Video
Dok vatrogasci biju bitke kako bi spasili ono što se spasiti može Vlada odmara. Bije i ona teške bitke protiv požara, ali verbalno, na društvenim mrežama.
Premijer Milojko Spajić je u utorak, dok je požar buktio na prostoru oko Reževića, objavio da će Vlada u najskorijem roku pronaći sredstva da kupi „makar jedan kanader“.
Ono što je nejasno kako je Spajić zamislio da realizuje ovu ideju kad su mnogo veće mediteranske, evropske zemlje uključujući i susjednu Hrvatsku, tek nakon četiri godine pregovora, uspjele, kroz mehanizme EU da uopšte dođu u priliku da potpišu ugovore sa firmom nasljednicom proizvođača čuvenog protivpožarnog aviona – Kanadera.
Dok nekoliko članica EU računa da bi, ako sve bude išlo po planu, mogle nove protivpožarne avione kompanije „De Havilland Canada” marke DHC-515, uvrstiti u svoje eskadrilile do 2029. godine.
Spajić nije podrobnije pojasnio svoju tvrdnju publikovanu na mreži X, o navodnoj planiranoj nabavci ovog tipa aviona. Jedna letilica košta, bez rezervnih djelova, nešto više od 50 miliona eura. Valja dodati da se gotovo bez izuzetka nikada ne kupuje jedna letilica, zbog kontinuiteta djelovanja na terenu i perioda naleta. Dodatni izazov je činjenica što kanader opslužuje tim od najmanje devet ljudi, što uključuje obučene pilote, inženjere i mehaničare, a cijene godišnjeg izdržavanja su jako visoke.
Hrvatska je jedna od prvih država koja je u okviru ovog programa, obezbijedila sredstvima EU dva nova modela kanadera DHC-515. Riječ je o letilici vrijednoj 105 miliona eura, nosivosti šest tona vode. Ugovor je potpisan u martu, a rok za isporuku aviona je pet godina. Slične ugovore o nabavci po sedam novih DHC 515 potpisale su Grčka i Španija. Hrvatska ima pet operativnih aviona starijih modela „kanadera“ kakvi se više ne proizvode.
Crna Gora još nije članica EU, niti je time bila uključena u ovu vrstu pregovora, tako da je nepoznanica da li se obnovom proizvodnje otvara šansa za nabavku novih kanadera i za zemlje koje su u procesu pregovora o pridruživanju, bilo kroz evropske mehanizme ili samostalno. Ili se računa na kupovinu polovnih vazduhoplova, ali se rijetko koja zemlja odriče i starih kanadera iz svoje eskadrile.
Tako da gledajući činjenice Crna Gora teško da može da realizuje Spajićevu tvrdnju makar ne ni za pet godina.
Problem koji već četiri godine Crna Gora vuče je i nefunckionalna eskadrila aviona i helikoptera koja se koristi kao protivpožarna zaštita.
Čak se ni eskadrila više tako i ne može nazvati jer broji samo jedan operativan avion za gašenje požara. Crna Gora ima još dva vojna helikoptera koji mogu biti opremljeni vedrima ograničenih kapaciteta. Dakle, jasno je da naša zemlja nema kapaciteta da se suoči sa većim požarima, naročitom sa onima na nepristupačnom terenu.
Osim nerealnih najava o nabavci adekvatnih zrakoplova Vlada ove godine nije iskoristila to što je NATO članica i kroz Evroatlantski centar za odgovor na vanredne situacije (EADRCC) nije zatražila pomoć, kao što je to učinjeno 2017. godine.
Te godine Crna Gora se baš kao i ove suočila sa velikim požarima na cijeloj teritoriji i poziv u pomoć je bio neizbježan kako bi se zaštitili život ljudi i imovina.
Tada je Vlada Crne Gore zatražila pomoć kroz EADRCC i to u vidu jednog kanadera, koji je uskoro stigao i pomogao u obuzdvanju vatrene stihije.
No, nije stigao samo jedan kanader, pomoć je poslala i Ukrajina sa svojim protivpožarni avionom AN 32P, kao i Švajcarska sa helikopterom Super puma i Bugarska sa helikopterom Mi7.
Vazdušne snage NATO-a su u najkraćem roku danonoćnim radom pomogle da se požari stave pod kontrolu, a ubrzo i kompletno ugase.
Imajući trenutnu situaciju u vidu i kako se problem sa požarima riješio te 2017. godine pravo je pitanja šta Vlada čeka da bi ponovo aktivirala mehanizam koji nas je spasio prije sedam godina.
Preporučeno
Za sad vatrogasci vode nadljusku borbu sa vatrenom stihijom i nadaju se da će im konačno neko priskočiti u pomoć, a da to nijesu samo objave na društvenim mrežama.
