Živi u jednoj evropskoj zemlji. Zbog zaštite privatnosti svoje djece tražila je anonimnost. U pisanoj prepisci za RSE kaže da želi da upozna biološke roditelje.

“Želim da ih upoznam, i (njihovu) djecu, naravno. Ja imam roditelje, svoju djecu i porodicu i ništa mi ne treba. Mislim da imam pravo na istinu. Hoću da ispunim taj dio koji mi pripada da bih pronašla svoj mir”, navodi ona.

Dodaje da često dolazi u Crnu Goru sa svojom djecom, koja bi mogla da upoznaju svoje bliske krvne srodnike, a da toga nisu ni svjesni.

Sumnje da je kao beba zamijenjena – za nju je, kako navodi, bio neopisiv šok i traumatično saznanje. Lična, intimna borba je bila najteža, ističe.

Duboku emocionalnu bol preživljavaju i svi članovi njene porodice. Njeni roditelji su se morali suočiti sa saznanjem da negdje imaju još jedno dijete.

“Jako teško im je to palo. Dan-danas ne mogu da se nose, ni poistovjete sa tim. Pitanje što se dogodilo, gdje je njihovo dijete. Cilj moje borbe je i da moji roditelji pronađu svoje biološko dijete”, objašnjava sagovornica.

Ističe da njeno šokantno saznanje nije promijenilo odnose sa sestrom i roditeljima.

“Naš odnos je čak i jači, i još bliskiji sada. To je učvrstilo naše odnose, jer smo otkrili nakon što sam i ja sama postala majka, odnosno odrasla i ostvarena osoba, a moji roditelji već u ozbiljnim godinama”, navodi.

Na kraju zaključuje da nisu htjeli da se zatvore u ulozi žrtve.

“Prihvatili smo našu neobičnu životnu priču”, riječi su sagovornice RSE.

Ko je druga zamijenjena beba?

Tokom suđenja iz kotorske bolnice nije dostavljena tražena dokumentacija, pa je advokat sagovornice RSE Vukašin Šimrak od matičara pribavio podatke da je u periodu od tri dana prije i poslije njenog rođenja u toj bolnici rođeno još oko 15 beba.

No, smatra da taj broj može biti i veći.

“To je podatak za tri dana, ali ne znači da je to taj broj konačan, jer su bebe tada ostajale u bolnici i sedam dana. U tom periodu moglo je doći do zamjene. Zamijenjena beba (sagovornica RSE) je rođena 12. novembra 1978. Teško je sada fokusirati datum koji bi bio kraj mogućnosti zamjene”, kaže Šimrak.

Kako je iz sudskog postupka bila isključena javnost, koja je o svemu saznala tek nakon presude, Šimrak očekuje da će biti onih koji će provjeravati jesu li oni zamijenjena beba.

“Bilo je nekoliko poruka određenih osoba sa pitanjem da li sam ja advokat koji je zastupao taj slučaj, navodeći da su rođeni novembra te godine. Naravno, tražili su krajnju diskreciju”, kaže Šimrak.

Da li je sudski epilog početak nove životne drame?

Sudu je trebalo sedam godina da utvrdi da je došlo do zamjene beba u kotorskoj bolnici, a sagovornica RSE i njena porodica su morali proći više psihijatrijskih vještačenja, DNK analiza, prigovora, žalbi.

Zbog zastarjelosti nije bilo moguće podnijeti krivični postupak protiv kotorske bolnice, pa je istinu bilo moguće saznati jedino kroz parnični postupak za traženje nematerijalne odštete.
Presudom joj je dodijeljeno 40.000 eura nematerijalne odštete, a njenoj sestri i ocu po 15.000, što mora da isplati Opšta bolnica Kotor.

Tokom sudskog postupka majka se razboljela, pa je sudski postupak za nju razdvojen i prekinut dok se ne steknu uslovi za nastavak.

Šimrak kaže da je u toku revizija dosuđenog iznosa odštete kod Vrhovnog suda. Kao poređenje, navodi sličan slučaj u Francuskoj, za koji su tamošnji sudovi dodijelili odštetu od 1,2 miliona eura.

Međutim, epilog ovog suđenja može biti tek početak nove životne drame – i to ne samo za njegove dosadašnje aktere. Jer, sagovornica RSE kaže da za nju odšteta nije prioritet, već težnja da pronađe svoje biološke roditelje.

“Jako teško mi pada da moju priču iznesem u javnost, ali to je jedina nada da saznamo nešto o mojim biološkim roditeljima i djetetu mojih roditelja”, ističe ona.

Bolnica nema dokumentaciju o ovom slučaju

Iz Opšte bolnice Kotor, u kojoj je došlo do zamjene beba, kažu da je dokumentacija o spornom periodu izgorjela u požaru februara 2004. godine.

Direktor kotorske bolnice Davor Kumburović je za RSE iskazao žaljenje zbog događaja od prije 45 godina i, kako je naveo, empatiju prema osobi koja je lično, ali i njena porodica, doživjela traumu koju će nositi do kraja života.

“U mjeri u kojoj je to moguće, bolnica će sarađivati u rasvjetljavanju slučaja, uz napomenu da imamo ograničenja zbog gubitka dijela dokumentacije tokom požara”, naveo je Kumburović.

Na pitanje o protokolu koji se sprovodi pri otpustu novorođenih, Kumburović kaže “da mu je nezamislivo” da bi danas moglo doći do zamjene beba.

“Danas se odmah nakon porođaja, pred majkom, stavlja narukvica sa istim jedinstvenim brojem majci i bebi, tako da tu ne može doći do zabune”, riječi su Kumburovića.

Zamjena beba u Podgorici

Međutim, podatak koji se u Crnoj Gori dogodio četiri decenije kasnije pokazao je da rizici i dalje postoje, iako je ishod ovog puta bio dobar.

Zabilježen je u podgoričkom Kliničkom centru Crne Gore (KCCG) u maju 2018. godine. Tada je sa majkom iz te bolnice otpuštena tuđa beba.

No, porodilja i njen suprug su ubrzo uvidjeli da broj narukvica nije isti i vratili su se u porodilište, gdje su uzeli svoje dijete.
Na upit RSE o epilogu, iz KCCG-a su saopštili da je protiv odgovorne sestre sproveden disciplinski postupak i izrečena “maksimalna novčana disciplinska mjera”, bez navođenja iznosa.

Sa dužnosti su razriješeni tadašnji direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo, te načelnica i glavna sestra Jedinice za novorođenčad.

Od tada, prilikom otpusta porodilja i beba, pored majke prisustvuju još tri osobe sa klinike.