu koje vrši nasilje, tako i djeci koje su žrtva nasilja. Posebno je važna podrška roditelja u jačanju osječanja vlastite vrijednosti, oslanjanja na sebe, umiječa da se nosi sa svijetom u kome živi”, preporučuje Bulatović Medenica.
